Štiti li pederski lobi ministra koji je trebao dati ostavku?

Piše: Vjekoslav Krsnik

Vraćajući se na slučaj Damira Habijana legitimno je pitanje zašto nakon ubojstva u Drnišu nije dao ostavku jer je taj događaj dokazao da je hrvatsko pravosuđe rak-rana hrvatskog društva. Damir Habijan, kao bivši ministar graditeljstva, očito nema potrebna stručne kvalifikacije, jer za taj položaj nije dovoljna samo diploma Pravnog fakulteta da bi se uz megalomansku korupciju počela čistiti ta močvara hrvatske politike…

Štiti li pederski lobi ministra Habijana koji je zbog ubojstva u Drnišu trebao dati ostavku?

U svakoj zemlji Europske unije – nakon stravičnog ubojstva što ga je počinio već osuđeni kriminalac optužen za novo krivično djelo, ali uza sve to ostavljen na slobodi – prva osoba koja bi snosila posljedice za takve propuste je ministar pravosuđa koji bi odmah podnio ostavku.

Nakon ubojstva Luke Milovca u Drnišu, što ga je počinio već osuđivani Kristijan Aleksić, što je u cijeloj Hrvatskoj izazvalo opravdano negodovanje zbog propusta pravosudnih organa, ministru pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damiru Habijanu bilo je potrebno čak četiri dana da se oglasi.

Međutim, umjesto da podnese ostavku zbog velikih propusta u pravosudnom sustavu, kojemu je on čelu, on je ponudio niz kratkoročnih i dugoročnih mjera u funkcioniranju pravosudnog sustava, otklanjajući  vlastitu odgovornost, izjavljujući da je “dosta neodgovornosti pojedinih pravosudnih dužnosnika te da ne misli  više odgovarati za tuđe propuste”.

Ministar, Damir Habijan, ne misli da je propust njega samoga što resor kojim upravlja nije doveo u red, pa je najlakše za propuste optuživati i kažnjavati druge a ne samog sebe, što bi učinio da je podnio ostavku.

Predložene promjene u pravosudnom sustavu ne mogu biti nadomjestak za političku i moralnu odgovornost koju u ovom slučaju mora snositi sam ministar Damir Habijan, jer je on najodgovornija osoba za učinkovito djelovanje pravosudnog sustava koje je u ovom slučaju ubojstva u Drnišu totalno zakazalo.

Ovo je prilika da se analizira uspon ovog hadezeovca iz Varaždina, diplomiranog pravnika na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Prije nego što je preuzeo sadašnji ministarski resor bio je ministar graditeljstva, po ustaljenoj hadezeovskoj personalnoj politici da svaki perspektivni član stranke može biti u bilo kakvoj ministarskoj poziciji.

Što se dakle moglo očekivati od jednog prosječnog diplomanta Pravnog fakulteta koji jednako može biti ministar graditeljstva i ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije?

Zato ostaje pitanje koje su tu vrijednosti što ih ima Damir Habijan da neoštećen izađe iz ove, za njegovu ministarsku poziciju, duboko optužujuće afere. Jedan od odgovora krije se u činjenici da je Damir Habijan deklarirani homoseksualac, gej ili peder.

Odmah treba naglasiti, što je naročito važno, da je seksualna orijentacija pojedinca zajamčena Ustavom i ne smije biti povod da se nekoga diskriminira po toj osnovi. Usput rečeno, hrvatska ultraljevica i tzv. antifašisti, koji žale za Jugoslavijom i komunizmom, neizravno se zalažu za politički odnos prema homoseksualcima. U Jugoslaviji komunistički režim je kriminalizirao homoseksualce, a u drugom slučaju partizani su čak homoseksualce strijeljali.

Dakle s te strane ne bi trebalo stavljati na teret ministru Habijanu njegovu seksualnui orijentaciju, ali je i te kako upitno koliko se ta seksualna orijentacija koristi kao kvalifikacija za političko i socijalno napredovanje.

Tu dolazimo do pitanja zašto je Damir Habijan nakon stravičnog ubojstva u Drnišu šutio. Pitanje je legitimno jer je djelovanje homoseksualaca i lezbijki u hrvatskoj politici svojedobno, prije desetak godina, navelo katoličkog teologa Adalberta Rebića da ukaže na činjenicu kako oni predstavljaju opasnost za stabilnost Hrvatske.

Rekao je u intervjuu ‘Slobodnoj Dalmaciji’: “Više je stvarno besmisleno upozoravati na to da se i Hrvatsku pokušava uklopiti u globalnu urotu pedera, homoseksualaca, lezbi i drugih osoba devijantnog seksualnog ponašanja koji svoje nazore pokušavaju nametnuti svima. Tako nam sada i razni Štulhoferi, pederi i lezbe hoće nametnuti svoj manjinski seksualni moral koji će upropastiti društvo.”

Bili deklarirani ili prikriveni homoseksualci i lezbijke, kao posebna društvena grupa, oni imaju i te kako utjecaja na političke prilike u Hrvatskoj. Treba samo podsjetiti na ekstremni slučaj Ive Sanadera koji je bio predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana, a bio okružen homoseksualcima, dok ga nije smijenio moćni ‘hercegovački lobi’.

Tada je Ljubo Ćesić Rojs mahao u Saboru kasetom iz bivše Jugoslavije u kojoj je Ivo Sanader sudjelovao u pederskim orgijama u Splitu, pa kad je ta kaseta prikazana predsjedniku Tuđmanu Ivo Sanader je bio smijenjen da bi se instalirao Ivić Pašalić. Ivo Sanader je potom imenovan za veleposlanika u Austriji, ali je Austrija odbila njegov agreman zbog njegovog kriminalnog dosjea.

Pripadnika te posebne grupacije ima na mnogim položajima u Hrvatskoj, na višoj i nižoj razini. Oni, u skladu s izjavom Adalberta Rebića, diktiraju svoju politiku u kojoj, kao što je to u Zagrebu, ima mjesta za ‘Paradu ponosa’ ali ne i za ‘Hod za život’.

Oni su, dakle, u određenim situacijama za zabrane, a zabrane su karakteristične za fašizam, nacizam i komunizam, a ne dosljednu demokraciju.

Vraćajući se na slučaj Damira Habijana, legitimno je pitanje zašto nakon ubojstva u Drnišu, koje je potreslo cijelu zemlju, nije dao ostavku jer je taj događaj dokazao da je hrvatsko pravosuđe rak-rana hrvatske politike.

Damir Habijan kao bivši ministar graditeljstva očito nema potrebne stručne kvalifikacije, jer za taj položaj nije dovoljna samo diploma Pravnog fakulteta da bi se uz megalomansku korupciju počela čistiti ta močvara tekuće hrvatske politike.

“Neće svaki, koji mi govori: Gospodine, Gospodine! ući u kraljevstvo nebesko, nego samo tko čini volju Oca mojega, koji je na nebesima.” (Matej 7:21)

Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:

UHR – Viber

Udruga Hrvatski Ratnik