Piše: Dražen Jugec
Kada svake godine morate dokazati da si vlasništvo nad nekretninom možete priuštiti to je posebno opasno u zemlji u kojoj većina građana nema dionice, trustove, međunarodne račune i financijske savjetnike. Hrvatski čovjek svoju sigurnost najčešće ima u kući, stanu, zemlji, apartmanu ili naslijeđenoj nekretnini. To nije luksuz. To je obiteljska pričuva. To je mirovina koja nije u banci. To je ono što su roditelji i djedovi ostavljali djeci…
NIJE PROBLEM SAMO POREZ NA NEKRETNINE. PROBLEM JE I POLITIČKA AMNEZIJA HDZ-a.
Porez na nekretnine nije pao s neba. Nije slučajna tehnička izmjena. Nije neutralna reforma koju su osmislili neki bezimeni stručnjaci kako bi ‘uredili sustav’. TO JE POLITIČKA ODLUKA. I zato se o njoj mora govoriti politički.
Danas nam Vlada i HDZ govore da je porez na nekretnine pitanje pravednosti, reda, lokalnih prihoda i MODERNE POREZNE POLITIKE. Govore da se ne treba bojati, da postoje izuzeća, da se ne oporezuje nekretnina u kojoj se živi, da je sve razumno, odmjereno i europski.
ALI ISTI TAJ HDZ, DOK JE BIO U OPORBI, GOVORIO JE POTPUNO DRUKČIJE.
Kada je SDP-ova Vlada pokušavala gurati porez na imovinu i nekretnine, HDZ je taj porez nazivao UDAROM NA GRAĐANE, NA SREDNJI SLOJ, NA DJEDOVINU I OČEVINU. Tada su tvrdili da je nepravedno oporezivati ono što su ljudi stvarali desetljećima. Tada su upozoravali da se ne udara na stvarno bogatstvo, nego na običnog čovjeka koji ima kuću, stan, vikendicu ili naslijeđenu nekretninu.
A danas? Danas isti HDZ, samo s druge strane stola, radi ono protiv čega je jučer grmio. To nije reforma. To je politička amnezija. Još gore: to je dokaz da HDZ nema načelo, nego samo položaj.
KAD JE U OPORBI, POREZ NA NEKRETNINE JE OTIMAČINA. KAD JE NA VLASTI, ISTI TAJ POREZ POSTAJE PRAVEDNOST. Građanin se nije promijenio. Kuća se nije promijenila. Djedovina se nije promijenila. Promijenilo se samo to tko drži porezne škare.
ŠTO JE STVARNI PROBLEM?
Problem nije samo iznos poreza. Problem je načelo. Jednom kada država uvede pravilo da se vlasništvo nad nekretninom mora svake godine ponovno plaćati državi, vlasništvo prestaje biti puno vlasništvo. Ono postaje uvjetovano vlasništvo.
Drugim riječima: formalno ste vlasnik, ali svake godine morate dokazati da si to vlasništvo još možete priuštiti.
To je posebno opasno u Hrvatskoj, zemlji u kojoj većina građana nema dionice, fondove, trustove, međunarodne račune i financijske savjetnike. Hrvatski čovjek svoju sigurnost najčešće ima u kući, stanu, zemlji, apartmanu ili naslijeđenoj nekretnini.
TO NIJE LUKSUZ. TO JE OBITELJSKA PRIČUVA. TO JE MIROVINA KOJA NIJE U BANCI. TO JE ONO ŠTO SU RODITELJI I DJEDOVI OSTAVLJALI DJECI.
I zato porez na nekretnine u Hrvatskoj nije samo porez na imovinu. TO JE POREZ NA ŽIVOTNU SIGURNOST OBIČNOG ČOVJEKA.
Mehanizam je jasan:
– Prvo se uvede porez kao načelo.
– Zatim se građane smiruje izuzećima.
– Zatim se kaže da se porez ne odnosi na nekretninu u kojoj živite.
– Zatim se govori da će platiti samo oni koji imaju ‘višak’.
– Zatim međunarodne institucije preporuče širenje poreza.
– Zatim domaći političari kažu da samo provode reforme, standarde i preporuke.
– Zatim se porezna osnovica širi.
– Zatim se izuzeća smanjuju.
– Zatim vlasništvo postaje sve skuplje.
– Zatim mali vlasnik postaje problem.
– Zatim veliki kapital postaje rješenje.
I NA KRAJU NITKO VAM FORMALNO NIŠTA NIJE ODUZEO. SAMO VIŠE NE MOŽETE ZADRŽATI ONO ŠTO IMATE. To je NAJOPASNIJI OBLIK RAZVLAŠTENJA: ono koje se ne provodi dekretom, nego troškom.
ZAKON VEĆ POKAZUJE SMJER
Nije nevažno kako je zakon napisan. Ako zakon kaže da su jedinice lokalne samouprave dužne uvesti porez na nekretnine, onda to više nije mala lokalna mogućnost. TO JE OBVEZAN POREZNI OKVIR.
Ako zakon prvo postavlja porez, a zatim nabraja izuzeća, onda je jasno što je trajno, a što je politički privremeno.
POREZ OSTAJE. IZUZEĆA SE MOGU MIJENJATI.
Danas vam kažu da je izuzeta nekretnina u kojoj živite. Sutra vam mogu reći da se sustav mora RACIONALIZIRATI. Prekosutra da se POREZ MORA USKLADITI s tržišnom vrijednošću. Nakon toga da se IZUZEĆA MORAJU SMANJITI radi pravednosti, lokalnih prihoda ili europskih preporuka.
– Birokracija nikada ne kaže: “Uzimamo vam više.”
– Ona kaže: “Usklađujemo sustav.”
OECD i MMF nisu teorija zavjere. To su dokumenti. Zato je važno čitati dokumente, a ne samo konferencije za medije.
OECD je, u pregledu Hrvatske za 2026., preporučio da se ponavljajući porezi na nekretnine prošire NA SVE VLASNIKE DOMOVA i da se porezna osnovica promijeni s površine na redovito ažurirane TRŽIŠNE VRIJEDNOSTI.
MMF je 2025. također preporučio kretanje prema oporezivanju nekretnina prema vrijednosti, širenje porezne baze i drukčije oporezivanje kratkoročnog najma. Dakle, smjer nije izmišljen. Smjer je napisan.
A kada jednom porez prijeđe s kvadrata na tržišnu vrijednost, TADA VIŠE NIJE ISTO IMATE LI STARU KUĆU U SELU, STAN U ZAGREBU, apartman na moru ili naslijeđenu nekretninu koju ne želite prodati jer je dio obiteljske povijesti.
– Tada država ne gleda vašu likvidnost.
– Ne pita imate li prihod.
– Ne pita jeste li umirovljenik.
– Ne pita jeste li tu nekretninu kupili kreditom.
– Ne pita jeste li ju naslijedili.
– Ne pita možete li platiti.
– Samo kaže: posjeduješ – plati.
POSEBAN UDAR NA IZNAJMLJIVAČE
Godinama se građane poticalo da ulažu u turizam, apartmane i nekretnine. Ljudi su dizali kredite, adaptirali kuće, ulagali vlastiti novac, radili sezone, riskirali i pokušavali zaštititi štednju od inflacije.
A sada se isti ti ljudi sve češće prikazuju kao problem. To je ista matrica. Prvo te sustav potakne da ideš u jednom smjeru.
– Zatim ti promijeni pravila.
– Zatim kaže da si ti problem.
– Zatim ti ispostavi račun.
To nije ozbiljna politika. TO JE MIJENJANJE PRAVILA USRED UTAKMICE.
Naravno da u sustavu najma i turizma postoje problemi. Naravno da postoje prazni stanovi, neregulirano tržište i stvarni problemi mladih obitelji koje teško dolaze do stana.
– Ali rješenje nije kažnjavanje svih vlasnika.
– Rješenje nije novi trajni porezni instrument koji se sutra može širiti.
– Rješenje nije da država, koja je godinama tolerirala nered, sada taj nered koristi kao IZGOVOR ZA NOVI NAMET.
HDZ-ov problem nije samo porez. Problem je izdaja vlastitih riječi. Najveći problem HDZ-a nije to što danas uvodi porez. Najveći problem je što je JUČER ZA ISTI TAKAV POREZ GOVORIO DA JE ŠTETAN, NEPRAVEDAN I OPASAN.
– Kada SDP predlaže porez, HDZ govori o očevini, djedovini i srednjem sloju.
– Kada HDZ uvodi porez, govori o reformi, pravednosti i europskim standardima.
To nije državništvo. To je politička trgovina riječima.
I zato građani s pravom gube povjerenje. Jer vide da političke stranke nemaju stav prema porezu, nego stav prema vlastitoj poziciji. JEDNO GOVORE KADA NISU NA VLASTI, DRUGO RADE KADA DOĐU NA VLAST. A račun uvijek plaća isti čovjek.
– Onaj koji radi.
– Onaj koji štedi.
– Onaj koji je gradio.
– Onaj koji je naslijedio.
– Onaj koji nije sakrio novac u sofisticirane financijske instrumente, nego ga je uložio u kuću, stan, zemlju ili apartman.
Ovo nije pitanje lijevo ili desno. Ovo nije pitanje SDP-a ili HDZ-a. Ovo je pitanje odnosa države prema građaninu.
Ako država građanina vidi kao vlasnika, stvaratelja i nositelja obiteljske sigurnosti, onda će poreznu politiku graditi oprezno, predvidljivo i pošteno.
Ako ga vidi samo kao poreznu bazu, onda će svaki stan, svaka kuća, svaka soba, svaki apartman i SVAKA NASLIJEĐENA NEKRETNINA POSTATI PRILIKA ZA NOVI PRIHOD.
Tu je bit problema. Hrvatska ne smije postati zemlja u kojoj građanin smije imati imovinu samo pod uvjetom da je svake godine ponovno može platiti državi. JER TO VIŠE NIJE PUNO VLASNIŠTVO. TO JE VLASNIŠTVO S GODIŠNJOM DOZVOLOM.
ZAKLJUČAK
Porez na nekretnine nije izolirana mjera. Nije tehnička reforma. Nije samo zamjena za stari porez na kuće za odmor. TO JE POČETAK NOVOG ODNOSA DRŽAVE PREMA PRIVATNOM VLASNIŠTVU.
A HDZ, koji je nekada isti koncept napadao kao udar na građane, danas ga provodi pod drugim nazivom i s ljepšim obrazloženjem.
Zato treba reći jasno: Nije problem samo porez na nekretnine. Problem je mehanizam. Problem je politička amnezija. PROBLEM JE VLAST koja se jučer zaklinjala da brani hrvatski dom, a danas ga pretvara u trajni izvor naplate.
I zato se ovom zakonu treba suprotstaviti ne samo zbog iznosa poreza, nego zbog načela koje uvodi. Jer kada država jednom navikne građane da svake godine plaćaju pravo na ono što već posjeduju, sljedeće pitanje više nije hoće li se porez širiti.
PITANJE JE SAMO KADA?
B.M.
Ponovljeni zakon 31,6 “Budite jaki i odvažni, ne bojte se i ne strepite pred njima; jer je GOSPOD, Bog tvoj, onaj koji ide s tobom. On te neće napustiti niti će te ostaviti.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik