Objavljuje Hrvatski Ratnik
General Kundid danas nije samo osoba. On je simbol svih profesionalnih vojnika koji časno služe Domovini i koji ne smiju postati meta političkih obračuna. Zato obrana njegova profesionalnog integriteta nije obrana jednog čovjeka, to je obrana dostojanstva Hrvatske vojske. Zato je vrijeme da se predsjednici s dva brda prestanu ponašati kao ovnovi na brvnu, u beskrajnoj političkoj kampanji, i počnu djelovati kao državnici…
DOK SE DVA EGA SUKOBLJAVAJU, KOLATERALNA ŽRTVA POSTAJE HRVATSKI GENERAL
Dok se Pantovčak i Banski dvori obračunavaju, načelnik Glavnog stožera postaje talac političkog sukoba.
Piše: Dražen Jugec
Dok se svijet bavi ratovima, sigurnosnim izazovima, budućnošću Europe i Svjetskim prvenstvom koje okuplja milijarde ljudi pred ekranima, Hrvatska ponovno svjedoči jednom od svojih omiljenih političkih sportova – sukobu predsjednika Republike i predsjednika Vlade.
Ovoga puta povod je gotovo simboličan. Nekoliko desetaka pripadnika Hrvatske vojske trebalo je sudjelovati na vojnom mimohodu povodom Dana Bastilje u Parizu. Umjesto da to bude protokolarni događaj kojim Hrvatska potvrđuje svoje savezništvo s Francuskom i partnerima unutar NATO-a, pretvorio se u još jednu epizodu političkog rata između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića.
Na jednoj strani stoji premijer koji brani svoju europsku politiku, međunarodni položaj Hrvatske, vlastiti autoritet i poziciju unutar HDZ-a, na drugoj strani stoji predsjednik Republike koji brani svoje ustavne ovlasti, vlastiti politički prostor i poziciju čovjeka koji već godinama pokušava istovremeno zadržati birače ljevice i privući dio biračkog tijela desnog centra.
Kao dva BALAVA OVNA na brvnu, ni jedan ni drugi ne žele ustuknuti niti milimetar. Problem je što ispod tog brvna ne stoje oni nego hrvatska država. Ispod njega stoji Hrvatska vojska. Ispod njega stoje hrvatski časnici koji nisu birali biti dio ovog političkog cirkusa.
Najveća kolateralna žrtva cijele priče danas se zove general Tihomir Kundid.
Dok se predsjednik i premijer međusobno optužuju, prijete političkim posljedicama i tumače Ustav svatko na svoj način, načelnik Glavnog stožera nalazi se u gotovo NEMOGUĆOJ SITUACIJI. Što god učinio, jedna strana proglasit će ga neposlušnim, a druga izdajnikom.
A tko je zapravo čovjek kojeg se danas pokušava uvući u političko blato?
Tihomir Kundid nije političar, nije stranački dužnosnik, nije predsjednički savjetnik i nije HDZ-ov ni SDP-ov kadar.
Riječ je o DRAGOVOLJCU DOMOVINSKOG RATA koji je iz Ministarstva unutarnjih poslova otišao u 2. gardijsku brigadu ‘Gromovi’, prošao hrvatska bojišta, zapovijedao oklopnom bojnom i tijekom vojne karijere stekao gotovo sva najvažnija hrvatska vojna odličja: Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Josipa Jelačića, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera, Spomenicu Domovinskog rata, Spomenicu domovinske zahvalnosti i medalju Oluja.
Drugim riječima, dok su mnogi današnji politički lideri devedesetih gradili svoje karijere daleko od prve crte bojišta, Kundid je nosio odoru i branio državu. I upravo je takav čovjek danas postao pijun u sukobu dvojice političara.
Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da ni predsjednik Republike ni predsjednik Vlade NISU SUDJELOVALI U DOMOVINSKOM RATU kao ratni zapovjednici ili dragovoljci, a danas upravo oni odlučuju o sudbini ljudi koji jesu.
Još je apsurdnije što se cijela priča vodi oko pitanja za koje dio pravnih stručnjaka tvrdi da je vrlo jasno uređeno zakonom.
Ustavni stručnjak Mate Palić podsjetio je da je članak 69. stavak 5. Zakona o obrani vrlo precizan te da odluku o prelasku granice radi protokolarno-ceremonijalnih aktivnosti pripadnika Oružanih snaga donosi ministar obrane.
Ako je to pravno tumačenje točno, tada se postavlja pitanje zašto je cijela država ponovno uvučena u sukob ega. Ako nije točno, postoje institucije koje to mogu razriješiti.
Ali ono što se ne može opravdati jest javno razvlačenje Hrvatske vojske kroz medije. Vojska ne smije postati produžena ruka ni Pantovčaka ni Banskih dvora. Vojska mora ostati vojska. Profesionalna, neutralna i iznad dnevne politike.
Upravo zato zabrinjava činjenica da se iz dana u dan sve više stvara dojam kako se od generala i časnika očekuje da zauzmu stranu. A kada vojska počne birati strane u političkim sukobima, tada država ulazi na vrlo opasan teren.
Ministar obrane IVAN ANUŠIĆ možda je jedina osoba u cijeloj priči koja ima i politički legitimitet i ratni kredibilitet javno stati u obranu profesionalnog integriteta načelnika Glavnog stožera. Ne zato što je Kundid njegov ratni suborac, ili kolega po odori, nego zato što je dužnost svakog ministra obrane zaštititi vojsku od politizacije.
Jer danas nije ugrožen samo jedan general. Danas je ugrožen ugled Hrvatske vojske. I upravo zato najveća odgovornost nije na Kundidu. Najveća odgovornost je na Milanoviću i Plenkoviću.
Godinama gledamo isti obrazac ponašanja. Svaka tema postaje osobni obračun. Svaka institucija postaje bojno polje. Svaka razlika u mišljenju pretvara se u pitanje političkog prestiža. Za to vrijeme država se umara. Institucije slabe. Građani gube povjerenje, a ljudi koji su život posvetili služenju Hrvatskoj postaju kolateralne žrtve tuđih političkih ratova.
Postoji stara narodna izreka koja kaže: “SLOŽNA BRAĆA KUĆU GRADE, A NESLOŽNA JE RUŠE.” Hrvatska danas, nažalost, ne gleda graditelje. Gleda dvojicu najmoćnijih ljudi u državi kako godinama ruše ono što bi trebali čuvati.
A negdje između njih stoji general Tihomir Kundid – vojnik Republike Hrvatske, čovjek koji je svoju odanost državi dokazivao na bojištu, a danas mora dokazivati da nije ničiji politički vojnik.
I upravo je to najveća tragedija cijele priče. I zbog svega navedenog smatramo kako imamo ne samo pravo, nego i obvezu javno progovoriti.
Kao zajednica okupljena oko portala HRVATSKI RATNIK, koju u velikoj mjeri čine hrvatski branitelji, dragovoljci Domovinskog rata, članovi njihovih obitelji i građani koji poštuju žrtvu stvaranja Republike Hrvatske, ne možemo mirno promatrati kako Hrvatska vojska postaje sredstvo političkog nadmetanja.
Nismo stajali uz Hrvatsku vojsku 1991. godine da bi ona 35 godina kasnije postala kolateralna žrtva političkih sukoba. Nisu hrvatski branitelji stvarali pobjedničku vojsku da bi se njezini generali danas razvlačili između političkih interpretacija, osobnih animoziteta i sukoba ega.
Upravo zato smatramo da je dužnost svakog odgovornog građanina, a posebno svakog hrvatskog branitelja, stati u obranu ugleda Hrvatske vojske i njezinih profesionalnih pripadnika.
Institucije države moraju biti iznad političkih obračuna, a Hrvatska vojska mora ostati ono što je oduvijek bila – vojska hrvatskog naroda i Republike Hrvatske, a ne instrument bilo koje političke opcije.
General Tihomir Kundid danas nije samo osoba. On je simbol svih profesionalnih vojnika koji časno služe svojoj domovini i koji ne smiju postati meta političkih obračuna. Zato obrana njegova profesionalnog integriteta nije obrana jednog čovjeka. To je obrana dostojanstva Hrvatske vojske.
Jer kada politika počne trošiti svoje generale, tada više nije ugrožen samo jedan čovjek, tada je ugrožena institucija. A kada je ugrožena institucija koja je stvarala i branila hrvatsku državu, tada je ugroženo i povjerenje naroda u vlastitu državu.
Zato je vrijeme da se predsjednik Republike i predsjednik Vlade prestanu ponašati kao suparnici u beskrajnoj političkoj kampanji, a počnu djelovati kao državnici.
Hrvatska vojska nije ničije privatno vlasništvo. Nije ni Pantovčaka, ni Banskih dvora. Ona pripada hrvatskom narodu. A hrvatski narod zaslužuje više od još jedne svađe dvojice političara čiji će mandat proći, dok će Hrvatska vojska i hrvatska država ostati.
B.M.
UREDNIČKI DODATAK BY MIRO PERKOVIĆ
Evo kako u stvarnosti izgleda još jedna u nizu epizoda političkog rata između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića:
“Halo Zoka, daj molim te zabrani odlazak hrvatskim vojnicima u Pariz, žele nas uvući u ‘koaliciju voljnih’, a ja ću se kao ljutiti, i još ću zaprijetiti Kundidu da ću ga smijeniti da bude ono baš uvjerljivo!”
“Dobro druže Andrej, znaš da sam majstor u tome, žao mi samo što to ne vide ovi iz Hollywooda što dodjeljuju Oskara za najboljeg glavnog glumca, sigurno bih ga ja dobio.“
Nije ni bitno tko je od njih dvojice u pravu i radi li se o vojnom mimohodu ‘voljnih’, kako neki tvrde, ili tek pukom mimohodu NATO saveznika povodom Dana Bastilje u Parizu, kako tvrde drugi.
Upravo zahvaljujući fingiranoj svađi dvojice ‘ljutih rivala’ Hrvatska nije dio ‘koalicije voljnih’, a da se nije zamjerila ni koaliciji, na jednoj strani, ni Ruskoj Federaciji na drugoj strani. To su JAKO MUDRI POTEZI koje moram pohvaliti.
Ali na drugoj strani štetočine jako dobro surađuju u devastaciji i uništenju hrvatske države. Činjenica, koju nitko ne može osporiti, je da Milanović nije odbio potpisati niti jedan zakon koji mu je Plenković uputio na potpisivanje. A nije da nema ovlasti odbiti potpisati loš zakon i zatražiti OCJENU USTAVNOSTI ILI NARODNI REFERENDUM za njega.
Tako je bez riječi POTPISAO I ZAKON O KONVERZIJI KUNE U EURO, iako smo ga mi dopisom zamolili da to ne čini i da zatraži raspisivanje referenduma o tome pitanju. Nije se udostojio ni ljubazno nas odbiti, jednostravno nas je IGNORIRAO, a PROROČKI smo opisali što će nas snaći ulaskom u EUROZONU.
Dakle, moj zaključak je jednostavan. DVA GLUMCA GLUME SVAĐU i polariziraju narod u dva suprostavljena tabora, jedni su za Plenkovića, drugi za Milanovića, a obojica SINOVI PARTIJE.
ŠTETOČINE se zadovoljno smiju i tapšu se po ramenima, koliko su DOBRI GLUMCI, a kolateralne žrtve su nebitne pa radilo se i o generalu Hrvatske vojske i samoj državi Hrvatskoj.
Uglavnom, narod u torovima, oni vječno na vlasti. SVE ZA VLAST, VLAST NI ZA ŠTO!
P.S. Nemojte se čuditi ako se Plenković u doglednoj budućnosti kandidira za predsjednika Republike a Milanović ponovo bude predsjednik Vlade. Narod naivan, a sva logistika u njihovim rukama.
“Neće svaki, koji mi govori: Gospodine, Gospodine! ući u kraljevstvo nebesko, nego samo tko čini volju Oca mojega, koji je na nebesima.” (Matej 7:21)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Sve je objasnio Miro Perković,točno u slovo.
Zdrava pamet,hrabro srce,odlučnost,umjerenost u svemu i vjera u Boga je jedino što može pomoći našem narodu, Hrvatskoj državi.
Dokle god je komunističko sotonističk,i sluganski okot na vlasti,i manipulira mozgovima onih kojima bi trebalo stati do Hrvatskih vrijednosti nema pomaka u čuvanju onoga za što smo prolili krv i položili živote!!!!