Piše: Dražen Jugec
Hoće li Dalić ostati na klupi reprezentacije ili će nastavit drugim putem, znat će se vrlo skoro. Ali čitajući članke Indexa i drugih mainstream medija, čovjek se teško može oteti dojmu da njihov cilj nije analiza nogometa niti objektivna kritika reprezentacije, nego sustavno omalovažavanje Zlatka Dalića kao osobe i svega što on predstavlja. Nitko razuman ne tvrdi da Dalić ne smije biti kritiziran, kao ni bilo tko drugi, ali kritiziran za što…
NAPAD NA DALIĆA NIJE NOGOMETNA KRITIKA, NEGO SVJETONAZORSKI OBRAČUN
Kritika igre, taktike, izbora igrača i rezultata sastavni je dio sporta i javne rasprave. Međutim, kada se tekst pretvori u ismijavanje čovjeka, njegovih uvjerenja, vjere, načina života i vrijednosti koje zastupa, tada to više nije sportsko novinarstvo nego IDEOLOŠKI OBRAČUN.
Posebno je neukusno koristiti fotografiju s križem kako bi se dodatno naglasila poruka teksta. Time se više ne kritizira nogomet nego se šalje jasna poruka svima kojima vjera, obitelj i domoljublje nešto znače.
U demokratskom društvu svatko ima pravo na svoje uvjerenje, ali ismijavanje nečije vjere ne govori ništa o osobi koja je na fotografiji, već mnogo govori o onima koji takvu poruku žele poslati.
NE MOŽETE OSPORITI REZULTATE PA NAPADATE ČOVJEKA
Zlatko Dalić možda nije savršen trener i nitko nije iznad kritike. Međutim, činjenica ostaje da je KAO IZBORNIK OSTVARIO REZULTATE koje će hrvatski sport pamtiti desetljećima.
Srebro i bronca sa svjetskih prvenstava nisu slučajnost, niti su plod puke sreće kako to neki pokušavaju prikazati. To su uspjesi koje mnoge nogometne velesile sa znatno većim brojem stanovnika, jačim ligama i neusporedivo većim proračunima nikada nisu ostvarile.
Može se raspravljati o njegovim odlukama, formacijama, pozivima i taktici. Može se smatrati da je vrijeme za promjene. Ali kada argumenti ustupe mjesto podsmijehu, etiketiranju i osobnim diskvalifikacijama, postavlja se pitanje govori li se tada o nogometu ili o nečemu sasvim drugom.
KADA VJERA, DOMOLJUBLJE I USPJEH POSTANU PROBLEM
Hrvatska je mala zemlja koja je kroz sport ostvarila SVJETSKU PREPOZNATLJIVOST kakvu mnogi veći i bogatiji narodi nikada neće dosegnuti. Hrvatska nogometna reprezentacija godinama okuplja milijune ljudi različitih političkih uvjerenja, svjetonazora i životnih priča.
U trenucima velikih natjecanja nestaju podjele, a zajedništvo, ponos i osjećaj pripadnosti postaju važniji od svega onoga što nas inače razdvaja.
Upravo zato mnogima smeta kada se USPJEH, ZAJEDNIŠTVO, DOMOLJUBLJE ILI VJERA pokušavaju prikazati kao NEŠTO NAZADNO ILI NEPOŽELJNO. Ne mora svatko dijeliti iste vrijednosti, ali bi svatko trebao poštovati pravo drugih da ih žive bez ismijavanja i etiketiranja.
DOSTA JE PRIJEZIRA PREMA ONIMA KOJI SU PROSLAVILI HRVATSKU
Zbog toga je posebno žalosno kada se u trenucima izazova i sportskih problema umjesto konstruktivne kritike nude cinizam, podsmijeh i prijezir. Reprezentaciji danas ne trebaju likovanja zbog slabijih igara, nego podrška, vjera i objektivna analiza kako bi ponovno pronašla svoj put. Nitko ne tvrdi da je situacija idealna, ali sigurno nije ni bezizlazna.
Hrvatska nogometna reprezentacija tijekom posljednjih desetljeća učinila je za MEĐUNARODNU PREPOZNATLJIVOST HRVATSKE više nego što su mnoge institucije uspjele učiniti. Okupljala je ljude, stvarala osjećaj zajedništva i donosila trenutke ponosa koje će generacije pamtiti. To zaslužuje poštovanje čak i onda kada rezultati nisu onakvi kakve priželjkujemo.
ONI ĆE PISATI KOLUMNE, A DALIĆ ĆE OSTATI U POVIJESTI
Dalić će jednog dana otići s klupe reprezentacije, kao što odlazi svaki izbornik. O njegovom radu raspravljat će se godinama i svatko će imati pravo na svoje mišljenje. Međutim, jedno je sigurno – ostat će zapamćen po rezultatima, dostojanstvu i načinu na koji je predstavljao Hrvatsku diljem svijeta.
Na kraju, najveća snaga hrvatske reprezentacije nikada nije bila samo u taktici, sustavu ili pojedincima. Njihova snaga je u zajedništvu, vjeri u uspjeh i osjećaju da predstavljaju nešto veće od sebe.
Upravo zato danas Hrvatskoj treba podrška, a ne omalovažavanje. Kritika da, ali poštena i dobronamjerna. Sve drugo više govori o kritičarima nego o onima koje pokušavaju kritizirati.
Jer kada prođu godine, ljudi će se sjećati SREBRA IZ MOSKVE, BRONCE IZ KATARA i emocija koje je reprezentacija donijela hrvatskom narodu. Kolumne će ostati tek zabilješka jednog trenutka, a rezultati i uspjesi ostat će dio hrvatske sportske povijesti.
B.M.
Marko 8:34 “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik