Objavljuje Hrvatski Ratnik
Posljednjih mjeseci sve se češće govori o zaštiti gotovog novca. Pozdravljamo svaku takvu inicijativu. Međutim, iskustva drugih država pokazuju da nije dovoljno samo u Ustav upisati pravo na korištenje gotovine. Zato smatramo da građani RH zaslužuju više od deklarativne zaštite. Zaslužuju jasna, precizna i dugoročna pravna jamstva koja će štititi slobodu izbora načina plaćanja, bez obzira na političke promjene ili tehnološki razvoj…
Cijeli članak s prijedlozima i načinom zaštite fizičkog novca prenosimo s portala Transformacija Svijesti. Uz sve pobrojano dodao bih i da Hrvatska u dogledno vrijeme mora vratiti HRVATSKU KUNU kao glavnu državnu valutu, uz zadržavanje mogućnosti plaćanja i u eurima…
PITANJE KOJE ZASLUŽUJE OZBILJNU JAVNU RASPRAVU
Medijska kampanja je očito počela. Umjesto da se javnost bavi ključnim pitanjima, sve više se pažnja putem medijskih spinova usmjerava na poruke poput: “nema razloga za strah”, “digitalna valuta neće značiti kontrolu”, “to je samo modernizacija”…
No, povjerenje se ne gradi uvjeravanjem nego jasnim pravnim jamstvima. Umjesto spinova i umirivanja javnosti trebalo bi otvoreno odgovoriti na nekoliko temeljnih pitanja poput:
– hoće li gotovina ostati trajno u opticaju ili će s vremenom postati samo formalna mogućnost?
– Hoće li pravo na plaćanje gotovinom biti zaštićeno na najvišoj pravnoj razini, primjerice Ustavom – kako nijedna buduća vlast ne bi mogla postupno ukinuti njezinu stvarnu uporabu?
– Hoće li trgovine, banke, javne ustanove i ostali pružatelji usluga imati zakonsku obvezu prihvaćati gotovinu? Jer ako je mogu odbiti, tada pravo na gotovinu postoji samo na papiru, ne u stvarnosti.
Upravo zato mnogi upozoravaju da se ne bi smjele ponoviti situacije u kojima građani, unatoč tome što imaju novac, ne mogu njime platiti određenu uslugu ili događaj.
– Hoće li vlasti onemogućiti svaki oblik i mogućnost penaliziranja korištenja gotovine?
– Hoće li digitalna valuta biti programabilna? Ako tehnologija omogućava postavljanje uvjeta korištenja novca – primjerice ograničenja gdje, kada ili za što se može potrošiti, postoje li zakonske zaštite koje bi takvu mogućnost izričito zabranile?
Umjesto pretpostavki, važno je razgovarati o tome koje će pravne granice vrijediti, i razmišlja li se uopće o njima:
– Hoće li se na najvišoj razini zaštititi privatnost građana?
– Hoće li svakodnevna kupnja ostati anonimna ili će svaka transakcija ostavljati digitalni trag dostupan institucijama u skladu sa zakonom? Gdje će biti povučena granica između borbe protiv kriminala i prava građana na financijsku privatnost?
To nisu pitanja za teoretičare zavjera. To su pitanja o ustavnim pravima, privatnosti i odnosu građanina i države. Ako je digitalna valuta doista korisna i u interesu građana tada vlastima, kako na razini EU tako i na razini svake članice, ne bi trebalo biti teško ugraditi čvrsta ustavna i zakonska jamstva:
– da gotovina ostaje trajno dostupna,
– da ju trgovci moraju prihvaćati,
– da se digitalni novac ne može koristiti za proizvoljno ograničavanje zakonitih transakcija, te
– da se privatnost građana štiti u najvećoj mogućoj mjeri u skladu s pravnim okvirom.
Povjerenje se ne traži riječima i propagandom. Povjerenje se gradi zakonima koji vrijede jednako za svaku sadašnju i buduću vlast. Jer ako su takva jamstva moguća, a jesu, zašto se o njima ne govori jednako glasno kao o prednostima digitalne valute? To je pitanje koje zaslužuje ozbiljnu javnu raspravu, i zato vas molim da podijelite ovaj post kako bi došao do što većeg broja ljudi.
“Sloboda i povjerenje ne počivaju na obećanjima da se ovlasti neće zloupotrijebiti. Sloboda počiva na zakonima koji onemogućuju njihovu zlouporabu.”
PRIJEDLOG USTAVNE ZAŠTITE GOTOVOG NOVCA U REPUBLICI HRVATSKOJ – VRIJEME JE ZA OZBILJNU JAVNU RASPRAVU
(Nije dovoljno reći da štitimo gotovinu. Potrebno je napisati i kako.)
“Radni nacrt prijedloga za ustavnu i zakonsku zaštitu gotovog novca u Republici Hrvatskoj. Poziv pravnicima, ekonomistima, informatičarima i svim građanima da svojim prijedlozima doprinesu izradi što kvalitetnijeg teksta.”
UVODNA RIJEČ
Posljednjih mjeseci sve se češće govori o zaštiti gotovog novca. Pozdravljam svaku inicijativu koja ide u tom smjeru. Međutim, iskustva drugih država pokazuju da nije dovoljno samo u Ustav upisati pravo na korištenje gotovine.
Ako ustavna odredba ostavi ključna pitanja otvorenima, tada njezin stvarni sadržaj može ovisiti o običnim zakonima koje svaka buduća parlamentarna većina može mijenjati.
Zato smatram da građani Republike Hrvatske zaslužuju više od deklarativne zaštite. Zaslužuju jasna, precizna i dugoročna pravna jamstva koja će štititi slobodu izbora načina plaćanja, bez obzira na političke promjene ili tehnološki razvoj.
U nastavku objavljujem prijedlog ustavne odredbe i provedbenog zakona koji može poslužiti kao polazište za javnu raspravu. Nije riječ o konačnom tekstu, nego o prijedlogu koji je otvoren za argumentirane prijedloge, dopune i poboljšanja. Ako već štitimo gotovinu, učinimo to tako da zaštita bude stvarna, a ne samo simbolična.
PRIJEDLOG USTAVNOG ZAKONA O ZAŠTITI GOTOVOG NOVCA
PRIJEDLOG IZMJENE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE
Članak X.
(Pravo na gotov novac)
1. Gotov novac zakonsko je sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj.
2. Svaka fizička i pravna osoba ima pravo posjedovati, primati i koristiti gotov novac bez diskriminacije i bez neopravdanih ograničenja.
3. Nitko ne može biti prisiljen koristiti isključivo digitalni ili drugi bezgotovinski oblik plaćanja kao uvjet za ostvarivanje svojih prava ili ispunjavanje svojih obveza.
4. Republika Hrvatska jamči trajno postojanje gotovog novca te njegovu dostupnost na cijelom državnom području.
5. Državna tijela, tijela lokalne i područne samouprave, javne ustanove te pravne osobe koje obavljaju djelatnost od javnog interesa dužne su omogućiti plaćanje gotovim novcem.
6. Bit prava na korištenje gotovog novca ne može se ograničiti niti ukinuti zakonom, uredbom, odlukom ili drugim propisom.
7. Ograničenja korištenja gotovog novca dopuštena su isključivo kada su nužna radi sprječavanja ili procesuiranja kaznenih djela te moraju biti razmjerna, pojedinačno obrazložena i podložna sudskom nadzoru.
8. Nijedna digitalna valuta, uključujući digitalnu valutu središnje banke ili drugo elektroničko sredstvo plaćanja, ne može zamijeniti ili ukinuti pravo građana na korištenje gotovog novca.
9. Svaka izmjena ili ukidanje odredbi ovoga članka stupa na snagu tek nakon što bude potvrđena većinom glasova birača na državnom referendumu.
PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI GOTOVOG NOVCA
Članak 1.
Svrha ovoga Zakona jest trajna zaštita gotovog novca kao sredstva plaćanja, zaštita slobode izbora načina plaćanja, financijske privatnosti i gospodarske slobode građana.
Članak 2.
Gotov novac mora biti prihvaćen kao sredstvo plaćanja u svim pravnim poslovima na području Republike Hrvatske, osim u slučajevima izričito propisanim ovim Zakonom.
Članak 3.
Svi trgovci, banke, javne ustanove, tijela državne vlasti i druge pravne osobe koje pružaju robu ili usluge građanima obvezni su prihvaćati gotov novac.
Članak 4.
Nijedna osoba ne smije biti stavljena u nepovoljniji položaj zato što koristi gotov novac.
Članak 5.
Država je dužna osigurati dostupnost gotovine putem bankomata, poslovnica i drugih odgovarajućih oblika gotovinskog poslovanja na cijelom području Republike Hrvatske.
Članak 6.
Nijedna javna usluga, zdravstvena usluga, obrazovna ustanova, prometna usluga ili drugo pravo građana ne smije biti uvjetovano isključivim korištenjem digitalnog sredstva plaćanja.
Članak 7.
Digitalna valuta, uključujući digitalni euro ili drugi oblik digitalnog novca, ne može biti programirana na način kojim se ograničava zakonito raspolaganje sredstvima građana niti može biti korištena za diskriminaciju korisnika na temelju načina plaćanja.
Članak 8.
Država i druga javnopravna tijela ne smiju uvoditi porezne, administrativne ili druge mjere kojima bi se građane izravno ili neizravno prisiljavalo na odustajanje od korištenja gotovog novca.
Članak 9.
Svatko ima pravo na zaštitu privatnosti svojih zakonitih financijskih transakcija u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, zakonima Republike Hrvatske i primjenjivim pravom Europske unije.
Članak 10.
Svaka izmjena ovoga Zakona kojom se smanjuje opseg prava zajamčenih ovim Zakonom može stupiti na snagu tek nakon potvrde na državnom referendumu.
ZAVRŠNA RIJEČ
Gotovina nije samo način plaćanja. Ona predstavlja slobodu izbora, otpornost društva u kriznim situacijama, financijsku uključenost svih građana i određenu razinu privatnosti u svakodnevnom životu.
Tehnologija će se razvijati i oblici plaćanja će se mijenjati. To nije sporno. Međutim, upravo zato što se društvo ubrzano digitalizira, potrebno je jasno definirati prava koja želimo sačuvati i za buduće generacije.
Povijest pokazuje da se prava najlakše gube kada nisu dovoljno jasno zaštićena. Ako želimo da gotovina ostane stvarni izbor građana, tada njezina zaštita mora biti precizna, provediva i otporna na buduće političke promjene.
Ovaj prijedlog nije poziv protiv tehnologije niti protiv digitalnih oblika plaćanja. On je poziv za slobodu izbora. Jer sloboda nije u tome da svi koriste isto sredstvo plaćanja. Sloboda je u tome da građanin može sam odlučiti kako će raspolagati svojim zakonito stečenim novcem.
Nadam se da će ovaj prijedlog biti poticaj za ozbiljnu stručnu i javnu raspravu, jer pitanje gotovine nije samo financijsko pitanje, ono je pitanje ustavnih prava, pravne sigurnosti i odnosa između građanina i države.
“Ustav ne postoji da bi štitio prava kada se svi slažu. Ustav postoji da bi štitio prava i onda kada se političke okolnosti promijene.”
IZVOR: Transformacija Svijesti
“Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?” (Rim 8,31)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Slažem se sa prijedlogom o gotovini