Hrvatski Ratnik nikoga ne mrzi i ne psuje Boga ni svetinje
https://t.me/hrvatskiratnik info@hrvatskiratnik.hr

Paradoks na hrvatski način: Čista izdaja nacionalne sigurnosti?

Objavljuje Hrvatski Ratnik

Hrvatska policija uhitila je u Zagrebu srpskog državljanina zbog sumnje u kibernetičke napade na državne institucije, no istraga je ubrzo poprimila razmjere slučaja od najviše nacionalne sigurnosti… – vijest o ugrozi državnih institucija donosi Jutarnji list, a Mirela Dološ Šebalj, u pismu koje nam je uputila, pita se kakav je sigurnosni sustav koji Hrvatska posjeduje protiv upada hakera u hrvatska ministarstva i državne institucije?

Očito je kako sigurnosne službe ne rade svoj posao. A postavlja se i pitanje imamo li mi uopće kvalitetne, sposobne i inteligente ljude koji bi trebali brinuti o NACIONALNOJ i s njom vezanoj KIBERNETIČKOJ sigurnosti naše države.

Ja nisam nikakva stručnjakinja na tom polju, ali me ozbiljno zabrinjava stanje sigurnosti u Državi. – piše Mirela. – Kako je promaklo Sigurnosno-obavještajnoj agenciji činjenica da je sustav hakerski napadnut, i to iz Srbije?

Meni je nevjerojatno da u današnje vrijeme u hrvatskoj državi ne postoji zaštitni mehanizam koji bi trenutačno upalio alarm našim ‘obavještajcima’ ako netko pokuša upasti u mrežu i preuzeti povjerljive informacije. 

Nekad mi se čini kako još uvijek živimo u 20-om ili čak 19-om stoljeću. A što ako sama Država niti ne želi osigurati bolju kibernetičku sigurnost? Možda stoga i na osjetljiva mjesta i u samom obavještajnom sustavu postavljaju stranački podobne a ne sposobne kadrove. – zaključuje Mirela.

Ispod donosimo članak Hrvatskog Glasnika i komentar Roberta Čuline vezano za spomenuti slučaj…


SIGURNOSNI UDAR U ZAGREBU: UHIĆEN SRBIJANSKI HAKER BIA-E KOJI JE PROVALJIVAO U HRVATSKE DRŽAVNE INSTITUCIJE!

Kibernetički napad na državne institucije: Istraga protiv uhićenog novaka BIA-e pod strogom tajnošću.

Hrvatska policija uhitila je u Zagrebu srpskog državljanina zbog sumnje u kibernetičke napade na državne institucije, no istraga je ubrzo poprimila razmjere slučaja od najviše nacionalne sigurnosti.

Iako se u početku vjerovalo da je riječ o pojedinačnom hakerskom deliktu, u tijeku postupka pojavile se ozbiljne sumnje da je uhićeni povezan sa srbijanskom Bezbednosno-informativnom agencijom (BIA), saznaje Jutarnji.

Informaciju o postupku neizravno je potvrdio i glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, istaknuvši kako DORH intenzivno radi na predmetu zaštite nacionalne sigurnosti koji u samom početku ‘nije izgledao perspektivno’.

Prema neslužbenim informacijama bliskim istrazi, nakon samog uhićenja i smještanja osumnjičenika u pritvor uslijedili su neočekivani događaji i zaplet koji su dodatno usmjerili pozornost istražitelja prema djelovanju stranih obavještajnih službi na području Republike Hrvatske.

Nadležne institucije za sada ne iznose službene pojedinosti o identitetu uhićenika niti o točnim metama kibernetičkih napada, a rad na slučaju se nastavlja pod strogom tajnošću.

IZVOR: Hrvatski Glasnik


TKO ZAPRAVO ČUVA HRVATSKE DRŽAVNE PODATKE?

Piše Robert Čulina

Nedavni upadi u računalne sustave MUP-a, Ministarstva financija i zdravstva otvorili su pitanje koje godinama bezobrazno guramo pod tepih. Tko zapravo drži ključeve naših najosjetljivijih podataka?

Pod krinkom takozvane digitalizacije javne uprave, država je potpuno izgubila kontrolu nad vlastitim sustavima. Dok se u javnosti birokrati kunu u visoke standarde i briselske direktive na terenu vladaju teški nemar, korupcija i slijepo povjerenje u privatne izvođače.

​Živimo u iznimno opasnom geopolitičkom okruženju u kojem su hibridni i kibernetički napadi svakodnevna realnost. Unatoč tome, država pri angažiranju IT tvrtki svjesno ignorira tko su zapravo ti ljudi.

U regionalnom bazenu radne snage sve vrvi od stručnjaka kojima hrvatski nacionalni interesi ne znače apsolutno ništa, a mnogi od njih izravno rade za račun stranih službi ili kriminalnih skupina.

Dati takvom neprovjerenom lancu podizvođača nekontroliran pristup registrima građana, policijskim bazama i zdravstvenom sustavu nije samo neoprostiv tehnički propust, nego čista izdaja nacionalne sigurnosti.

​Sustav trune od glave. Na čelu ministarstava, zavoda i državnih tvrtki sjede politički poslušnici kojima je kibernetička sigurnost potpuna nepoznanica. O zaštiti se ne razmišlja sve dok ne izbije skandal, a tada ti isti nekompetentni upravitelji redom pokazuju prstom u izvođače i peru ruke od vlastite odgovornosti.

Cijela priča postaje još prljavija kad se zagrebe ispod površine i pogleda tko dobiva te poslove. Bivši i sadašnji političari bez ikakvih kočnica osnivaju tvrtke s osobama iz iznimno sumnjivog i sigurnosno opasnog miljea ili za njih otvoreno lobiraju.

Zahvaljujući takvim političkim vezama, sumnjivi igrači bez ikakvih prepreka dobivaju milijunske ugovore i ulaze u srce državne infrastrukture. Tragikomičan dokaz te opasne naivnosti jest i nabava softvera za nadzor cijele mreže u jednom ključnom ministarstvu, koji je kupljen od tvrtke čiji je vlasnik čovjek rođen na lijevoj obali Neretve, i to naravno bez ikakve dubinske sigurnosne provjere.

​Razmjer te slijepe potplaćenosti ili potpunog ludila najbolje ilustrira činjenica da je APIS IT, središnja državna IT agencija, bio pred ugovaranjem ili u završnim pregovorima o nabavi sustava e-Uredskog poslovanja za cjelokupnu državu, i to ni manje ni više nego od tvrtke iz Srbije.

Sustav koji upravlja cjelokupnom dokumentacijom, dopisima i tajnama svih hrvatskih tijela zamalo je predan u ruke tvrtki iz susjedstva, a preostaje nam jedino gajiti nadu da je taj opasni posao u zadnji čas zaustavljen.

Zato u praksi i dalje vlada čisti divlji zapad. Vanjske tvrtke masovno dijele jedan te isti administratorski račun, pa desetke anonimnih ‘stručnjska’ i podizvođača u državne poslužitelje ulazi pod istim generičkim imenom.

Na sustave s tajnim i osobnim podacima svih građana može se spojiti tko god hoće, usred noći, s privatnog računala ili sumnjivog kućnog Wi-Fi-ja iz bilo koje države svijeta.

Ako podaci iscure ili budu prodani na crnom tržištu, pravog krivca je nemoguće pronaći. A kad se skandal napokon dogodi, naručitelj i izvođač u panici sklapaju pakt šutnje kako bi zataškali sramotu i zaštitili vlastite fotelje.

​Priče o papirnatim certifikatima i Europskoj uniji više ne mogu zavarati nikoga. Dok god na čelne pozicije postavljamo nekompetentne kadrove, zatvaramo oči pred političko-trgovačkim mrežama i dopuštamo da nam u državne poslužitelje mešetari tko stigne, vrata hrvatske ključne infrastrukture ostaju širom otvorena svima koji nam ne misle dobro.

Robert Čulina / Facebook


Kološanima 2,15: “Razoružao je Poglavarstva i Vlasti, javno ih izvrgao ruglu, pobijedivši ih u njemu.” 

Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:

UHR – Viber

Udruga Hrvatski Ratnik

Jedan komentar
Ostavite vaš komentar

Jedan komentar
  1. Mi svakim danom pokazujemo koliko smo naivan narod,da ne kažem mazohistički.Jer,s ovakvom praksom,mi stvaramo uvjete za novu agresiju!!!
    A,dobro znamo gdje smrdi.