Objavljuje Hrvatski Ratnik
Dalmacija gori, u zaleđu gori Hercegovina. Gori nisko raslinje, gore maslinici, gori ljudima imovina… Kiša nije pala dulje vrijeme, nisko raslinje je suho i lako zapaljivo, i prekriveno slojem sitnih metalnih čestica koje služe kao katalizator za brže širenje požara. Znači, uvjeti za velike požare su idealni i dobro služe za odvraćanje pažnje od najvećeg kriminala u novijoj hrvatskoj povijesti – uvoza i nelegalnog odlaganja opasnog otpada…
Neću govoriti o posljedicama ovih katastrofa, jer o tome svi mediji pišu. Mi pišemo o onome o čemu rijetki pišu. Stoga donosim objavu Gordana Sataica o uzrocima požara te urednički komentar o povezanosti požara s odgovornošću i aferama odlaganja opasnog otpada diljem Hrvatske…
ANATOMIJA VATRENOG PAKLA NA JADRANU: OD POVIJESNIH ZABLUDA DO ‘ZIMMER FREI’ PARADOKSA
Požari koji svake godine iznova u pustoš pretvaraju hrvatsku obalu i otoke nisu tek puka elementarna nepogoda. Oni su rezultat složenog spleta povijesnih odluka, ekoloških specifičnosti i klimatskih promjena, ali ponajviše duboke sociološke transformacije društva, pravne nesređenosti i kroničnog izostanka sustavne prevencije.
Kako bismo razumjeli zašto Dalmacija svakog ljeta postaje ‘barutana’, potrebno je rasvijetliti sve uzroke, analizirati posljedice te primijeniti rješenja koja druge mediteranske zemlje već uspješno provode.
1.POVIJESNA KRONOLOGIJA: KAKO JE STVOREN ‘ZELENI BARUT’?
Današnji pejzaž Dalmacije nije potpuno prirodan; on je spomenik stoljetnim ljudskim intervencijama:
– MLETAČKA PUSTOŠENJA (OGOLIĆIVANJE KRŠA):
Mletačka Republika stoljećima je sjekla autentične hrastove šume (hrast crnika) za potrebe brodogradnje i gradnju Venecije. Rezultat je bila potpuna erozija tla i nastanak golog krša.
– AUSTROUGARSKA VIZIJA (SADNJI ALEPSKOG BORA):
Krajem 18. I tijekom 19. Stoljeća, pod vlašću cara Josipa II. i kasnijih habsburških uprava, započelo je pošumljavanje krša. Alepski bor (pinus halepensis) izabran je kao pionirska vrsta – skroman, izdržljiv i sposoban rasti iz samog kamena kako bi zaustavio eroziju.
– POSTRATNE RADNE AKCIJE (MASOVNO ŠIRENJE):
Nakon 1945. godine, omladinske radne akcije u Jugoslaviji pošumile su stotine tisuća hektara obale alepskim borom radi zaštite tla i razvoja turizma.
– POVIJESNA ZAMKA:
Alepski bor je trebao poslužiti samo kao ‘prijelazna vrsta’ koja će stvoriti hlad i tlo za povratak autohtone bjelogorice. Međutim, sustav je prepušten sam sebi. Bor se nekontrolirano raširio, a zbog visokog sadržaja smole, eteričnih ulja i specifičnih serotinskih češera (koji u požaru eksplodiraju i lete desecima metara dalje), postao je primarni uzročnik brzog širenja požara.
2.FATALNA ZABRANA KOZA I ‘ZIMMER FREI’ PARADOKS
Značajan dio današnje protupožarne ranjivosti leži u administrativnim pogreškama prošlosti i naglom skoku standarda u Dalmaciji:
– ZAKON O ZABRANI KOZA (1954.):
U sklopu poslijeratne politike ‘zaštite šuma’, jugoslavenske su vlasti 1954. godine donijele zakon kojim je praktički zabranjeno držanje i ispaša koza na kršu. Time je s terena uklonjen najefikasniji prirodni ‘čistač’ šume. Koze su stoljećima brstile nisko raslinje, suhu travu i mlade izbojke makije držeći podrost čistim. Zabrana je uzrokovala bujanje neprohodne makije koja danas služi kao ‘stepenište’ kojim se vatra s tla trenutno penje u krošnje borova.
– OD MOTIKE DO APARTMANA:
Eksplozijom turizma i rastom standarda lokalno se stanovništvo masovno okrenulo rentijerstvu. Motika, kosir, maslinici i uzgoj stoke ostavljeni su u prošlosti. Polja i suhozidi – nekadašnje prirodne protupožarne barijere – obrasli su u gustu makiju i borovinu.
– NESTANAK DRVA KAO ENERGERNTA:
Standard je donio struju, plin i klima-uređaje. Nekada se svako suho drvo i češer skupljao za ogrjev, čime se šuma samoinicijativno čistila. Danas to suho gorivo ostaje u šumi kao zapaljivi tepih.
– APARTMANIZACIJA U RUBNIM ZONAMA:
U utrci za zaradom, objekti i bazeni građeni su (i naknadno legalizirani) izravno u gustoj šumi alepskog bora radi ‘autentičnog hlada’, bez ikakvih urbanističkih obrambenih zona. Kad izbije požar, vatrogasci ne brane šumu, nego spašavaju neplanski razbacane apartmane.
3.EKOLOŠKI, KLIMATSKI I PRAVNI UZROCI
– KLIMATSKE PROMJENE:
Višemjesečne ljetne suše, ekstremne temperature (35°C) i izostanak ljetnih pljuskova pretvaraju vegetaciju u dehidrirani barut.
– PIROTEHNIKA I NEHAJ:
Ljetno ispaljivanje signalnih raketa, bengalki, neoprezno roštiljanje i radovi na otverenom česti su okidači vatre u najsušim danima.
– IMOVINSKO-PRAVNI KAOS I BLAGE KAZNE:
Usitnjene i nesređene parcele onemogućuju čišćenje ‘ničije zemlje’, dok pravosuđe izriče simbolične kazne za izazivanje požara iz nehaja, čime se ne potiče prevencija.
RJEŠENJA NA TERENU (TEHNIČKA I EKOLOŠKA)
1.KONVERZIJA ŠUMA (KONKURENCIJA BORU):
Na opožarenim područjima i oko naselja potrebno je sustavno sjeći alepski bor i saditi autohtonu bjelogoricu (hrast crnika, čempres, pinija, planika, rogač, maslina). Bjelogorica sadrži više vode, nema smolu i djeluje kao prirodni usporivač vatre.
2.OBRAMBENI POJASEVI OD 30 DO 100 METARA:
Oko svih naselja mora se održavati očišćeni pojas bez visoke trave i zapuštenih krošanja.
3.POVRATAK PROTUPOŽARNOG STOČARSTVA I SUHOZIDA:
Slijedeći moderne europske trendove, potrebno je poticati kontrolirani uzgoj koza i ovaca na protupožarnim usjecima (tzv. Pirografia), te obnavljati stare suhozide kao fizikalne prepreke za vatru.
4.DRONOVI I AI DETEKCIJA:
Postojeći sustav vrhunskih termovizijskih promatračnica valja nadograditi dronovima s termalnim kamerama koji noću nadziru krš i uočavaju rane izvore topline ili sumnjiva kretanja.
5.PRAVNA REFORMA: ISKUSTVA GRČKE I ŠPANJOLSKE
Dok Hrvatska problemu prilazi blago, druge mediteranske zemlje primjenjuju politiku nulte tolerancije:
– GRČKI MODEL (PRISILNO ČIŠĆENJE I ZATVOR):
Uvedena je obavezna digitalna platforma gdje građani moraju dokazati da su očistili parcele. Ako ne očiste općina ulazi na teren, čisti ga i naplaćuje trošak vlasniku uz novčanu kaznu. Za izazivanje požara pirotehnikom ili radovima ljeti propesana je minimalna kazna od 10 godina zatvora uz potpunu naplatu troškova gašenja (kanaderi, gorivo, ljudstvo).
– ŠPANJOLSKI MODEL (ZONSKI POJASEVI I ZABRANA PIROTEHNIKE):
Zakonski je obvezan pojas od 25 do 50 metara oko svakog objekta uz šumu. Ljeti je strogo zabranjena prodaja i uporaba pirotehnike u krugu od 500 metara od šumskog pojasa.
POTREBNI KORACI ZA HRVATSKU:
1.ZAKON ‘OČISTI ILI PLATI’:
Ako vlasnik ne održava parcelu uz naselje, država/općina čisti teren, a trošak upisuje kao hipotekarski teret na nekretninu.
2.FINANCIJSKA ODGOVORNOST ZA VATRU:
Izazivanje požara pirotehnikom ili neoprezom mora nositi obvezu plaćanja sata rada vatrogasaca i kanadera.
3.ZABRANA LJETNE PIROTEHNIKE:
Uvođenje potpunog moratorija na prodaju i korištenje bengalki i signalnih raketa tijekom protupožarne sezone.
POGOVOR:
Hrvatska ima iznimno požrtvovne vatrogasce i moderan sustav rane detekcije, ali borba s vatrom na terenu koji je desetljećima zapuštan zbog administrativnih zabluda prošlosti i utrke za turističkim profitom unaprijed je izgubjena bitka.
Tek kada shvatimo da je pravo na sigurnost i život iznad prava na zapuštanje privatne imovine, te kada spojimo povijesna iskustva (suhozidi, bjelogorica, protupožarna ispaša) s novim načinom upravljanja prostorom i rigoroznim zakonima, Dalmacija će prestati strepjeti od svakog ljetnog vjetra.
IZVOR: Gordan Sataic / Facebook
UREDNIČKI KOMENTAR BY MIRO PERKOVIĆ
Slažem sa sa svime navedenim u Gordanovom elaboratu s tim da bih, kao jednu datost, dodao i GEOINŽENJERING, odnosno zasipanje našeg neba tisućama tona kemikalija i sitnih čestica metala u pokušaju da nam zamrače sunce i tako spriječe ‘globalno zatopljenje’.
I to više ne spada u domenu teorija zavjere nego nešto o opravdanosti čega se raspravlja i u znanstvenim i političkim krugovima. A te sitne čestice metalne prašine, kojima nas zasipaju ‘za naše dobro’, su izuzetan KATALIZATOR iliti ubrzivač širenja požara.
I požar i odlaganje opasnog otpada u krškim predjelima Like, Dalmatinske zagore ili Hercegovine jednako su kriminalne i opasne radnje. Požari uništavaju imovinu, oduzimaju živote, trenutačno čine veliku štetu…
Nepropisno odlaganje i zakopavanje toksičnog otpada u krškim područjima je dugoročno puno opasnije. Takva djela narušavaju zdravlje puno većeg broja ljudi jer krške podzemne vode napajaju izvore pitke vode u nižim okolnim područjima.
Krš je propusan, pun je krških jama i vodotokova, filtracija u kršu je slaba ili uopće ne postoji tako da svaki otrov, svaka kemikalija, svaki kancerogeni element… sve što dođe u vodu na kršu dospijeva i u izvore u nižim područjima. U konkretnom slučaju to znači cijelo podvelebitsko priobalje uključujući i široki pojas Hrvatskog primorja te otoke Pag, Rab i Krk.
Neki špekuliraju da su požari izazvani namjerno kako bi se skrenula pozornost javnosti s afera oko nelegalnog odlaganja i zakopavanje toksičnih tvari u porozni lički krš i onečišćenja podzemnih krških voda. Po njima je omiški požar poslužio kao savršen medijski štit Plenkoviću, kojemu se drma premijerska fotelja.
Neki se čaki pozivaju na neslužbene informacije i procurjela izvješća SOA-e i EUROPOL-a (A. Juretić Op.a.) kako lokacija požara u blizini Omiša nije slučajna jer se unutar kompleksa podzemnih tunela poviše Omiša navodno nalazi nelegalna deponija s biološkim i radiaktivnim otpadom koja je trebala biti predmetom istrage nadležnih domaćih i međunarodnih tijela.
Sve je moguće ali teško mi je povjerovati da u mojoj Domovini postoje ljudi koji su spremni žrtvovati ljudske živote kako bi sakrili svoju umiješanost u kriminal i korupciju epskih rrazmjera. A onda se sjetim cjepiva, korona terora i protokola tzv. stručnjaka, i shvatim da živimo okruženi beštijama koje od ljudskog imaju samo obličje, i ništa više.
Treba reći i da je Zakon o uvozu komunalnog otpada donijela SDP-ova vlast sa Zmajlovićem na čelu Ministarstva zaštite okoliša, a Zakon je potpisao tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović, ali valja napomenuti da se niti Andrej Plenković, koji je na čelu hrvatske Vlade već punih 10 godina, nije potrudio staviti izvan snage sporni SDP-ov Zakon, a nije da nije mogao.
Uglavnom, zbog ovakvih stvari pada Vlada u svakoj normalnoj i demokratskoj zemlji. Spadamo li mi u tu kategoriju, čisto sumnjam?
Naslovnica: Dnevnik.hr
(Matej 7: 17-19) “Tako svako dobro stablo rađa plodovima dobrim, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo roditi zlim plodovima niti može nevaljalo stablo roditi plodovima dobrim. Svako se stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe i u oganj baca.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik