Objavljuje Hrvatski Ratnik
Jelena Tucak, performerica koja je zalila crnom bojom loše naslikani grb Prve gardijske brigade ‘Tigrova’, bila je studentica Akademije likovnih umjetnosti u Splitu kojoj je RH plaćala školovanje. Što bi hrvatska država trebala poduzeti protiv ovakve ‘umjetnice’? U nekim državama bi dobila trideset udaraca bičem da izbiju sve demone iz nje, u nekim bi joj samo oduzeli državljanstvo, ispratili do granice i rekli da pronađe drugu domovinu…
A u Hrvatskoj? U Hrvatskoj će biti nagrađena od države koju prezire izdašnim donacijama za njen ‘vrhunski umjetnički’ izričaj. Jer imamo PLENKOVIĆEVO SUHO ZLATO na čelnu Ministarstva kulture i medija.
Međutim, prijave DORH-u su poslane. – piše Roko Šikić na Facebooku. I to je najbolji put, a institucije Države dužne su reagirati dok Sabor pod hitno treba donijeti Zakon o zaštiti digniteta Domovinskog rata.
U nastavku donosimo Facebook objavu Roberta Čuline i urednički komentar ispod…
KADA SIMBOLI POSTANU ORUŽJE
ŠTO SE KRIJE IZA NAPADA NA GRB ‘TIGROVA’?
Ovo što se događa u Sinju, gdje se pod krinkom performansa i pacifizma prekrajao te ismijavao grb Prve gardijske brigade ‘Tigrovi’, kod svakog je čovjeka izazvalo bijes i nevjericu.
Prva reakcija branitelja i javnosti bila je jasna. Radi se o jeftinoj provokaciji, pljuvanju po krvi poginulih i bezobrazluku pojedinaca koji na najsvjetlijim simbolima liječe vlastite frustracije.
Kad se strasti smire, jasno se vidi opasni uzorak koji se u Hrvatskoj podmeće već godinama. Ovo u Sinju nije tek izolirani incident dvoje neshvaćenih umjetnika, nego školski primjer kako se ratne oznake i emocije branitelja namjerno zloupotrebljavaju za potpaljivanje požara u društvu.
ZAŠTO SE S HOS-A PREŠLO NA ‘TIGROVE’?
Godinama su glavna meta napada bile oznake HOS-a. Budući da se oko pozdrava na njihovom grbu vodila ideološka bitka, napadi su se lako pakirali u priču o borbi protiv ekstremizma. Napadači su u toj podijeljenosti imali pokriće.
S vremenom se ta tema potrošila. Da bi se izazvao novi šok, moralo se ići stepenicu više te udariti na simbole koji su za Hrvate neupitni. Grb ‘Tigrova’ nije sporni politički znak. To je simbol pobjede, žrtve i najelitnije postrojbe koju je ova zemlja imala.
Kada udariš po ‘TIGROVIMA’, pogodio si državu izravno u ŽIVAC.
U pozadini ovakvih akcija ne stoji želja za mirom ili umjetnošću. Primarni je cilj izazvati kaos i natjerati jedne da viču o umjetničkim slobodama, a druge da brane svetinje, kako bi se društvo opet podijelilo na dva zaraćena tabora.
Provokatori priželjkuju burnu reakciju na terenu kako bi sutra ukazivali prstom na radikalizam, dok izravnim prozivanjem Plenkovića, Božinovića, Anušića ili Bulja testiraju sam sustav.
Ako država ne reagira, među braniteljima se stvara osjećaj da institucije ne funkcioniraju te da stvar moraju UZETI U SVOJE RUKE.
U obavještajno-sigurnosnim krugovima analizira se i mogućnost da iza ovakvih operacija stoji poticaj vanjskih službi, prvenstveno srpske BIA-e. Destabilizacija Hrvatske kroz udar na emocije branitelja i rušenje simbola pobjede trajni je strateški interes regionalnih obavještajnih centara.
Kroz operacije pod lažnom zastavom te službe ne moraju slati svoje agente na teren. Dovoljno je da preko podzemlja ili financiranja spornih projekata ubace iskru koja će zapaliti unutarnji sukob u Hrvatskoj.
Posebno poglavlje čini iskorištavanje takozvanih KORISNIH BUDALA. Riječ je o ljudima koji odrađuju najprljaviji dio posla, a da toga često nisu ni svjesni. U tu se svrhu regrutiraju lokalni galamdžije, frustrirani pojedinci iz vojnog miljea, ali i ljudi koji su moralno te financijski potpuno propali.
Takvi pojedinci, pritisnuti dugovima, ovisnostima, bankrotom ili gubitkom osobnog integriteta, postaju savršen materijal za manipulaciju. Za sitne novčane iznose ili mrvicu pažnje spremni su odraditi najprizemnije provokacije.
S druge strane, medijsko pokriće pružaju im ideološki obojene projugoslavenske i radikalno lijeve opcije, koje kroz priču o umjetničkoj slobodi podmeću narativ kojim potpiruju napade na temelje hrvatske države.
Naručitelji ovih operacija, bili oni domaći mutikaše ili strane agencije poput BIA-e, nikada neće sami prljati ruke na ulici. Za to pronađu posrednike, financijski i moralno slomljene aktere te ideološke slijepce koji misle da vode vlastite ratove, stvaraju umjetnost ili grade političke karijere na galami.
U stvarnosti, svi oni zajedno nisu ništa drugo nego PJEŠACI U TUĐOJ PRLJAVOJ IGRI.
Grb Prve gardijske brigade ‘Tigrovi’ natopljen je krvlju najboljih sinova ove zemlje i ne može biti ničiji privatni rekvizit za skretanje pažnje na vlastitu nebitnost.
Razumijevanje ove pozadine ne znači da na provokacije treba šutjeti. Naprotiv, na njih treba odgovoriti odlučno i pravno, ali prije svega mudro. Najveća pobjeda za sve koji skrnave naše svetinje bila bi upravo nasjedanje na njihovu igru.
‘Tigrovi’ su bili i ostali svetinja, a jeftini provokatori trajat će samo onoliko koliko im mi damo medijskog prostora.
Robert Čulina / Facebook
UREDNIČKI KOMENTAR BY MIRO PERKOVIĆ
Bivša vojarna u Sinju bijaše pozornica za performans leftardskih debila kojima je vrijeđanje Hrvatskih branitelja i Ratnika, i pljuvanje na žrtvu naše poginule braće, tek način da pokupe aplauze mrzitelja i neprijatelja Hrvatske sličnih njima.
Nimalo ne sumnjamo da će im pljeskati jedan jugoslaven Jergović ili orjunaš Tomić, kao što ne sumnjam ni da bi im zapljeskala Vedrana Rudan, koja je jedva čekala da Hrvatska napokon izgori i nestane, ali nije dočekala. Kineska bocka joj presudila.
Jelena Tucak ima 29 godina i još studira, a školovanje joj plaća RH. To puno govori o njoj samoj i njoj sličnima. Njen asistent u ovom ‘umjetničkom’ performansu je Šimun Anušić koji je u Sinjskoj crkvi ukrao sliku blaženog Alojzija Stepinca i bacio ju u smeće.
Šimun je unuk Tadije Anušića, navodnog partizanskog heroja. Šimun je psihijatrijski slučaj i propalica koji je prokockao svu obiteljsku imovinu. Između ostalog, bio je par mjeseci i u Hrvatskoj vojsci iz koje je dobio nečastan otpust.
Njih dvoje su tipični predstavnici tog ljevičarskog, leftardskog polusvijeta koji mrze i samo slovo H u imenu Hrvatske. A Jelena je rođena nakon rata 1997. i otkuda joj pravo nama docirati kako smo trebali reći NE ratu.
Mi nismo imali tu povlasticu i da smo izgubili rat prošli bi gore nego naši preci 1945. O nama bi danas pričali kao o ubojicama djece i zvijerima koji su od očiju srpske nejači pravili ogrlice.
Nama rat nije došao zato što smo ga željeli, Hrvatska je bila napadnuta! Mi nismo osvajali tuđe, branili smo svoje. Branili smo Domovinu, Narod, svoje obitelji i obiteljski dom.
I stoga nitko nema pravo pod krinkom ‘umjetničkih’ sloboda gaziti po žrtvi Hrvatskih branitelja i Hrvatskih Ratnika, niti ponižavati simbole Domovinskog rata za promociju vlastitog nastranog svjetonazora i aplauze orjunaša i jugoslavena zbog iskazanog čina ‘hrabrosti’.
Hrabrost se pokazuje u ratu, u jurišu na bunkere, u odbijanju neprijatelja… ‘Jaka’ hrabrost treba za zaliti bojom grb ‘Tigrova’ kad znaš da ne postoji Zakon o zaštiti digniteta Domovinskog rata. A i jake umjetnosti???
Inače, performans nije umjetnost, a performeri nisu likovi koji imaju bilo kakav umjetnički talenat. Jedini talenat koji imaju svodi se vrijeđanje naših svetinja i primanje novca poreznih obveznika za pljuvanje po Državi, Crkvi i Domovinskom ratu.
A o umjetničkom talentu te cure, koja je 10 godina studirala umjetnost, najbolje govori njena očajno loša ilustracija grba ‘Tigrova’ koju bi i dijete od 10 godina bolje napravilo.
Zato, ako se već ne želiš pokloniti žrtvi Hrvatskih branitelja i Ratnika onda ostani u svom svijetu, jer smo ti mi osigurali da ne moraš u podrumu osluškivati granate i pogađati koliko su daleko pale, ili u plavom kaputiću uplakana ići u neizvjesnost.
Efežanima 6,12: “Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnog svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Podnijeti zahtjev Akademiji za provođenjem postupka oduzimanja akademskog zvanja imenovanoj, zbog kršenja prisege dane prilikom promocije i stjecanja akademskog zvanja, a poradi protupravnog ponašanja performansom, suprotnog Deklaraciji o domovinskom ratu kojeg je donio Hrvatski Sabor.
Podnijeti zahtjev za oduzimanje akademaskog zvanja, zbog kršenja prisege koja je dana prilikom stjecanja akademskog zvanja, zbog protupravnog ponašanja suprotnog Deklaraciji o Domovinskom ratu koju je donio Hrvatski Sabor.
Nije bolest sve što boli!