Objavljuje Hrvatski Ratnik
Srednjovjekovna Bosna nije ničije privatno vlasništvo, ali ako već govorimo o stvarnim čuvarima njenog nasljeđa, onda su oni mnogo bliži franjevcima i današnjim Hrvatima Bosne i Hercegovine nego ovoj nazor sklepanoj, samodopadnoj bošnjačkoj mitomaniji koja bi iz osmanske sjene prisvojila i ono što s njom nikada nije bilo isto. I sve je to, prije svega, naša tragedija, jer nam to nitko drugi nije uradio. – piše Damir Omerbegović…
HVALA FRANJEVCIMA ŠTO SU OČUVALI SJEĆANJE NA SREDNJOVJEKOVNU BOSNU!
I hvala Hrvatima u Bosni i Hercegovini koji to sjećanje i danas nose bez stida i bez zaborava. Sve to nipošto nije mala stvar. U ovakvoj zemlji, u kojoj se prošlost konstantno prekraja prema potrebama sadašnjosti, upravo su oni kroz stoljeća čuvali bosansko srednjovjekovlje kao živu povijesnu baštinu, a ne kao obični dnevno-politički rekvizit.
Današnja bošnjačka potreba da se srednjovjekovna Bosna predstavi kao gotovo isključivo bošnjačka historijska prethodnica nije ozbiljna historiografija, nego ideološka konstrukcija. To nije nikakva ljubav prema našoj historiji, nego njeno bezobrazno prisvajanje.
Posebno mi je licemjerno kada upravo mi Bošnjaci sebi umišljamo da smo direktni i ekskluzivni nasljednici kraljevstva koje je palo pod Osmanlije, dok smo istovremeno stoljećima gradili identitet upravo unutar osmanskog, islamskog i orijentalnog civilizacijskog kruga.
Tu i leži cijeli apsurd. Ne možeš politički, simbolički i emotivno veličati imperij koji je UNIŠTIO BOSANSKU DRŽAVU, upijati njegov kulturni obrazac do te mjere da od njega napraviš sastavni dio vlastitog identiteta, a onda glumiti jedinog legitimnog nasljednika onoga što je taj isti imperij pregazio.
Još je gore kada se Hrvatima iz BiH danas na svakom ćošku pokušava osporiti pravo da u srednjovjekovnoj Bosni vide i svoj povijesni temelj.
Ako je itko kroz kontinuitet vjere, kulture, samostana, arhiva i kolektivnog pamćenja sačuvao nit s tom Bosnom, onda su to upravo franjevci i katoličko stanovništvo iz kojeg u velikoj mjeri potječu današnji Hrvati Bosne i Hercegovine.
To je jednostavna činjenica, koliko god bila neugodna bošnjačkom nacionalnom mitu.
Zato je sramotno kada danas slušamo moraliziranje o tome tko krade srednjovjekovnu Bosnu, a upravo su oni koji najglasnije viču često prvi koji tu istu Bosnu nasilno prekrajaju samo kako bi je nazor ugurali u okvir današnjeg identiteta.
Na spomenicima, kipovima i u novim interpretacijama iz te se prošlosti uredno ‘pročišćava’ ono što danas ne odgovara, kršćanski karakter epohe umanjuje, politička i kulturna stvarnost FALSIFICIRA, a simboli frankenštajnski sastavljaju samo da bi nam izgledali kao prirodni produžetak današnjeg bošnjaštva.
To je intelektualno nepošteno i historijski bijedno. Srednjovjekovna Bosna nije ničije privatno vlasništvo, ali ako već govorimo o STVARNIM ČUVARIMA njenog nasljeđa, onda su oni mnogo bliži franjevcima i današnjim Hrvatima Bosne i Hercegovine nego ovoj nazor sklepanoj, samodopadnoj bošnjačkoj mitomaniji koja bi iz osmanske sjene prisvojila i ono što s njom nikada nije bilo isto.
I sve je to, prije svega, naša tragedija, jer nam to nitko drugi nije uradio. Sami smo sebi dopustili da izgubimo vlastiti kontinuitet, a onda smo stoljećima kasnije počeli prekrajati prošlost kako bismo sakrili tu prazninu.
AUTOR: Damir Omerbegović
UREDNIČKI KOMENTAR BY MIRO PERKOVIĆ
Zašto je ovo nama zanimljivo? Damir Omerbegović je bošnjački intelektualac koji objektivno sagleda povjesne činjenice vezano za Bosnu i Hercegovinu i kao takav nailazi na osporavanje dijela bošnjačkih elita i Islamske zajednice u BiH.
A kao protuargument da današnji Hrvati U BiH ne potječu samo od katoličkog stanovništva Bosne i Hercegovine nego da su kao narod prisutni u BiH u vremenu i prije i za vrijeme Turaka dokazuju mnogi dokumenti iz turskih arhiva.
Stoga uz ovaj članak Damira Omerbegovića podsjećam da se u Arhivu Topkapu muzeja u Istanbulu, pod signaturom Ar. D. 4175, čuva Defter koji bilježi sastav i smotru osmanskih vojnih snaga, prikupljenih s područja Bosanskog sandžaka neposredno prije nego su se pridružile glavnini vojske sultana Sulejmana I., uoči BITKE NA MOHAČKOM POLJU 1526. godine.
Preslike Deftera nalaze se i u Akademiji nauka i umjetnosti BiH. A zašto baš taj Defter navodim? Zato što iza većine imena muslimana koji su popisani za tu bitku stoji pridjevak Hrvat, ponegdje Bosna, ali nigdje se ne spominje niti Bošnjak niti Srbin.
A bošnjački akademici i povijesničari ne žele prihvatiti činjenicu da su ti žitelji Bosanskog sandžaka bili Hrvati islamske vjere nego razglabaju o tome što bi to moglo značiti i kako bi to mogli protumačiti kroz moderne mitove o dobrim Bošnjanima kao precima današnjih Bošnjaka.
“Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.” (Iv 14,27)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik