Objavljuje Hrvatski Ratnik
Na suđenju za brutalno ubojstvo maturanta u Drnišu, Kristijan Aleksić se smatra krivim. Priznao je bez imalo kajanja teško ubojstvo Luke Milovca. Ono što je posebno tragično u cijeloj priči su riječi Andreja Plenkovića kako se u Hrvatskoj dobro živi? Pitanje je samo tko? Naime, kod davanja iskaza ubojica je ispričao priču koju nitko ne želi čuti: živio je u teškim uvjetima, majka mu je umrla, dugovi su rasli, doslovno je umirao od gladi.
Zato je izabrao za sebe lakši i logičan put – ubiti mladog dečka koji mu je dostavljao hranu i otići u zatvor koji je za njega postao jedino mjesto gdje će imati siguran krov nad glavom i tanjur hrane. Plenkoviću !!!
DRNIŠ: KRVAVA CIJENA TANJURA HRANE
Piše Adam Juretić
Drniš je zavijen u crno. U subotu 16. svibnja 2026. oko 23 sata, na pragu obiteljske kuće, ugašen je život 19-godišnjeg maturanta Luke Milovca. Mladića, koji je trebao na maturalnu, pokopali su u novom odijelu s napojnicom za marljivi posao dostavljača pizze.
Ubio ga je Kristijan Aleksić (50) – čovjek kojem je Luka samo dostavljao hranu. Hicem iz vatrenog oružja, nakon narudžbe pizze, usmrtio je mladića koji mu je došao dostaviti narudžbu.
Ovo nije samo zločin jednog čovjeka. OVO JE OPTUŽNICA PROTIV SUSTAVA.
Na suđenju za brutalno ubojstvo maturanta u Drnišu, Kristijan Aleksić se smatra krivim. Priznao je bez imalo kajanja teško ubojstvo Luke Milovca.
Zanimljivost kod davanja iskaza ubojice, Kristijana Aleksića, je zastrašujuća činjenica kako se dobro živi po riječima premijera Andreja Plenkovića.
Naime, u policiji je ispričao priču koju nitko ne želi čuti: živio je u teškim okolnostima, majka mu je umrla, dugovi su rasli, doslovno je umirao od gladi. Sustav ga je ostavio da trune.
Temeljna ljudska prava na život i egzistenciju, zajamčena Ustavom RH i EU konvencijom, za njega nisu postojala.
Zato se odlučio na ono nezamislivo. Napraviti teško kazneno djelo ubojstva mladića Luke Milovca, koji mu je dostavljao hranu, i otići doživotno u zatvor. Jer je u Hrvatskoj 2026. godine zatvor postao jedino mjesto gdje čovjek ima siguran krov nad glavom i tanjur hrane.
Sarkastična je i monstruozna sudbina tog mladića. Dostavljač pizze kuca na vrata višestrukom ubojici. Čovjeku koji je već osuđen zbog ubojstva, napada, obiteljskog nasilja. Otvara vrata, govori “uđi, uđi”, a onda puca.
Mladi život je položen da bi Kristijan Aleksić dobio ono što mu država na slobodi nije dala – krevet, obrok i četiri zida.
I dok Drniš plače, njihov gradonačelnik iz HDZ-a mirno poručuje: “Sustav nije zakazao.”
NIJE ZAKAZAO? Kriminalistička priča Kristijana Aleksića je ogledalo države. Čovjek koji je već imao oduzeto improvizirano vatreno oružje ručne izrade, čovjek s dosjeom nasilja, šetao je slobodno i naručivao pizzu.
Sustav ga nije vidio dok nije povukao okidač. A tada ga je sustav konačno smjestio tamo gdje ga želi – u zatvor, na državni proračun. A LUKU? LUKU JE SUSTAV SMJESTIO U GROB.
Kakva je to država u kojoj Vlada Republike Hrvatske višestruke ubojice smješta u zatvore, a mladiće u grobove da bi političari imali pune guzice? Država koja prvo pusti čovjeka da umire od gladi, da izgubi majku i padne u dugove, bez ijedne socijalne mreže, a onda se čudi kad taj isti čovjek odluči da mu je bolje biti ubojica u zatvoru nego mrtvac na slobodi?
Ubojstvo u Drnišu NIJE INCIDENT. To je logičan kraj sustava koji je odustao od čovjeka.
(Matej 7: 17-19) “Tako svako dobro stablo rađa plodovima dobrim, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo roditi zlim plodovima niti može nevaljalo stablo roditi plodovima dobrim. Svako se stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe i u oganj baca.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Narod nije nevin u svemu ovome!A,to će nažalost potvrditi i slijedeći izbori!Garant