Piše: Miro Perković
Zvone Boban brani novi izgled Maksimira jer ga podsjeća na stari: “To je identitet, ne konfekcija.” Pa zbilja, Zvone? Čemu onda uopće rušenje starog stadiona, mogli ste jednostavno samo pokriti tribine salonitom i eto ti identitet i konfekcija. Ona sovjetska, komunistička. Dobro je to opisao Mihael Mikić, bivši igrač Dinama: “Borili smo se protiv komunizma, a onda mu gradimo spomenik… Postoji toliko sjajnih ideja, a oni izaberu ovo…”
Nisam mislio osvrtati se na ovu temu, ali nevjerojatno mi je da netko može braniti i opravdavati izbor ‘kartonskog’ rješenja novog Dinamovog stadiona nekakvim floskulama o tradiciji, poštovanju duha i povijesti Maksimira, Zagreba, Dinama i njegovih navijača!
I zato ovo pišem. Znači, oni odaberu (nebitno iz kojih razloga), plate našim novcem, a nas ne pitaju slažemo li se s njihovim odabirom. E drugovi partijski, ne ide to više tako.
Listajući po društvenim mrežama nisam uspio naći niti jedan pozitivan komentar na izgled novog Dinamovog stadiona, a od svih drugih bih izdvojio ovaj komentar Marijana Knezovića:
“Odličan izbor stadiona, bravo za sve slijepe osobe iz odbora, ali imam malu zamjerku s razdvojenim tribinama. Naime, Zagreb je relativno velik grad, s puno Dinamovaca.
Trebali su jednu tribinu stavit na Jarun, drugu u Dubravu, treću kraj autobusnog kolodvora i četvrtu kraj zračne luke dok je travnjak na Blatu.
To bi imalo dušu i smanjilo bi gužve! Ovako mi je sve nekako zbijeno na jedno mjesto, a opet razdvojeno. Valjda da bude jedini stadion na svijetu koji se u ovom desetljeću radi bez spojenih tribina.
I onda od svih prijedloga izaberu najružniji. Možda je Tomašević agitirao za ovaj prijedlog, komunisti vole sovjetski dizajn. Rekao bi Mladen Delić: ‘Ljudi moji je li to moguće?‘”
Neću ulaziti u rođačke i kojekakve druge interesne veze između dvojca iz Milana, koji su ‘pobijedili’ na natječaju za novi Dinamov stadion, i onih koji su ga odabrali. O tome se pišu eseji po društvenim mrežama, samo ću se osvrnuti na izjave predsjednika GNK Dinamo koji brani ovaj ‘kartonski’ promašaj.
Možda sam ja samo jedan arhitekt starog kova, koji ne razumije pojam ‘nove ljepote i dizajna’ u arhitekturi, ali ipak moram reći da je za meni ovo odabrano idejno rješenje Dinamova stadiona obična ružna betonjara bez duše. Pa neka se vrijeđa tko god hoće.
Džaba priče o tome kako će navijači dati dušu stadionu, ako sam stadion izgleda neprivlačno, hladno i uniformirano kao da ga je radio neki birokrat iz nekog moskovskog ureda za graditeljstvo u vrijeme nakon 2. svjetskog rata.
Na primjedbu novinara u Dnevnku Nove TV kako novi Maksimir podsjeća na stari Maksimir, koji je često opisivan kao najružniji na svijetu, te da na prvi pogled djeluje hladno i bez atmosfere, Boban je odgovorio:
“Neki kažu da djeluje hladno, a možemo reći da je i fora, ovisi kako ga tko doživljava. Kad se vidi prazno gledalište, betonska struktura, jasno da može tako djelovati. Kad se ispuni ljudima, bit će topao i stvorit će se paklena atmosfera.“
E Bobane, možda se tebi u glavi stvori paklena atmosfera ali i dalje sam stadion ostaje jednako, samo novo ruglo s propuhom kao što je bio i stari. Ne može stadion imati dušu samo kad je pun navijača, on treba imati dušu i kad je prazan.
Stadion je izuzetno važan objekt i u vizuri jednog grada kao spomenik epohe u kojoj je nastao, kao i sve druge građevine koje Grad čine prepoznatljivim i onim što Grad jeste. Nije njegova svrha ispunjena samo kad se igra utakmica pred punim tribinama.
“Ljudi su očekivali nešto takvo jer se već dugo grade slični stadioni, neka vrsta generičke konfekcije na koju su ljudi navikli”, dodaje Boban objašnjavajući zašto su odabrali baš to rješenje, a ne neko modernije. “Željeli smo poštovati duh i povijest Maksimira, Zagreba, Dinama i njegovih navijača“, poručio je.
Svaki čovjek ima poseban ukus za ljepotu, tako je svakom djetetu njegova majka najljepša na svijetu, ali ovdje se ne radi o ukusu jednog ili nekoliko ljudi, radi se o Gradu i njegovim stanovnicima. Radi se o navijačima koji plaćaju ulaznice i na taj način održavaju jedan klub na životu.
Zvone dragi, mogli ste vi odabrati i ljepše rješenje za stadion a koje nije konfekcijsko i generičko. Ali izabrati ružno samo da ne bi bilo generičko je promašaj jer očito je da Zagrepčani žele drukčiji i ljepši stadion nego je bio stari, dok vi nudite ‘novi stari’ stadion. Zar je to poštovanje duha i povijesti Maksimira, Zagreba, Dinama i njegovih navijača???
Pitanje je i kako će utjecati na posjećenost utakmica. Jer jednostavno je, ružnoća odbija ljude. Ljudi jednostavno ne vole ružne i neprivlačne objekte. Ako vam je cilj bio sačuvati posebnost stadiona u ružnoći onda je vaš cilj ispunjen.
Ali da ni Zagrepčani, kao ni ostatak Hrvatske, ne dijele vaše mišljenje pokazali su mnoštvom negativnih komentara na društvenim mrežama, anketama u vodećim medijima i peticijom za povlačenje odabranog arhitektonskog rješenja koju svi mogu potpisati na poveznici:
https://peticije.hr/inicijativa/0/peticija/143/stadion-maksimir?
Ovakav stadion se jednostavno ne smije izgraditi u glavnom gradu svih Hrvata! Jer to je i stadion reprezentacije, a ne samo Dinama.
“Tražite stoga najprije Kraljevstvo Božje i pravednost Njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.” (Matej 6, 33)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik