Objavljuje Hrvatski Ratnik
Godinama smo slušali da je ‘Novi svjetski poredak’ samo teorija zavjere, zato kada visoki državni dužnosnik na 81. Općoj skupštini Ujedinjenih naroda govori upravo o ‘Novom svjetskom poretku’, i to u kontekstu niti manje niti više već digitalnog identiteta, valja se zapitati postaje li još jedna ‘teorija zavjere’ stvarnost? – ovaj zanimljiv članak koji nas upućuje u vrijeme koje nam neumitno dolazi donosi portal Transformacija Svijesti…
OD ‘TEORIJE ZAVJERE’ DO JAVNO IZGOVORENIH RIJEČI
Naime, Ibrahim Hadejia, zamjenik šefa kabineta nigerijskog predsjednika, rekao je slijedeće:
“U novom svjetskom poretku digitalni identitet više nije samo pitanje utvrđivanja toga tko smo; on je postao temelj preko kojeg građani pristupaju javnim uslugama, sudjeluju u digitalnom gospodarstvu, ostvaruju financijsku uključenost te komuniciraju s državama i institucijama.”
Njegov govor možete poslušati na poveznici:
https://x.com/TimHinchliffe/status/2102412844356759653?
Zašto visoki državni dužnosnik govori o ‘Novom svjetskom poretku’ kada govori o digitalnom identitetu? U istoj rečenici, kontekstu? I još važnije, što digitalni ID zaista predstavlja?
Je li to samo elektronička OSOBNA ISKAZNICA, kao što nas se uvjerava, ili je nešto mnogo više i šire, jer u istoj raspravi direktorica nigerijskog NIMC-a opisala je njihov NINA-uth digitalni novčanik kao sustav koji je zamišljen kao jedna prijava za pristup državnim i privatnim uslugama, uz mogućnost PREKOGRANIČNE INTEROPERABILNOSTI.
Ako pratite temu digitalizacije, digitalnog ID ili digitalne valute, onda prekogranična interoperabilnost nije novost za vas, ali je pitanje vidite li širu sliku?
DIGITALNI ID NIJE IDEJA OD JUČER
Ovo nije počelo 2026. Ideja digitalnog identiteta nije nastala preko noći. Korijeni sežu u prve godine interneta, kada su vlade i korporacije shvatile da digitalnim prostorom treba ‘upravljivi identitet’ na način da se svaki korisnik jednoznačno prepozna, prati i usmjeri, a nakon napada 11. rujna 2001., zapadne zemlje počinju graditi sustave nadzora u ime borbe protiv terorizma.
Biometrijske putovnice, baze otisaka prstiju i centralne evidencije postaju standard. U isto vrijeme tehnološki divovi (Microsoft, IBM, Oracle) razvijaju koncepte ‘digitalnog ID managementa’, ideju da svaka osoba ima jedinstveni digitalni identifikator koji može koristiti u svim online uslugama.
S razvojem pametnih telefona i masovnim prelaskom poslovanja i administracije na internet, pojavila se potreba za jedinstvenim ‘loginom’. Google, Facebook i Apple postaju privatni davatelji digitalnog identiteta – kroz funkcije ‘Sign in with…’. Time su prvi put korporacije, a ne države, postale ‘ČUVARI IDENTITETA’ milijardi ljudi.
I tako se oko 2015. godine pojavljuju međunarodne inicijative koje povezuju državni i privatni sektor u izgradnji globalno interoperabilnog sustava identiteta:
– ID2020 Alliance (osnovana 2016.) – partnerstvo između Microsofta, GAVI (Globalne alijanse za cijepljenje, financirane od zaklade Gates), Accenturea i UN-ovih agencija. Cilj: ‘osigurati digitalni ID za svakog čovjeka na planetu’.
– World Economic Forum (WEF) – u svojim dokumentima o ‘Četvrtoj industrijskoj revoluciji’ i ‘Digital Identity Frameworku’ otvoreno govori o digitalnom identitetu kao temelju buduće ekonomije, zdravstva i upravljanja građanima.
– Svjetska banka pokreće program ID4D (Identification for Development) s ciljem da do 2030. godine svi ljudi imaju digitalni identitet, posebno u zemljama u razvoju.
A ono što se događa zadnjih godina, od WEF-ovog izvještaja pod nazivom ‘Social Implications of the Metaverse’, u kojem se digitalni identitet razmatra kao važan element pristupa obrazovnim, financijskim i društvenim mogućnostima, do izjava čelnika i rada EU na implementaciji digitalnog ID manje više je poznato.
A razvoj ide dalje. Digitalni identitet. Digitalni novčanik. Interoperabilnost. Digitalne javne usluge. Digitalna plaćanja. Financijska uključenost. KYC i e-KYC. Razmjena podataka. Umjetna inteligencija. AI agenti.
I sada dolazimo do puno većeg pitanja: Što se događa kada se sve to počne međusobno povezivati, i to na međunarodnoj, planetarnoj razini?
Ako digitalni ID omogućuje pristup javnim uslugama… Ako digitalni novčanik nosi različite vjerodajnice… Ako različiti sustavi mogu međusobno komunicirati… Ako se financije, zdravstvo, obrazovanje, porezi i druge usluge digitaliziraju… Ako AI može obrađivati goleme količine tih podataka… hoće li nastati sustav koji ne samo da zna tko smo, nego može gotovo u stvarnom vremenu povezivati ono što radimo kroz različite dijelove društva, i ne samo na razini države, već država?
Je li upravo iz tog razloga Ibrahim Hadejia, zamjenik šefa kabineta nigerijskog predsjednika, o digitalnom ID govorio u kontekstu ‘Novog svjetskog poretka’? Dakle jedne svjetske vlade, jedne svjetske valute?
I tako dolazimo do sljedećeg pitanja.
TKO ĆE UPRAVLJATI UMREŽENIM SUSTAVOM?
Zamislimo budućnost u kojoj različiti digitalni sustavi mogu međusobno razgovarati. Država s državom. Država – Banke. Država – Zdravstvo. Porezni sustav. Obrazovanje. Putovanja. Digitalna imovina. Trgovina. Digitalna plaćanja. Javne usluge. Država – Privatne platforme.
A iznad svega toga umjetna inteligencija i AI agenti koji mogu obrađivati podatke, komunicirati između država, sustava i izvršavati određene zadatke. Jer ali ako govorimo o smjeru razvoja digitalne infrastrukture i interoperabilnosti, savim je legitimno pitati “Hoće li sustavi jednog dana biti međusobno povezani i komunicirati gotovo neprekidno?”
Hoće li AI agent moći provjeriti naš identitet? Naša prava? Naše dozvole i zatim samostalno izvršiti određenu radnju? Hoće li to biti trenutak kada možemo reći da je uspostavljena jedna svjetska vlada (NWO)? Trenutak kada je stvorena nad-država s AI na čelu? Tehnokracija?
Već smo pisali o ovoj temi i mislim da je odgovor jasan.
Ovo su pitanja kontrole i moći. Jer svaka infrastruktura koja postane neophodna za svakodnevni život dobiva određenu moć nad onima koji o njoj ovise.
Zato pitanje za neupućene nije samo “Koliko će digitalni sustav moći učiniti za nas?” Nego, “Koliko će čovjek moći učiniti bez njega?”
A ŠTO AKO KAŽEMO NE?
E tu dolazimo do možda najvažnijeg pitanja od svih. Što s čovjekom koji kaže NE? Što s onim tko ne želi digitalni ID?
Hoće li moći normalno koristiti javne usluge? Hoće li moći otvoriti račun? Putovati? Koristiti zdravstvene usluge? Kupovati? Primati novac? Obrazovati svoju djecu? Hoće li postojati stvarna alternativa? Ili će alternativa formalno postojati, ali će s vremenom postajati sve teža, sporija i skuplja?
A što s čovjekom koji prihvati digitalni ID, ali odbije nešto drugo? Ako kaže NE određenom medicinskom postupku? Ako odbije određeno cijepljenje? Ako ne želi biometrijsku identifikaciju? Ako ne želi dijeliti određene podatke? Ako ne želi koristiti digitalno plaćanje? Ako želi koristiti gotovinu?
Ako ne želi da odluku o njemu donosi algoritam, hoće li moći birati čovjeka umjesto algoritma, AI agenta? Što s čovjekom koji želi izaći iz nekog digitalnog sustava? Hoće li moći reći NE, i nastaviti normalno živjeti?
Jer prihvatiti jedan digitalni identitet ne znači pristati na sve što će se jednoga dana preko njega moći povezati. Zato moramo postaviti pitanje prije, a ne nakon što infrastruktura postane neizostavni dio života, a pitanja je bezbroj, odgovora i jamstava nimalo:
– Hoće li svaka pojedinačna uporaba zahtijevati našu jasnu suglasnost?
– Hoćemo li moći promijeniti mišljenje?
– Hoćemo li moći povući suglasnost?
– Hoćemo li imati pravo na alternativu?
– Hoćemo li imati pravo zahtijevati ljudsku odluku umjesto algoritamske?
– Hoćemo li moći živjeti bez digitalnog ID-a bez da izgubimo osnovna građanska prava?
I konačno: Ako kažeš DA digitalnom ID-u, hoćeš li moći bez posljedica reći NE vlasti? Ili će NE značiti isključivanje iz sustava, društva?
Jer sloboda nije samo mogućnost reći DA. Sloboda mora uključivati i mogućnost reći NE. Bez kazne. Bez isključenja. Bez gubitka osnovnih prava. Bez toga da čovjek postane ‘nekompatibilan’ s društvom zato što nije prihvatio određeni digitalni sustav.
Zato pitanje nije samo što tehnologija omogućuje, već i što moguće onemogućuje, poput jednostavnog NE!
Pitanja je još milijun, a to bi trebao biti dovoljan razlog da se digitalnom ID, kojeg se, usput rečeno, naša vlada obvezala UVESTI DO KRAJA GODINE, kaže jasno NE, baš kao što su Britanci učinili!
Sve o digitalnom ID i Tehnokraciji možete pronaći OVDJE i OVDJE.
DODATAK
Što se tiče održavanja reda, vojske, valja reći da je sam tehnološki sustav militariziran i mogao bi funkcionirati ovako:
AI zapovjedni sustav
AI bi mogao objedinjavati obavještajne podatke, satelite, senzore, dronove, kamere, uređaje i komunikacije te pomagati pri donošenju odluka.
Autonomni dronovi i robotski sustavi
Bespilotne letjelice, kopnena vozila i drugi autonomni sustavi mogli bi obavljati izviđanje, logistiku, nadzor i, u nekim okolnostima, borbene zadaće. To ne znači nužno ‘roboti-vojnici’ poput znanstvene fantastike.
Globalna mreža nadzora i senzora
Sateliti, radari, podmorski senzori, dronovi, komunikacijske mreže i drugi izvori podataka mogli bi stvarati gotovo kontinuiranu sliku događaja.
Cyber-vojska
U suvremenom ratovanju vrlo važan dio ‘vojske’ već može biti sposobnost napada i obrane računalnih sustava, komunikacija, energetskih mreža i kritične infrastrukture.
Jedinstvena digitalna identifikacija i autorizacija
U hipotetskom globalnom sustavu mogla bi postojati infrastruktura za provjeru identiteta i ovlasti vojnika, službenika, sustava i AI agenata.
AI agenti koji koordiniraju različite sustave
Ovo je možda najzanimljivija mogućnost: ne jedan ‘superrobot’, nego mreža AI sustava koji koordiniraju logistiku, obavještajne podatke, obranu, komunikacije i resurse.
Ako se države sve više povezuju kroz zajedničke digitalne sustave, hoće li se jednog dana povezivati i njihove sigurnosne i vojne infrastrukture?
Hoće li ‘SVJETSKA VOJSKA’ budućnosti uopće izgledati kao vojska kakvu danas poznajemo? Ili će njezinu najveću snagu činiti ono što ne izgleda kao vojska: AI, sateliti, dronovi, algoritmi, cyber-sustavi i autonomne platforme?
Ako postoji jedna svjetska vlast, tada očito prijetnja nisu ‘druge države’ već nezadovoljni građani, a tada rat, a samim time i obrana, poprima drukčiji oblik i sliku prema javnosti, koja se već nadzire danas.
U tom slučaju prijetnja može biti definirana kao: terorizam → ekstremizam → cyber-prijetnja → organizirani kriminal → dezinformacije → pobuna → destabilizacija → prijetnja kritičnoj infrastrukturi.
IZVOR: Transformacija Svijesti
UREDNIČKI KOMENTAR BY MIRO PERKOVIĆ
Hoćemo li prihvatiti njihovu igru kroz digitalni ID i ostale novotarije, ovisi isključivo o nama, jer sve počinje i završava s nama. Nisu nama problem globalisti, mi im svojim konformizmom i oportunizmom dajemo upravo onoliko moći koliko imaju i ako prihvatimo digitalni ID sami smo krivi za sve posljedice koje će eventualno doći s njim.
Ivan 16,33 “Ovo sam vam govorio da u meni imate mir. U svijetu ćete imati muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik