Objavljuje Hrvatski Ratnik
Film o genocidu plaća mu klika kojoj je 90-tih prvi instinkt bio nadomak Jasenovca otvoriti na desetke konclogora za Bošnjake i Hrvate. Prima lovu od zločinačkog entiteta u kojem danas stalno živi tek oko 70 tisuća Bošnjaka i 12 tisuća Hrvata. A preko puta Jasenovca i dalje drže ploču u spomen 700 tisuća ubijenih Srba. Zafranović ostaje predmemoriran kao – NJIHOV PROPAGANDIST. Koga, dakle, farba Rene Bitorajac…
Danas donosimo dobar osvrt Ivana Hrstića na film ‘Zlatni rez 42: djeca Kozare’ i urednički komentar na kraju…
ISPOD CRTE – Četiri sata krvi, klanja i neprestanog ataka na pleksus gledatelja, na to se svodi opis novog filma Lordana Zafranovića, barem iz usta onih koji su na premijeru došli ne po vlastitoj volji, već po sili zadatka, jer ih inače ništa drugo ne bi nagnalo izdržati do kraja projekcije.
Četiri sata. I sedam minuta.
Jer ‘hrvatski reditelj’ ne može se odreći svoje vizije nijednog od tih zločina. Sve su to njegova djeca. Svaka od tih krvavih scena.
Monumentalni film – barem kako sam veli. No, odbija ga čitav niz uglednih svjetskih festivala – Cannes, Berlin, Karlovy vary…
Po glavi mi se ubrzano vrti Kubrickova ‘Paklena naranča’, scene u kojima je nasilni Alex, glavni antijunak, izložen eksperimentalnoj ‘Ludovico tehnici’. Uz droge koje izazivaju mučninu, metalnim forcepsima oči mu drže širom otvorene, kako bi ispovraćao utrobu gledajući beskrajne projekcije krajnjeg nasilja.
Zanimljivo je da je Kubrick tek pred kraj snimanja saznao da radi prema okljaštrenoj američkoj verziji knjige Anthonyja Burgessa. Pred ultimatumom izdavača kojemu je to bilo previše dosadno, Burgess je izbacio happyend u kojem Alex biva izliječen.
I Kubricku se više svidio američki završetak – korumpirani političari sada već suicidalnom Alexu, u zamjenu za javnu podršku vladi, reverznom terapijom vraćaju njegovo staro nasilno Ja. Uz gromoglasje njegove obožavane Beethovenove Devete, Alex ponovno sanja nasilne orgije.
Zamislimo Ludovico metodu u kojoj neki Aleksa može birati hoće li širom otvorenih očiju gledati projekciju svih ratnih ustaških zločina na desnom i svih poslijeratnih komunističkih zločina na lijevom ekranu.
Uz pištolj na stolu. Lijevo-desno, lijevo-desno – postoji li uopće scenarij u kojem ne bi pucao sebi u čelo prije nego što dočeka da na jednom od dva projektora iscuri film?
Što doživljavaju Zafranovićevi gledatelji nakon njegovog javnog ‘skidanja ustaške košulje’? Bilo bi presmjelo generalizirati. Tko zna, možda neki doista doživljavaju katarzu. Ali posve je jasno što čuvstvuju njegovi sponzori.
Na banjalučkoj premijeri govori Milorad Dodik, kojem Zafranović blagodari jer mu je dao trećinu novca za film.
Uzima marke od Srpske.
Uzima dinare od Srbije i od SPC.
Film o genocidu plaća mu klika kojoj je 90-tih prvi instinkt bio nadomak Jasenovca otvoriti na desetke konclogora za Bošnjake i Hrvate. Prima lovu od zločinačkog entiteta u kojem danas stalno živi tek oko 70 tisuća Bošnjaka i 12 tisuća Hrvata.
A preko puta Jasenovca i dalje drže ploču u spomen 700 tisuća ubijenih Srba. Zafranović ostaje predmemoriran kao – NJIHOV PROPAGANDIST.
Koga, dakle, farba Rene Bitorajac kad kaže da ugovor nije potpisivao s ‘nikakvim Vučićima i Dodicima’? Ma nego s kim? S čijom lovom je Zafranović plaćao glumce – ako ne Vučićevom i Dodikovom? I Porfirijevom!
Još tada je svatko tko ima barem zrno soli u glavi znao što snima Zafranović – manipulativni katalog krvoprolića u kojem će ‘umjetnički’ dotjerane krivotvorine zamijeniti činjenice.
Čavao u čelo.
Nije to njegov obračun s ustašama iz ’41., nego ustašama iz ’91. zbog povratka kojih je, kako sam kaže, morao emigrirati iz Hrvatske.
Jedino Rene nije znao kakav agitpropovski film Lordan snima – i od kuda dolaze njegove Judine škude!
Ne, on se ne ispričava Hrvatima jer su ga platili Vučić, Dodik i Porfirije, on se izvinjava Srbima samo zato što je tajming filma danas besramno u funkciji izbora, pa ga pritišću kolege filmaši iz Srbije.
Da nije izbora u Srbiji i da je film ostao ‘samo’ u funkciji ideologije ‘Srpskog sveta’, očito bi s filmom, što se njega tiče, sve bilo u savršenom redu.
Ivan Hrstić / Večernji list, 8. listopada 2026.
UREDNIČKI KOMENTAR BY MIRO PERKOVIĆ
Laž, bez obzira koliko velika bila, bez obzira koliko u nju novca uložili, bez obzira na propagandu koju koristili, bez obzira na sve… – LAŽ i dalje ostaje samo LAŽ, a krivotvorina ostaje samo krivotvorina.
A što je najgore, idioti opranog mozga očekuju da bi se mi trebali njima ispričavati za tu LAŽ i tražiti oprost od svetaca SPC-e poput Vukašina iz Klepaca, prve žrtve ‘srbosjeka’ koji je prije toga gledao natjecanje u klanju 10.000 Srba da bi baš on postao ta prva žrtva???
Taj mitski lik je pogledao svog krvnika u oči i rekao: “Samo ti sinko radi svoj posao”. Te njegove riječi ostadoše zapisane u kolektivnom sjećanju srpskog naroda, samo nije jasno tko je čuo i zapisao riječi čovjeka koji nije ni postojao? Osim u srpskim mitovima.
Nevjerojatno je koliko daleko ide to srpsko ludilo i mitomanija, a još je nevjerojatniji sadomazohizam Andreja Plenkovića i hrvatske Vlade kojima to ne predstavlja nikakav problem, pa da se barem počešu po glavi, a kamoli da oforme ekspertni tim za istraživanje Jasenovca i ostalih navodnih stratišta ustaškog terora?
“A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji.” (Matej 12:36)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Zar neprihvaćanje donatora u milijunskim iznosima za konačno demistificiranje mita o Jasenovcu ne govori dovoljno o tome na čijoj je strani ova vlast u Hrvatskoj.A tek 40 KULTURNIH CENTARA,je li!
Istu ovakvu politiku prema Srbima je vodila i Austrougarska,što im je više davala,to su je više željeli uništiti!
Pametnome dosta!