Objavljuje Hrvatski Ratnik
Taktika je uvijek ista: Kupiš Ledo za 615 milijuna eura da dobiješ tržište, prostore, opremu i hladnjake po dućanima. Onda ti smeta mala tvornica Irida u Daruvaru sa 150 radnika jer ti kvari ‘produktivnost’. Pa ju zatvoriš i robu uvezeš iz svoje tvornice u Poljskoj. Hrvati ostanu bez posla, ali i dalje kupuju istu ribu. Samo sad piše Made in EU. To se zove optimizacija. Mi smo to nekad zvali VELEIZDAJA i rasprodaja nacionalnih resursa…
Zatvaranje tvornice za preradu i pakiranje ribe Irida u Daruvaru još je jedan u nizu teških udaraca DOMAĆOJ PROIZVODNJI i lokalnom gospodarstvu. Kada strana korporacija preuzme domaću firmu, njoj Daruvar, Slavonija ili lokalna zajednica ne znače ništa.
Pogoni u Hrvatskoj služe dok donose brzi profit ili dok ne završi proces preuzimanja tržišnog udjela, nakon čega slijedi konsolidacija, što u pravilu znači zatvaranje proizvodnih pogona.
Daruvar i Bjelovarsko-bilogorska županija godinama se bore s depopulacijom, odlaskom mladih i gubitkom industrijskih radnih mjesta. Gašenje Iride dodatno socijalno i ekonomski urušava ovaj kraja.
Dok se u javnosti servira priča o ‘Projektu Slavonija, Baranja i Srijem’ te stotinama milijuna eura iz EU fondova koji navodno teku u razvoj regije, na terenu svjedočimo gašenju još jednog u nizu proizvodnih pogona gdje je Država tek pasivni promatrač.
Zatvaranje Iride uklapa se u širi uzorak uništenja hrvatske poljoprivredno-prehrambene samodostatnosti. Priča o Iridi u Daruvaru simbol je kolapsa ekonomske politike koja se odrekla vlastite proizvodnje.
U nastavku donosimo kratki članak Hrvatskih krških pašnjaka…
PRODANO – ZATVORENO – ZAUVIJEK IZGUBLJENO
Vlasnik ‘Leda’ je najavio zatvaranje tvornice ‘Iride’ u Daruvaru, a 150 ljudi ide na ulicu. Ovo je još jedan udžbenički primjer kako se ‘rasprodaje kapitalna firma’.
2021. godine Nomad Foods za 615 milijuna eura kupi Ledo – Ledo plus Hrvatska, Ledo Čitluk, Frikom Srbija. I usput – tvornicu Irida u Daruvaru.
2026.Ista ta kompanija objavi: ‘Irida’ se zatvara do kraja godine, 150 ljudi idu na ulicu. Razlog je ‘Optimizacija poslovanja’. ‘Povećanje produktivnosti’. U prijevodu, ovaj mali pogon obrađuje manje od 5% naše proizvodnje ribe, pa nam se ne isplati.
Naravno da im se ne isplati. Za njih je Irida Excel tablica. Za Daruvar je 150 obitelji, 150 kredita, 150 ljudskih sudbina. I što kažu iz kompanije? “Uložili smo značajan trud da pronađemo održivo rješenje, ali nismo uspjeli.”
Ma nemojte? A jeste li probali proizvoditi nešto drugo osim onoga što vam je najjeftinije dovesti iz Poljske?
Još kažu: “Proizvodi će i dalje biti dostupni potrošačima u Hrvatskoj”. Naravno da hoće. Samo više neće biti proizvedeni u Hrvatskoj. Bit će uvezeni. A mi ćemo ih i dalje kupovati.
Taktika je uvijek ista: Kupiš Ledo za 615 milijuna € da dobiješ tržište, prostore, opremu i frižidere po dućanima. Onda ti smeta mala tvornica Irida u Daruvaru sa 150 radnika jer ti kvari ‘produktivnost’.
Pa je zatvoriš i robu uvezeš iz svoje tvornice u Poljskoj. Hrvati ostanu bez posla, ali i dalje kupuju istu ribu. Samo sad piše Made in EU, a ne Made in Daruvar.
To se zove optimizacija. Mi smo to nekad zvali VELEIZDAJA i rasprodaja nacionalnih resursa. To je taj krug:
– Imamo uspješnu državnu firmu.
– Prodamo je strancu jer je ‘neefikasna’.
– Stranac uzme brendove i tržište, a tvornicu zatvori jer mu je ‘neefikasna’.
– Radnici na burzu, grad u šoku, ministar kaže ‘tržište’.
Prvo Ledo. Sada Irida. Sutra će netko treći. Dok ne shvatimo da se država ne gradi tako da rasprodaš sve što vrijedi, pa onda moliš investitora da bude dobar. 150 ljudi u Daruvaru danas je dobilo tešku vijest. A Hrvatska je dobila još jednu lekciju koju uporno ne želi naučiti.
IZVOR: Hrvatski krški pašnjaci
Ivan 7,37-38: “Ako tko žeđa neka dođe k meni! Neka pije tko vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: Iz utrobe će njegove poteći rijeke žive vode.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik