Objavljuje Hrvatski Ratnik
Mural u Stocu, posvećen Vukovaru, nastao je iz iskrene potrebe za sjećanjem na žrtve i tragediju hrvatskog naroda. Međutim, gotovo istu noć mural je devastiran. Istovremeno, mural posvećen Srebrenici, koji se nalazi u blizini, već godinama stoji netaknut. Upravo ta činjenica dodatno je potaknula ogorčenje među lokalnim Hrvatima koji se pitaju postoji li uopće jednak kriterij kada je riječ o poštivanju tuđih žrtava…
U nedjelju 22. ožujka, u Stocu u BiH, desio se incident s devastacijom murala posvećenog žrtvi Vukovara koji je dan ranije oslikan. Mural je netko tijekom noći išarao ostavljajući iza sebe poruku mržnje usmjerenu prema Hrvatima.
Događaje vezano za mural posvećen žrtvi Vukovara prenosimo u komentarima Hrvatskog kanala, Hrvatskih povjesnica, Ive Svaguše, Nove Bosne i uredničkom komentaru na kraju…
Vukovar u Stocu, šehidi u Zagrebu: dokle ćemo trpjeti poniženje?
Događaji u Stocu i Zagrebu razotkrivaju sustavni napad na hrvatski identitet i povijesnu istinu. Dok u Hercegovini naši ljudi policijskim kordonima moraju braniti mural Vukovara, u srcu Zagreba dopušta se opasna politička manipulacija kojom se hrvatski branitelji retroaktivno pretvaraju u ‘šehide’.
Skrnavljenje vukovarskog simbola u Stocu nije običan vandalizam. To je izravna poruka bošnjačke politike da Hrvati na svojoj zemlji nemaju pravo na sjećanje i svetinje. Za njih je Vukovar ‘provokacija’ i ‘mračna ideologija’ čim se pojavi u rukama ponosnog naroda Herceg-Bosne.
Istovremeno, isti ti krugovi u Zagrebu polažu vijence i promoviraju narativ o ‘obrani Hrvatske’, dok tu istu Hrvatsku službeno optužuju za agresiju i zločinačke pothvate.
Hrvatska vlast šuti na vlastito poniženje. Dopušta se vijorenje zastava s ljiljanima pod kojima su Hrvati u BiH ubijani, dok se zastava Herceg-Bosne sklanja ispred institucija.
Jučer u Stocu nije napadnut samo zid, napadnuto je pravo Hrvata na postojanje. Poruka iz Stoca je jasna: oni koji nas nazivaju ‘dušmanima’ ne poštuju vukovarsku žrtvu već je koriste kao političko oružje.
Stolac je bio i ostat će Herceg-Bosna. Vrijeme je da se probudi i Zagreb i shvati da se dostojanstvo naroda ne brani šutnjom, već jasnim stavom protiv onih koji bi prekrajali našu povijest onako kako njima odgovara. Narod koji zaboravlja svoje svetinje gubi svoju budućnost.
HRVATSKI STOLAC
Večerašnji incident u Stocu nije nikakav prosvjed za ravnopravnost, kako ga mediji iz Sarajeva pokušavaju prikazati. To je samo još jedno u nizu testiranja granica, još jedno provociranje hrvatskog naroda na njegovoj vlastitoj zemlji.
Dok se bošnjačka strana predstavlja kao žrtva ‘apartheida’, mi znamo što se zapravo događa. Sustavno izazivanje nereda, blokade cesta i huškanje kako bi se polako, korak po korak, oslabila hrvatska većina u Stocu.
Korijeni takvih napetosti duboko su povezani s muslimanskim ratnim ciljevima iz devedesetih, posebno s operacijom Neretva ’93. Tada je Armija RBiH krenula u veliku ofenzivu s jasnim strateškim ciljem: probiti se dolinom Neretve prema jugu, zauzeti ključne položaje i izići na more kod Neuma.
Da su uspjeli, Neum bi pao, a Hercegovina bi bila presječena. HVO je to zaustavio, ali ambicija nije nestala. Danas se ta ista politika nastavlja drugim sredstvima, demografskim pritiskom, političkim ucjenama i organiziranim incidentima. Zato hrvatska reakcija nije nacionalizam ili nabrijanost, nego prirodan obrambeni refleks.
Kad ti netko desetljećima ponavlja da ti je domovina samo prolazna stanica na putu prema unitarnoj Bosni s izlazom na more, kad ti oskvrnjuje zastave i blokira ceste u tvom gradu, imaš pravo reći dosta!
Večerašnji incident u Stocu nije početak, nego nastavak dugog nadmetanja za teritorij i opstanak. Ako Sarajevo misli da će nas umoriti ovakvim provokacijama, vara se. Hercegovina pamti Neretvu ’93. i neće dopustiti da se ratni poraz pretvori u mirnodopsku pobjedu.
Hrvatske povjesnice
ISTINA IZ STOCA: Što se zapravo dogodilo iza sukoba oko murala za Vukovar
Dok dio medija već danima pokušava oblikovati narativ o događajima u Stocu, svjedočanstva sudionika s terena otkrivaju potpuno drugačiju sliku. Onu koja se ne uklapa u unaprijed pripremljene priče.
Prema izjavama osoba koje su bile prisutne, incident nije započeo napadom na ‘nedužnog prolaznika’, kako su to pojedini portali prenijeli, već upravo suprotno.
Navodi se kako je muškarac, identificiran kao A.D., automobilom ušao među okupljenu skupinu od dvadesetak ljudi, nakon čega je izašao iz vozila držeći čekić i krenuo prema njima s očitom namjerom napada, ciljajući predio glave.
Unatoč ozbiljnosti situacije, prema dostupnim tvrdnjama, osoba nije privedena niti su njezini inicijali javno objavljeni, dok su s druge strane identiteti drugih sudionika vrlo brzo dospjeli u medije.
Dodatnu kontroverzu izaziva i slučaj mladića koji je, kako se tvrdi, samo pokušao obraniti, a na kraju je prijavljen za napad na službenu osobu.
Naime, prijavu je podnio muškarac koji se u tom trenutku navodno nalazio izvan službe i u civilu, a koji je prvi fizički kontakt ostvario guranjem mladića. Upravo taj događaj kasnije je kvalificiran kao napad na policijskog službenika.
Situacija je dodatno eskalirala kada je, prema svjedočenjima, još jedna osoba iz mase izvukla nož i krenula prema okupljenima, mašući njime i dodatno podižući razinu napetosti.
No, u pozadini cijelog sukoba nalazi se dublji problem, odnos prema simbolima i žrtvama. Mural posvećen Vukovaru, kako tvrde njegovi autori, nastao je iz iskrene potrebe za sjećanjem na žrtve i tragediju koja je duboko utkana u kolektivnu svijest hrvatskog naroda. Međutim, gotovo istu noć mural je devastiran.
Istovremeno, mural posvećen Srebrenici, koji se nalazi u neposrednoj blizini, već godinama stoji netaknut. Upravo ta činjenica dodatno je potaknula ogorčenje među lokalnim Hrvatima, koji se pitaju postoji li uopće jednak kriterij kada je riječ o poštivanju tuđih žrtava.
“Napravili smo mural za Vukovar iz dubine duše, sjećajući se žrtava. A oni su se svoje Srebrenice sjetili tek kada su vidjeli da se mi sjećamo Vukovara”.
Cijeli slučaj još jednom otvara pitanje selektivnog pristupa kako institucija, tako i dijela medija te nameće dilemu: može li se uopće govoriti o suživotu i međusobnom poštovanju ako se žrtve vrednuju različitim mjerilima?
O situaciji su izvještavali i pojedini zastupnici, ističući kako su za situaciju krivi murali posvećeni Slobodanu Praljku, kao i neki UZP. Ja u rukama Slobodana Praljka nisam vidjela čekić, a bome ni nož u rukama nas koje se etiketira.
Iva Svaguša
Ko je oštetio mural o Vukovaru u Stocu?
Mi itekako imamo veliko poštovanje i uvažavanje za žrtve Vukovara, i nijednom normalnom i zdravom čovjeku ne bi palo na pamet da to dovodi u pitanje.
Hrvatska kao država je podržala i stala iza UN-ove rezolucije o genocidu Srebrenici, te po ovom pitanju također ima naše veliko poštovanje. Ne slažemo se uvijek sa politikom Hrvatske ali nikada ne bi prihvatili i dozvolili da neko gazi po žrtvama Vukovara. Dirati u Vukovar jednako je dirati u Srebrenicu.
Nova Bosna
Urednički komentar by Miro Perković
U Bosni i Hercegovini su posljednjih godina jako narušeni odnosi unutar Federacije između Hrvata I Bošnjaka. Sarajevske političke ‘elite’ i mediji skoro svakodnevno Hrvate etiketiraju agresorima i UZP-ovcima stvarajući atmosferu nesigurnosti i nelagode najmalobrojnijem narodu U BiH.
Svima je jasno da napetosti između partnera u Federaciji najviše odgovaraju Beogradu i njihovoj agendi ‘srpskog sveta’, koju su bošnjačke elite objeručke prihvatile – smatrajući da će majorizacijom Hrvata oni dobiti veći dio kolača vlasti u Federaciji BiH – a koja se prelila i na obične građane Federacije, što je osobito vidljivo u mrzilačkim komentarima na društvenim mrežama.
To je ponovljeni scenario koji smo imali za vrijeme rata u BiH kada su tadašnji Muslimani, pripadnici tzv. Armije BiH, okrenuli svoje cijevi prema Hrvatima, odnosno HVO-u, po instrukcijama iz Beograda, a što ni danas ne žele priznati iako je činjenica da je većina visokih oficira i generala ABiH do sredine ’92., kad su prešli u Armiju BiH, ratovala protiv Hrvatske u sklopu tadašnje JNA.
Sefanija 3,17 “Sred tebe je Gospod, Bog tvoj, junak – on će te spasiti. On će se pun veselja radovati nad tobom, ušutkat će te svojom ljubavlju, nad tobom će radosno klicati.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik