Piše: Ivana Perić
Jučer se održao ‘Prosvjed za spas hrvatske kulture – NE uvozu stranih radnika!’. Novinari su izvještavali samo o kraćem dijelu prosvjeda te su se većinom osvrnuli samo na govor predsjednika Udruge Za Bolju Hrvatsku. Kako je cilj novinarstva objektivnost, što novinari većinom zaboravljaju, te prenošenje potpunih informacija mi ćemo vam iznijeti glavne crtice govora i ostalih govornika, a bilo ih je čak desetero…
Pretpostavljam da ste već pročitali koji članak ‘najčitanijih’ medija u Hrvata. Dok su neki pri informiranju čitatelja bili veoma šturi kao da su izdaleka gledali neki pogreb a ne prosvjed, ili kao da tamo osobno nisu ni bili nego su samo prepričali tuđe dojmove, drugi su u glavni plan stavili svoj subjektivni, ili naručeni, pogled na prosvjed koji su organizirali mladi ljudi sa željom za boljom budućnošću svih nas, njih, ali i njihove buduće djece.
Iako je prosvjedu prisustvovalo cca 1.000 ljudi lijevi mediji izvještavaju o stotinjak krezubih prosvjednika dok su ostali čekali tramvaj, ništa neobično za ‘hrvatske’ medije, čudno bi bilo da su rekli istinu.
Tako su pisali i o ‘najbizarnijem prosvjedu ikad’, ‘redikulijadi’…, stavljali na naslovnice slike osoba koje očito ne smiju prosvjedovati zbog svojeg fizičkog izgleda i slično. Naravno, isti novinari neće tako komentirati vodeće političare države koji rade na štetu Hrvata, koji ih financiraju, ali hoće osobe koje su o svojem trošku organizirale i financirale prosvjed na koji svaki Hrvat ima ustavno pravo.
Novinarima nisu bizarne npr. ‘karte seksalice’ koje odrasli ljudi pokušavaju ubaciti u program seksualnog odgoja djece, nije im redikulozno odobravati uvoz stranih radnika jer se iselilo više stotina tisuća Hrvata, i jer je mirovinski fond pred kolapsom, dok istovremeno vladajući pričaju ekonomske i gospodarstvene hvalospjeve i bajke.
Za takve smiju glasati oni kojima nedostaje pokoji zub, a možda i koja daska u glavi.
Također, oni koji su i napisali više od pola stranice ‘izvještaja’ s prosvjeda nisu uopće popratili cijeli prosvjed te nisu napisali poruke svih govornika s prosvjeda, a bio ih je poveći broj. Zašto?
Pa zapravo, znamo zašto. Izdvojili su samo crtice govora predsjednika udruge za Bolju Hrvatsku, organizatora prosvjeda, koji je malo odužio svoje izlaganje – 23-godišnjeg klinca koji je odrastao u domu za nezbrinutu djecu – jer je mlad, politički i govorništvom neiskusan i isključivo vođen srcem, i koji nema iza sebe sate javnih nastupa kao naši vrli političari kojima je dozvoljeno reći sve, bez većih osuda, reperkusija i ismijavanja.
I takvima će glasači na raznim izborima i dalje davati svoj glas i sudbinu u ruke. Ali, problem je što je 23-godišnjak u žaru izlaganja i tremi izrekao i ono što nije bila tema prosvjeda, a zbog čega su neki popularni aktivisti izbacivali žuč po društvenim mrežama i bježali s prosvjeda.
Prosvjed su, naime, osim prisutnih pratili i mnogi preko društvenih mreža, a svakako će viđeni biti i isječci te snimka cijelog prosvjeda. Organizatori su pozvali i na potpisivanje peticije za zaštitu privatnih poruka.
Na koncu, mogu samo poručiti svim pljuvačima po ovoj krasnoj djeci – SRAMITE SE, posebno vi s tzv. DESNICE.
O čemu su govornici pričali – u kratkim crtama
Prosvjed, koji je trajao skoro 3 i pol sata, započeo je pjevanjem hrvatske himne nakon kojeg je predsjednik Udruge za Bolju Hrvatsku, 23-godišnji Ronaldo Barišić, započeo svojim govorom…
1. Prosvjed je organiziran kao pokušaj obrane od zamjene stanovništva s jasno iznesenim mišljenjima i zahtjevima. Rekao je kako živimo u hrvatskoj domovini s hrvatskom kulturom i u njoj trebamo pričati hrvatski jezik i koristiti hrvatsku valutu te je predložio pokretanje referenduma za očuvanje navedenog.
Također, u cilju očuvanja istog, treba zahtijevati od stranih radnika poznavanje hrvatskog jezika i poštivanje hrvatske kulture. Udruga nije apriori protiv uvoza strane radne snage ukoliko postoji realna potreba za time, no ističu kako bi se prije toga trebalo zaposliti i pozitivno usmjeriti nezaposlene stanovnike Hrvatske te omogućiti povratak Hrvata iz dijaspore.
No, umjesto da je Plenković pokušao pozitivnim mjerama zaposliti 120.000 nezaposlenih Hrvata sebi je višestruko digao plaću iako ne radi u interesu naroda. Pritom neki Hrvati rade za minimalac i primorani su raditi više poslova kako bi uspjeli preživjeti. Uputio je vladajućima 10 zahtjeva koje smo već ranije naveli.
Predsjednik udruge zahvalio se MUP-u na suradnji no istaknuo je da je zagrebačka vlast odbila istu te se u mjesec dana nisu udostojili poslati odgovor, što ipak nije spriječilo održavanje današnjeg prosvjeda. No, spremni su platiti kaznu ukoliko će im biti upućena. Smatraju kako zagrebačka gradska vlast nije u službi slobode govora i demokracije te kako su jasno pokazali svoju nesklonost oko teme prosvjeda.
Barišić ističe kako hrvatska ljevica i desnica zajedno rade na zamjeni stanovništva po nalogu Bruxellesa i lijevih agendi, što se vidi i diljem Europe, pa stoga izjednačavaju sve vodeće stranke u Hrvata te ne podržavaju nijednu političku stranku koja radi na štetu Hrvata.
Mediji, koji su se danas ipak odazvali pozivu, nisu bili blagonakloni u najavi prosvjeda te su, kaže, širili neistine i umanjivali važnost onog što mladi iz udruge govore. Također, nazvali su mlade 20-godišnjake, koji su došli na konferenciju, ustašama zbog nošenja crnih majica. Istaknuo je kako je većina mladih u organizaciji mlađa od 2000. godišta te da nisu ustaše, ali su danas ustali i da će ustati ukoliko će i kada će trebati za Hrvatsku.
Naglašavaju kako ne pokušavaju rušiti vlast no daju jasne zahtjeve Vladi i Predsjedniku republike. Smatraju kako nakon tri mandata Andreja Plenkovića Hrvatska nije sigurna zemlja, zbog čega je došlo do prosvjeda, te će se prosvjedi nastaviti ukoliko se zahtjevi ne ispune ili ne pozovu udrugu na pregovore.
2. Nakon govora predsjednika, okupljenima se obratio i Jasmin, jedan od organizatora, koji se osvrnuo na žrtvu svoga oca, ali i drugih branitelja, kako bi mi danas živjeli u slobodi, a ne kako bi ju prodali stranim silama. Zato su se ljudi danas ovdje okupili – zbog ljubavi prema svojoj Domovini.
Istaknuo je kako smo mi Hrvati, kojima je glavni grad Zagreb a ne Bruxelles, te kako smo ovdje od pamtivijeka i kako nas neće uspjeti predati globalistima. Pita vladajuće kako ih srce ne boli kada naši mladi napuštaju ovu napaćenu zemlju koja je krvlju branjena, i to zbog niskih plaća, bezobzirnih poslodavaca, korumpirane i nezainteresirane vlasti, zbog izdajnika koji su prodali narod za šaku eura…
Jasmin poziva da ne dopustimo da postanemo stranci u vlastitoj zemlji i da nam se otme budućnost. I on je pozvao na borbu protiv Chat control zakona, o kontroli govora i mišljenja na društvenim mrežama, te uvođenja digitalnog novca za potpunu financijsku kontrolu. Smatra kako to nije pitanje politike već opstanka hrvatskog naroda. Naglasio je kako je krajnje vrijeme za vraćanje Hrvatske Hrvatima.
3. Sljedeći govornik bio je profesor doktor Tomislav Sunić, povratnik iz Amerike i bivši diplomat. Sudjelovao je na raznim prosvjedima i pritom vidio rasne nerede te je pohvalio inicijativu mladih iz Udruge Za Bolju Hrvatsku. Diplomatski je rekao kako trenutna situacija nije lijepa te kako se boji da će iduća generacija migranata biti gora glede profila stanovništva.
Naglasio je kako za dolazak migranata nisu krivi oni sami već agencije koje ih dovode kao moderne robove, odnosno jeftinu radnu snagu. Pritom se onda spuštaju plaće i domaćim radnicima pa mladim Hrvatima ne preostaje drugo nego odlazak, te ističe da moramo ovdje zadržati te ljude. Također, smatra kako moramo razmisliti od koga hrvatski političari dobivaju signale za dolazak stranih radnika.
Govorio je i kako moramo kritički razmišljati o današnjem globalizmu kao što to činimo o komunizmu. Već smo živjeli u terorističkoj državi Jugoslaviji koja je slične narode dovela u katastrofu te poziva da to ne ponavljamo s uvozom egzotičnih radnika. Ističe kao primjer Francusku, gdje je živio, u kojoj sada, u nekim gradovima, živi gotovo polovina ljudi arapskog porijekla. Poziva 1.10. u 19 sati u Split, u dominikanski samostan, na predavanje s ovom tematikom. I on poziva na povratak Hrvata iz dijaspore.
4. Potom je održao govor naš Petar Jankov, dopredsjednik Udruge Hrvatski Ratnik za Dalmaciju. Kaže kako situacija, za svakog tko je imalo svjestan, nije normalna jer se iz dana u dan situacija u Hrvatskoj pogoršava. Smatra kako Hrvatska i Hrvati nikad nisu bili u gorem položaju jer je nikad manje rođene djece. Do takve situacije su dovele sve izdajničke vlade od 90-tih.
Hrvatski čovjek se sve više planski uništava, ljudi se iseljavaju, uništena je industrija, rasprodana je zemlja, pokradene su banke, truju nas, lažu nas… Pritom je narod dobrim djelom pasivan, a Hrvatska je u totalnom rasulu. Vrši se ekonomsko natalitetni genocid punih 30 godina. Sve što je vrijedilo vladajući su pokrali, privatizirali i zapustili.
Niti smo suvereni niti neovisni, niti imamo državu. Smatra kako je problem što smo se previše priklonili Zapadu i to zato jer smo se odvojili od Boga. Vladajući uvode zakone na štetu Hrvata te im uskraćuju radnička prava. Naše ljude zamjenjuju stranim radnicima, i to s ciljem destabilizacije zemlje u kojoj onda mogu raditi što žele, što gospodari sjena i rade otkada je čovjeka.
Hrvati su mišlju, riječju, djelom i propustom doveli do toga jer su dopustili da nemamo više državu već živimo u korporaciji. Ljudi u Hrvatskoj su se sveli na preživljavanje. Krajnje je vrijeme za opću mobilizaciju i da se odazovemo na prosvjede u velikom broju i da kažemo kako ovako više ne može i ne ide. Nastavimo li ovako više nas neće biti. Poziva na promjene u nama a onda i šire. Poručuje – Ne bojte se!
5. Zatim je govor držala Nataša Pogačić. Ona, kao osoba s posebnim potrebama koja je slijepa od rođenja, smatra kako osobe s invaliditetom u Hrvatskoj nisu građani ni drugog ni trećeg već stotog reda. Nasuprot njih stoji strana radna snaga, gradi se 40 kulturnih centara, a osobe s posebnim potrebama nemaju stalan posao.
Ljudi koji odlaze u inozemstvo ostavljaju svoje članove obitelji s posebnim potrebama na milost i nemilost ovom sustavu. Pozvala je Hrvate na put ljubavi, vjere i Domovine jer je to jedini put kojim se mora kročiti, jer će jedino tako sve osobe s posebnim potrebama biti uvijek ispred, a ne iza na marginama.
6. Gordan Šebalj, predsjednik Udruge Hrvatski Ratnik, također je održao govor. Naglasio je kako je mladost koja je organizirala današnji prosvjed iskra nade za budućnost Hrvatske koju su branitelji stvorili. Država je aparat koji mora postojati samo iz jednog razloga, a to je da bi se brinula o svom narodu a ne da raseljava narod, ne da mu uzima, ne da mu nameće globalističke ideje nego da pita narod što želi i što je želio tisućama godina.
Pita se tko ima pravo Hrvatu uzimati ili prodavati nešto njegovo? Ono što su naši preci čuvali mi moramo životom braniti! Pozvao je nazočne da se ne boje političkih struktura koje rade navedeno. Naveo je neke laži koje nam je Plenković plasirao, npr. vraćanje Ine te kako cijene neće rasti nakon uvođenja eura, a ljudi ga opet biraju.
16.000 hrvatskih ratnika je stvorilo ovu državu i omogućilo Hrvatima da imaju slobodu govora, kretanja i odlučivanja te je pozvao okupljene da to počnu koristiti, i da se ne boje.
Udruga Hrvatski Ratnik je uz mlade da im pomogne kako bi konačno došli do cilja te one koji od prvog dana upropaštavaju Hrvatsku poslali u prošlost. Poziva mlade i okupljene na borbu za hrvatsku državu jer imaju tu dužnost prema onima koji su za nju život dali. Također, poziva ljude da se organiziraju i da razgovaraju jedni s drugima, jer iako nas obeshrabruju i uvjeravaju da smo slabi ipak smo uspjeli stvoriti državu koja nije imala nikakve šanse za postojanje.
7. Potom je govorio Branko Bertović, aktivist i novopečeni otac. Pita se zašto se naši ljudi zamjenjuju niskokvalificiranom radnom snagom te se Hrvatima onda time posljedično ruši cijena rada. No smatra kako uvoz stranih radnika nije pitanje samo posla već i sigurnosti te naglašava kako smo zadnjih 2 godine vidjeli koliko je bilo incidenata, a vladajući nisu ništa oko toga napravili zbog čega se Hrvati u Hrvatskoj osjećaju kao stranci, a stranci kao gazde. Strani radnici trebaju poštivati naše zakone, jezik, kulturu i tradiciju. Pita se je li BDP vrijedan sigurnosti naših žena i djece. Naglasio je kako narod koji šuti onda i nestaje.
8. Govorio je i Verko Kutleša, predsjednik Udruge za povratak Hrvata u Hrvatsku, koji je pozvao Hrvate u iseljeništvu na povratak u Hrvatsku. Pozvao je na jedinstvo bez podjela te na spašavanje Hrvata u Hrvatskoj, a time i Hrvatske. Poziva i na stvaranje uvjeta za povratak Hrvata iz iseljeništva poboljšanjem zakona jer ćemo time najbolje demografski oporaviti Hrvatsku.
Predstavio je ponuđena rješenja za brži i brojniji povratak Hrvata. Predlaže organizirati referendum jer jedino na taj način narod može odlučiti svojom voljom. Svoja rješenja ponudio je i na međunarodnoj konferenciji globalne dijaspore ‘EU – Hrvatska dijaspora’ u globalnoj perspektivi dijaspore. Također, uputio ih je na vrata institucija na koje su su vladajući oglušili.
9. Na kraju govore su držali i građani…
Nikola je rekao kako je dosta izdaje i laži te kako političke stranke i njihovi moćnici žele da vjerujemo da bez njih nema promjene. No, kaže, varaju se, jer je moć u nama, u narodu. Mi smo ti koji radimo i stvaramo, koji doprinosimo i volimo ovu zemlju. No, moramo se sami promijeniti ako želimo promjene u Hrvatskoj te se vratiti vjeri u Boga. Na isto je pozvao i Božidar.
Zdravstvena djelatnica Ana smatra kako mi Hrvati imamo najčarobniju zemlju na svijetu i kako smo dužni održati Hrvatsku radi naše djece, budućih generacija, ljudi koji nisu dočekali hrvatsku državu i hrvatskih branitelja. Temu stranih radnika proučava već duže vrijeme i smatra kako oni nisu slučajno u Hrvatskoj i zemljama zapadne civilizacije te kako su ovdje usmjeravani radi uništenja tih zemalja pod agendom komunističkih globalista Soroša, Gatesa i sličnih.
Student koji je zaključio prosvjed osvrnuo se na prozivanje Katarine Pejović koja naziva mlade ljude, koji su obučeni u crno, ustašama, no on govori kako se tako obukao jer se tako oblači za sprovod. Kaže da će se boriti da svi imaju prava u svojoj državi za što se borio i njegov otac u Domovinskom ratu.
Pred kraj je održana i minuta šutnja za sve poginule i preminule branitelje, a na kraju je opet puštena himna.
Galerija Fotografija by Miro Perković…
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik