Objavljuje Hrvatski Ratnik
Parlament Ujedinjenog Kraljevstva glasao je prošli tjedan za dekriminalizaciju pobačaja, što je gotovo sigurno otvorilo vrata neograničenom pobačaju na zahtjev. U svijetlu rođenja djeteta koje je ostavljeno u Prozoru života udruge Betlehem, a koje naši vrli ‘demokršćanski’ političari smatraju tamom, ministar socijalne ‘skrbi’ dao je nalog za zatvaranje ‘Prozora’, tako da je pitanje iz naslova ovog članka sasvim legitimno…
Prema Zakonu o pobačaju iz 1967., pobačaj u UK-u je bio legalan tijekom prvih 24 tjedna trudnoće, iz bilo kojeg razloga, uz odobrenje dvaju ‘registriranih liječnika’, i legalan do poroda ako se smatrao potrebnim za sprječavanje “teške trajne ozljede fizičkog ili mentalnog zdravlja trudnice” ili “rizika za život trudnice”; ili ako bi dijete “patilo od takvih fizičkih ili mentalnih abnormalnosti koje bi ga ozbiljno invalidirale”, uključujući Downov sindrom.
Međutim, kako su prethodno izvijestili LifeSiteNews i Društvo za zaštitu nerođene djece, zastupnici koji su zagovornici pobačaja predložili su amandmane na ‘Zakon o kriminalu i policiji’ kako bi ukinuli postojeća ograničenja pobačaja u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Nova klauzula 1., koju je predložila zastupnica Tonia Antoniazzi, dekriminalizirala bi svaku ulogu žene u pobačaju, što znači da bi, iako bi različiti uvjeti ostali na snazi i liječnici bi i dalje bili odgovorni za prekršaje, žene same mogle uzimati tablete za pobačaj iz bilo kojeg razloga, u bilo kojem trenutku, bez posljedica. Nova klauzula 20., koju je predložila zastupnica Stellu Creasy, išla bi mnogo dalje učinkovito uklanjajući sva zakonska ograničenja pobačaja.
Guardian izvještava da su zastupnici u utorak glasali za Antoniazzijev amandman. Prije nego promjena postane zakon, mora se održati još jedno glasovanje i u Donjem domu i u Domu lordova, te dobiti kraljevska suglasnost.
“To je pitanje savjesti, stoga je to slobodno glasanje. I stoga je u tom smislu u istoj kategoriji kao i potpomognuto umiranje”, rekao je premijer Keir Starmer novinarima na samitu G7 u Kanadi. “Ali moj dugogodišnji načelni stav je da žene imaju pravo na siguran i legalan pobačaj.“
Washington Examiner napominje da je “gotovo 9 od 10 pobačaja u Engleskoj i Walesu, otprilike 86%, u 2022. godini bio pobačaj lijekovima, za razliku od kirurškog pobačaja”, što znači da je čak i manje ekstreman nego predlažu dva nova amandmana. Nova klauzula 1., dovoljna je da zaštiti veliku većinu pobačaja u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Liberalizacija zakona o pobačaju u Velikoj Britaniji nije u skladu s većinskim mišljenjem u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prema više anketa. LifeSiteNews je nedavno objavio istraživanje tvrtke Ipsos koje je pokazalo da samo 34 posto opće populacije želi da pobačaj bude legalan u svim slučajevima, a nešto manje od polovice mladih muškaraca (46%) želi da bude legalan u svim ili većini slučajeva.
SPUC ističe istraživanje tvrtke Whitestone koje je pokazalo da se 62% slaže da bi “nelegalni pobačaj trebao i dalje biti kazneno djelo kako bi se zaštitilo i nerođene bebe i ranjive žene koje bi mogle, na primjer zbog nasilnog partnera, biti prisiljene pobaciti dijete, a koje su možda ipak željele roditi.”
IZVOR: lifesitenews.com
Urednički komentar by Ivana Perić
Fascinantna je briga političara svijeta oko ‘prava žena’. Naravno, i onih koji se tako ‘osjećaju’. Oko ovih pitanja kojima se sada bave britanski političari vrtila se i predizborna kampanja Kamale Harris koja je s pozornice, zajedno s raznim ‘selebritima’, obećavala ženama pobačaje do rođenja djeteta. Jer treba majku zaštititi od parazita postupkom ‘prekida trudnoće’.
Tako je i 2022. godine Ana Horvat Vuković, profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gostujući na N1 televiziji izjavila:
“Ljudi su odjednom otkrili latinske riječi pa su fascinirani s feticidom itd. Radi se o tome da medicinska terminologija nije pravna terminologija. Nas ne zanima je li to ovula, fetus, embrij, itd. Dok nisu započeli trudovi prekid trudnoće je prekid trudnoće, nikakvo ubojstvo djeteta, zašto što dijete ne postoji dok se ne rodi, nema pravnu osobnost. Do tog trenutka njegovi roditelji odlučuju o njegovim najboljim interesima i što i kako dalje.”
Dakle, po profesorici Vuković, ako nemaš OIB nisi čovjek. Tko je kriv djeci što se ne rađaju preuranjeno pa da se spasu ralja ‘zaštite majke’.
Vidimo kako naš ministar negoduje oko spašavanja rođenog djeteta, koje neće morati sam odgajati, a koje onda ipak, po riječima navedene profesorice, zadovoljava kriterije za dobivanje naziva ‘čovjek’.
Paradoksalno je da većina ljudi i dalje govori o HDZ-u kao o desnoj stranci kada je više nego očiti smjer kojim kroje zakone naše države. Tako su se ove godine u pratnji državne tajnice, HDZ-ove Margarete Mađerić, na zasjedanju Komisije UN-a o statusu žena našle feministice i aktivistice za pobačaj Dorotea Šušak, Bojana Genov i Sanja Juras.
Koji sumrak percepcije građana Lijepe naše. Često se sjetim Ružice Markobašić, supruge hrvatskog branitelja Davora Markobašića, trudnice u šestom mjesecu trudnoće, koju su velikosrpski agresori silovali, pucali joj u trbuh i mrtvu bacili u masovnu grobnicu. Vjerojatno bi gore navedeni to osudili samo iz perspektive femicida, no način ophođenja prema tom djetetu je – isti.
Dakle, pitanje glasi, kada možemo očekivati odobreno legalno ubojstvo sve djece prije nego dobiju OIB?
Udruga Hrvatski Ratnik