Objavljuje Hrvatski Ratnik
Potres se dogodio preključer, u jutarnjim satima po našem vremenu. U kolumnama britanskih novina The Telegraph američki predsjednik Donald Trump izjavio je da kao američki šef države ozbiljno razmatra izlazak iz Atlantskog pakta. Izjava objavljena u Telegraphu zapravo je samo manifestacija odluke koju je predsjednik očito već donio. – Talijanski bloger Cesare Sacchetti donosi nam izviješće o globalnom društvenom potresu…
Ovo je ponešto drukčije viđenje trenutnih svjetskih dešavanja. Je li Trumpovo savezništvo s Izraelom, u agresiji na Iran, stvarno ili je samo igrokaz za javnost? Bez obzira na Sacchettijeve dvojbene stavove o Miloševiću i bivšoj Jugoslaviji članak o globalnom potresu koji radikalno mijenja planet je zanimljiv, pun je vrijednih informacija i iznosi detalje o nama nevidljivim igrama moći…
Od Cesarea Sacchettija
Zapravo, Trump se ne ograničava na prenošenje hipoteze, već na stvarni program provedbe onoga što je od samog početka bila njegova vanjskopolitička doktrina.
Prema izvorima bliskim američkoj administraciji, predsjednik je posljednjih dana održao sastanak s vladom na kojem se raspravljalo o NATO-u.
Trump jednostavno koristi bliskoistočnu krizu kako bi postigao davno utvrđeni cilj.
Nakon što se razišao dim od obmanjujuće kampanje koju su prvih nekoliko tjedana podigli tisak i lažni alternativni mediji, predsjednikova strategija, koja je Izrael ostavila na milost i nemilost iranskim projektilima, u potpunosti je izašla na vidjelo. Štoviše, židovska država nije uspjela provesti promjenu režima u Teheranu, koju snažno želi, što je još jednom ismijano.
Američki predsjednik se kretao tim strateškim putem.
Zatražio je ‘pomoć’ od ‘saveznika’ Europske unije u krizi koja ni na koji način ne vodi željenom cilju cionističkog i atlantističkog lobija – rušenju islamske teokracije i njezinoj kasnijoj zamjeni marionetskim režimom perzijskog šaha, koji je u stvari operativac države Izrael.
Trumpova poruka NATO-u: "Zapamtit ćemo ovo."
Nakon što su shvatili šalu, ‘saveznici’ su odbili zahtjev, ne iz nekakvog patriotizma – poput Sancheza, na primjer, koji pomaže nacističkom režimu u Ukrajini – već jednostavno zato što su bili dobro svjesni obmane koju im je Trump priredio – odbijanja koje je predsjednik očekivao i koje je lukavo iskoristio.
Trump je počeo davati sve neprijateljskije izjave prema NATO-u, čak je rekao “nećemo to zaboraviti”, misleći na odbijanje Atlantskog pakta da stane na njegovu stranu u nepostojećoj želji da sruši Teheran. Prema navedenim izvorima, Trump je potom sazvao ovaj sastanak na kojem je bio vrlo jasan.
Predsjednik je izričito rekao da počinje “planirati izlazak” Sjedinjenih Država iz NATO-a. To je odluka koja znači sigurnu smrt za Atlantski pakt, budući da nema atlantizma bez Sjedinjenih Država, unatoč svim željnim izjavama raznih eurokrata o potrebi stvaranja fantomske europske vojske, trenutno svedene na nekoliko stotina jedinica neadekvatnog Eurogendfora.
NATO je ‘istekao’ 1989.
Tijekom sastanka, Trump se također osvrnuo na povijesnu neadekvatnost NATO-a koji je, kako je rekao, “trebao biti raspušten 1989.”, istovremeno s padom Berlinskog zida.
Gotovo je bilo kao da čujem riječi pokojnog Giulija Andreottija, kojeg je ismijao određeni travaglijski tisak i ocrnio kroz shizofreni antimafijaški proces u kojem su se pokajnici, koji su desetljećima šutjeli odjednom 1993. vratili u sjećanje, posebno zloglasni Buscetta, obučen od strane CIA-e, koji nikada nije ni sanjao da će Giovanniju Falconeu reći da je Andreotti šef mafije.
Giulio Andreotti
Priča o suđenju je nažalost dobro poznata.
Koncert doušnika bio je opovrgnut njihovim brojnim proturječjima u prvom stupnju, toliko da je Andreotti oslobođen. Nakon toga uslijedilo je nevjerojatno poništavanje presude po žalbi, što je kulminiralo još apsurdnijom presudom Vrhovnog kasacijskog suda koji je utvrdio da je bivši premijer bio ‘mafijaš’ do 1980. – trenutka ‘iskupljenja’ za bivšeg kršćansko-demokratskog senatora koji je počeo donositi niz oštrih zakona protiv mafije. PCI ih je odbacio, prikrivajući se antimafijaškim stavom koji zapravo nikada nije imao.
Andreotti je zbog toga bio ocrnjen.
Postojala je jasna želja atlantskog aparata i američke duboke države da se riješe svih onih političara koji bi mogli predstavljati prepreku ciljevima dominacije upravljanja.
Mani Pulite je s scene uklonio upravo one političare sposobne suprotstaviti se tome i doveo na vlast petu kolonu koja je Italiju postupno pretvorila u euroatlantsku koloniju.
Čini se da Trump slijedi isti put kao i europski političari poput Andreottija, koji su već prije više od 36 godina shvatili da NATO treba biti doveden na rub povijesti, budući da je, barem formalno, Atlantski savez rođen s ciljem obuzdavanja Varšavskog pakta u eri geopolitičkog bipolarizma Washingtona i Moskve.
Međutim, NATO zapravo nije nastao iz ideje obuzdavanja, već širenja. Atlantski pakt, jednostavnije rečeno, dio je hegemonijskog dizajna.
NATO želi proširiti, anektirati i podjarmiti zemlje koje mu se pridruže do te mjere da kažnjava sve one koji na bilo koji način predstavljaju ‘prijetnju’ ideji centralizacije moći u korist ovog vojnog konglomerata, koji se u konačnici ispostavio kao PRIVATNA MILICIJA GLOBOKRACIJE, periodično aktivirana protiv onih koji se protive svjetskoj vladi koju NATO želi uspostaviti.
Slobodan Milošević, srbijanski predsjednik koji je od 1990-ih bio izložen nasilnoj kampanji blaćenja zapadnog tiska, znao je ponešto o tome tako da je proglašen zloglasnim ‘balkanskim mesarom’ i potom doveden pred farsu od Međunarodnog kaznenog suda koji ga je 2006. godine osudio na smrt u zatvoru pod nejasnim okolnostima samo da bi ga deset godina kasnije oslobodio svake odgovornosti za masakre na Balkanu počinjene nakon raspada bivše Jugoslavije.
Slobodan Milošević
Jugoslavija je već bila osuđena na smrt novim unipolarnim poretkom koji se nametao u tim godinama.
Nizozemski novinar i povjesničar Robin de Ruiter definirao je Jugoslaviju kao prvu žrtvu Novog svjetskog poretka nakon pada Berlinskog zida, što je opažanje s kojim se teško može ne složiti s obzirom na to da su razne vanjske sile, prije svega sveprisutni George Soros, bile mobilizirane kako bi pogodovale fragmentaciji zemlje i podjeli raznih balkanskih republika, posebno Hrvatske, kako bi se to iskoristilo protiv Srbije i ‘neprijatelja’ Miloševića. (Op.A. Sacchetti očito nije svjestan velikosrpske hegemonističke politike)
Devedesete su bile svojevrsno otkriće istinske imperijalističke prirode NATO-a.
Nema ‘zadržavanja’, nema ‘obrane’, samo brutalno uništenje svih onih koji su stajali na putu postizanju cilja, poput podvrgavanja cijelog svijeta vlasti i moći njezine posebne milicije.
Sjedinjene Države su neizbježno stavljene u središte ove strategije trajne dominacije. Washington se pretvorio u ratni stroj međunarodne subverzije.
Gdje god je bilo potrebno intervenirati, kako bi se ubio ili svrgnuo strani šef države ili vlade, cijeli aparat američke obavještajne službe i njenih oružanih snaga bio je stavljen u pogon i korišten za rasplamsavanje ratova u svakom kutku svijeta.
Sjedinjene Države su se tako našle, slično Zapadnoj Europi, lišene suvereniteta. Više nisu bile gospodari vlastite sudbine, već su se prepustile volji ovog globalnog Levijatana koji želi proždrijeti sve i svakoga, do te mjere da manifestira svjetsku vladu.
Trump je bio element koji je osujetio totalitarni plan. Njegova vanjska politika dovela je do progresivnog otuđenja od NATO-a i Izraela, protiv kojih se igrala profinjena igra prikrivanja, čiji se primjer može vidjeti upravo sada u iranskoj krizi, kao što je već spomenuto.
Nemoć NATO-a i EU-a pred Trumpom i Putinom
U Bruxellesu jako dobro znaju što se događa.
Znaju da Trump nije imao i nema planove za promjenu režima u Iranu, toliko da je već izrazio namjeru suradnje s Hamneijevim sinom, i znaju da je predsjednik samo čekao fiktivni ‘casus belli’ kako bi započeo svoj postupni izlazak iz Atlantskog pakta.
Razni euroatlantisti tako su se još jednom našli prevarenima. Kriza na Bliskom istoku ne donosi ništa čemu su se nadali.
Izrael je na rubu građanskog rata, omraženi Iran još više jača, a sada Trump ima izgovor koji mu je potreban da ubrza raspad NATO-a.
London i Bruxelles su, drugim riječima, lišće na vjetru.
Starmer iUrsula Von der Leyen
Oni nisu gospodari svoje sudbine. Prepušteni su na milost i nemilost odlukama američke vanjske politike, a ako pogledaju negdje drugdje, nađu se potpuno izolirani.
Na Istoku je omraženi Putin, koji je od početka rata u Ukrajini pokazao da NATO više nije blok koji je nekoć diktirao zakon, već ‘PAPIRNATI TIGAR’, kako ga je sam Trump definirao, nesposoban učiniti išta bez američkog doprinosa.
Treba li stoga 2026. godinu smatrati početkom nove Jalte?
Ne baš. Jalta je bila definicija doba carstava.
Na Jalti je svijet bio podijeljen između blokova koji su se proglasili neprijateljima, ali koje su financirali isti agenti međunarodne subverzije poput samih boljševika koje su subvencionirale banke s Wall Streeta a pomagao im predsjednik Wilson, koji je pružio utočište Trockom i dopustio mu da otputuje u Rusiju 1917. godine.
Drugi svjetski rat doveo je do razvlašćivanja nacionalnih država.
Moć je prenesena negdje drugdje, izvan nacionalnih granica, u ruke nadnacionalnih struktura koje su usmjeravale američku i europsku politiku, te ih ostavile na milost i nemilost globalističkih institucija i krugova raznih vrsta, uključujući Vijeće za vanjske odnose, Bilderberšku skupinu, Trilateralnu komisiju, a da ne spominjemo izuzetno moćne cionističke lobije AIPAC-a i Chabad Lubaviča.
Nacionalne vlade su neizbježno postale sporedni akteri, statisti podložni volji ove nadgradnje koja je u svojim rukama držala poluge moći.
Jalta je, drugim riječima, poslužila za olakšavanje atentata na nacionalni suverenitet i dolazak ove nadgradnje, koju je Salvador Allende lucidno opisao 1972., godinu dana prije nego što ga je CIA svrgnula po izričitoj volji sive eminencije globalizma, Henryja Kissingera.
Trenutni moment je prije momenta snažnog povratka nacionalnih država, ispražnjenih od svojih prerogativa od Drugog svjetskog rata.
Demontaža spomenute nadgradnje već je započela.
Sjedinjene Države su demontirale USAID, atlantistički i globalistički propagandni stroj, i napustile WHO, zdravstvenu ustanovu kojom upravlja farmaceutski kartel. Prirodan je i sljedeći korak koji može biti samo raspad Atlantskog carstva.
U ovom trenutku, jedino što preostaje shvatiti jest tajming, ali Trumpova administracija vjeruje da neće dugo trajati.
Kako bilo, u sadašnjem vremenu postoji jedna sigurnost. 1945. je zaista završila.
IZVOR: La Cruna dell’ Ago
“Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima.” (Luka 12, 2-3)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik