Objavljuje Hrvatski Ratnik
U srcu sjevernog Libanona, unutar katoličkog grada Ras Baalbeka, koji broji oko 6.000 stanovnika, razvija se savez koji na prvi pogled djeluje neobično – onaj sa šijitskom grupom Hezbollah. Analiza koju donose Narodni Reporteri otkriva složene motive libanonskih kršćana iz Ras Baalbeka za formiranje saveza s Hezbollahom što je suprotno ustaljenom narativu o terorističkom karakteru te libanonske šijitske paravojne formacije…
Ovo možda nekome zvuči neprirodno, ali mi smo na stranicama Hrvatskog Ratnika više puta naglašavali da je šijitski islam miroljubiviji i puno bliži kršćanima nego sunitski islam ali, nažalost, na globalnom zapadu, pa i kod nas, prevladava mišljenje kako su šijiti teroristi.
A šijiti su teroristi samo iz jednog razloga – ne pokoravaju se globalnom zapadu. Inače, šijiti nisu glavosječe, nisu bombaši samoubojice koji se raznose u kršćanskim crkvama ili sunitskim džamijama, nisu teroristi i ne mrze kršćane. To je rezervirano isključivo za sunite koji su saveznici i korisni idioti globalističke oligarhije.
Jako je bitno znati ove stvari u svjetlu američko-izraelske agresije na šijitski Iran i svih dezinformacija koje se šire oko toga. A kakav je odnos šijitskog Hezbolaha i katolika u Libanonu donosi upravo ovaj članak Narodnih Reportera koji možete pročitati ispod…
ŠOKANTNA ISTINA S BLISKOG ISTOKA: Izrael napada, a Hezbolah brani kršćane, Zapad šuti!
U srcu sjevernog Libanona, unutar katoličkog grada Ras Baalbeka, koji broji oko 6.000 stanovnika, razvija se savez koji na prvi pogled djeluje neobično – onaj sa šijitskom grupom Hezbollah.
Ova veza, duboko ukorijenjena u kompleksnosti bliskoistočne realpolitike, postavlja niz pitanja o percepciji sigurnosti, identiteta i geopolitičkih interesa u regiji. Iz dostupnih informacija proizlazi da su lokalne zajednice, suočene s egzistencijalnim prijetnjama, spremne na strateška partnerstva koja možda odstupaju od dominantnih zapadnih narativa.
Britanski list The Telegraph nedavno je objavio, a potom i povukao, proširenu reportažu s terena koja je detaljno opisivala kako je surova realnost na Bliskom istoku potaknula ujedinjenje dvije, naizgled, potpuno različite zajednice u zajedničkoj borbi za opstanak.
Činjenica da je ugledan medij poput The Telegrapha povukao ovakvu reportažu, nakon što je već bila objavljena, postavlja ozbiljno pitanje o transparentnosti i mogućim pritiscima koji utječu na medijsko izvještavanje o osjetljivim temama.
Potrebno je dodatno razjašnjenje razloga za ovakvu uredničku odluku kako bi se osigurala javna informiranost i spriječila medijska manipulacija. Ovaj incident ukazuje na širu problematiku utjecaja političkih i diplomatskih pritisaka na slobodu medija, što je u direktnom sukobu s javnim interesom i principima neovisnog novinarstva.
Konkretni primjeri dubine ovog saveza vidljivi su u svakodnevnom životu. Prema dostupnim podacima, u domu Rifaata Nasrallaha, 60-godišnjeg lokalnog klesara koji se bavi izradom mramornih sarkofaga, raspelo stoji tik uz portret Hassana Nasrallaha, nedavno ubijenog lidera Hezbolaha, s kojim Rifaat, prema vlastitim izjavama, nije u rodu.
Ova vizualna dihotomija jasno simbolizira složenu isprepletenost vjerskog identiteta i političke lojalnosti koja karakterizira libanonsko društvo. Dok se u pozadini čuje zvuk izraelskih vojnih aviona i dronova, Rifaatova izjava za The Telegraph oslikava složenost situacije na terenu, gdje se opstanak čini primarnim motivom za nekonvencionalna savezništva.
Ovaj prizor je snažan pokazatelj kako se lokalne percepcije prijetnji i zaštite mogu značajno razlikovati od globalnih političkih narativa.
Iz dokumenata proizlazi da je veza između kršćana iz Ras Baalbeka i Hezbolaha toliko jaka da proiranska grupa svake godine financira kupovinu božićnog drvca za seljane, što je gesta koja nadilazi uobičajene političke ili vojne suradnje i dotiče se kulturnog i društvenog aspekta.
Rifaat, lokalni stanovnik, retorički postavlja pitanje: “Kako mi kao kršćani na ovom području da ne budemo uz Hezbolah? Oni štite naše crkve.“ Ova izjava naglašava percepciju Hezbolaha kao zaštitnika kršćanskih institucija i zajednica.
Nadalje, on ističe konkretne primjere pomoći: “Pomogli su nam u borbi protiv Islamske države (IS). Tijekom pandemije koronavirusa dali su nam besplatnu njegu u svojim bolnicama. Kad nije bilo struje, dali su nam generatore. Kako da sada ne budemo uz njih?”
Ovi primjeri ukazuju na popunjavanje vakuuma koji su ostavile državne institucije, a što je ključni faktor u izgradnji lojalnosti na lokalnoj razini. Postavlja se pitanje odgovornosti libanonskih institucija za propuste u pružanju osnovnih usluga i sigurnosti građanima.
Na izravno pitanje novinara The Telegrapha brine li se da bi ovakav odnos mogao dovesti selo u veću opasnost od izraelskih napada, Rifaat je odgovorio kategoričnim ‘NE’. Njegovo odbacivanje straha od izraelskih napada, unatoč poznatoj geopolitičkoj dinamici regije, sugerira dublje ukorijenjenu percepciju sigurnosnih prijetnji.
“Odnos između sela i Hezbolaha jači je nego s Papom. Vatikan nije učinio ništa za nas kada nas je ranije napao ISIL, ali je Hezbolah prolio svoju krv da nas zaštiti. Papa ima samo molitve”, ističe Rifaat.
Ova izjava je značajna jer izravno kritizira, prema njegovom viđenju, neadekvatan odgovor međunarodnih vjerskih i političkih autoriteta na konkretne prijetnje s kojima su se suočavali. Transparentnost u djelovanju međunarodnih aktera i njihova odgovornost prema ugroženim zajednicama izuzetno su važni za izgradnju povjerenja i sprječavanje manipulacije percepcijama.
Iz dokumenata proizlazi da je prijetnja, koja je prvobitno zbližila kršćane i Hezbolah, dolazila s istoka, konkretno iz susjedne Sirije. Ras Baalbek se nalazi u podnožju sušnih planina Qalamoun, strateški važne regije na granici sa Sirijom.
U periodu od 2013. do 2017. godine, tijekom vrhunca sirijskog građanskog rata, borci Islamske države pokrenuli su niz napada na selo, s jasnom prijetnjom da će ga uništiti i, prema izjavama lokalnog stanovništva, pogubiti katoličko stanovništvo.
Libanonska vojska u to je vrijeme bila logistički oslabljena i bez dovoljno političke podrške, što je rezultiralo time da su se mještani, uz podršku boraca Hezbolaha, morali samostalno braniti raketama i minobacačima od ekstremista.
Ova situacija jasno ukazuje na propuste institucija i sustava u pružanju osnovne zaštite vlastitim građanima, što je stvorilo prostor za djelovanje drugih aktera. Tek kasnije, 2017. godine, libanonska vojska je uspjela preuzeti kontrolu i službeno poraziti IS u operaciji nazvanoj ‘Zora džurdova’, što je uslijedilo nakon dugotrajne borbe u kojoj su lokalne zajednice igrale ključnu ulogu.
Ovo savezništvo, međutim, nosi i određenu cijenu, posebno u kontekstu regionalnih napetosti. Izraelske odbrambene snage (IDF) nedavno su objavile da su otkrile Hezbollahov tunel prepun oružja u blizini jedne crkve na jugu Libanona.
Službeni izvori IDF-a navode da “od osnivanja terorističke organizacije Hezbolah, oni sistematski rade na eksploataciji kršćanskog stanovništva u Libanonu, pretvarajući njihova područja u borbene arene protiv Izraela”, kako je izjavio glasnogovornik IDF-a.
Ova tvrdnja Izraela predstavlja drugu stranu medalje i naglašava geopolitički rizik koji proizlazi iz takvih saveza. Potrebno je dodatno razjašnjenje o specifičnim dokazima koji podupiru tvrdnje IDF-a, kao i o utjecaju ovakvih vojnih aktivnosti na civilno stanovništvo. Postavlja se pitanje kako se može osigurati zaštita građana u zonama koje postaju predmetom vojno-političkih kalkulacija.
Trenutno u Libanonu vladaju i strahovi da bi se Sirija, pod novim rukovodstvom, mogla ponovno umiješati u sukob. Mještani su posebno zabrinuti zbog Ahmeda al-Sharaa, novog predsjednika Sirije, koji je ranije vodio Jabhat Al-Nusru, skupinu povezanu s Al-Kaidom.
Iako prema dostupnim podacima nema konkretnih dokaza da on trenutno planira napasti Libanon, strah od salafističkih grupa i njihove ekstremističke ideologije i dalje snažno drži kršćane i Hezbollah usko povezanim.
Povijesni kontekst sirijske prisutnosti i utjecaja u Libanonu dodatno pojačava ovu zabrinutost, naglašavajući krhkost regionalne stabilnosti. Analiza demografskih i sigurnosnih promjena kroz podatke ključna je za razumijevanje ovih strahova i potencijalnih budućih sukoba, te za zaštitu građana od propagande i dezinformacija koje mogu eskalirati tenzije.
Zaključujući razgovor za britanski list, Rifaat Nasrallah je iznio jasan stav o svojim percepcijama regionalne dinamike. Njegova izjava: “Izrael je naš prvi neprijatelj… Hezbolah je naš prijatelj. Onog trenutka kada ekstremisti iz Sirije napadnu, ovdje će nastati užasi. Njihova ideologija je suprotna našoj. Ubit će kršćane i šijite… Zato stojimo uz Hezbolah.”, sumira kompleksnu realnost.
Ova izjava direktno odražava lokalnu percepciju primarnih prijetnji i prioriteta, koja se značajno razlikuje od dominantnog zapadnog diskursa o regionalnim akterima.
Iz dokumenata proizlazi da je za mnoge Libanonce, iskustvo direktne zaštite od ekstremističkih grupa poput IS-a i drugih salafističkih frakcija, koju je pružio Hezbollah, duboko utjecalo na njihovu lojalnost i političke pozicije.
Ova situacija naglašava važnost razumijevanja perspektiva lokalnog stanovništva, koje često donosi odluke temeljene na neposrednim sigurnosnim potrebama, a ne isključivo na globalnim geopolitičkim narativima. Potrebno je osigurati prostor za odgovor svih relevantnih strana kako bi se dobila cjelovita slika o situaciji na terenu i izbjegle generalizacije.
Ovaj slučaj iz Ras Baalbeka služi kao studija o složenosti bliskoistočne geopolitike, gdje se savezništva formiraju i preoblikuju pod utjecajem akutnih sigurnosnih prijetnji i percipiranih institucionalnih propusta.
Analiza ukazuje na to da se, u uvjetima kada državne strukture ne mogu osigurati osnovnu zaštitu i usluge, lokalne zajednice okreću akterima koji su spremni popuniti taj vakum, bez obzira na njihovu međunarodnu reputaciju.
Javni interes zahtijeva duboko razumijevanje ovakvih dinamika, uz provjeru svih izvora i izbjegavanje pojednostavljenih tumačenja. Transparentnost u izvještavanju i analiza konkretnih postupaka, umjesto ideoloških pozicija, ključni su za razotkrivanje istine i zaštitu građana od propagande.
IZVOR: Narodni reporteri
“Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao našao je blago. Pravom prijatelju nema cijene niti se može izmjeriti njegova vrijednost.” (Sir 6,14-15)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Imali smo sličnih situacija i u BiH,u Posavini npr.,Hrvati i Bošnjaci protiv PRAVOSLAVNIH Srba.Ili u zapadnoj Bosni ,Babini s Martićevcima protiv Alijinog 5.og korpusa.
Tako da ovaj savez samo potvrđuje iznimku,jer u BiH su protiv Hrvata ratovali i suniti i šijiti!!!
Dragi, protiv nas su u BiH ratovali samo suniti, ja ne znam za nijednog šijita koji je ratovao protiv nas. Ako misliš na iranske vojne instruktore koji su obučavali muslimane to je nešto kao američki i njemački instruktori koji su dolazili obučavati nas. Oni nisu ratovali protiv nas samo su dijelili lekcije muslimanima kako otkočiti puške i pucati. Odred El Mudžahid je bio sastavljen isključivo od sunita, nijednog šijita tamo nije bilo. Jednostavno, drukčiji je odnos šijita prema kršćanima nego sunita. A uostalom to se vidi i iz članka gdje se Hezbolah sukobio s ISIS-om u obrani kršćana. Šijiti su jednostavno drukčiji.