Hrvatski Ratnik nikoga ne mrzi i ne psuje Boga ni svetinje
https://t.me/hrvatskiratnik [email protected]

10.09. – DOĆI ILI NE?

Piše: Antonio Galinac

Kao što već svi vjerojatno znate, sutra će se, u organizaciji Udruge Slobodni Zajedno, održati prosvjed u Zagrebu, na Trgu Žrtava Fašizma, ispred središnjice HDZ-a. Vjerojatno se svi pitate što članovi UHR misli o tom skupu. Uzeli smo si malo vremena da razmislimo o svemu, sastali smo se s organizatorima i sada s odmakom, hladne glave trebamo donijeti odluku.

Prije svega idemo, što je objektivnije moguće, staviti sve na papir, ili u ovom slučaju zaslon ekrana. Pa da počnemo:

Što organizatori najavljuju – konačno rješenje ili još jedan prosvjed u nizu?

Na prvi pogled zahtjevi uopće ne izgledaju loše, i po ovoj slici možemo očekivati nešto više nego na običnom prosvjedu na kojem se pleše, pjeva i drže govorancije o nečemu što svi mi odavno znamo?! Naravno, da se mene pita, ja bih, kao i svaki pravi Hrvat, neke stvari promijenio i napravio drukčije. Neke zahtjeve bih dodao, neke bih oduzeo, a s nekima se i slažem. Kako možemo vidjeti, mnogi po društvenim mrežama zagovaraju prosvjed na radni dan, ali moramo biti iskreni i priznati sami sebi da bi vjerojatno došlo par stotina ljudi, entuzijasta, kao i na sve takve prosvjede do sada. Možda bi više imalo smisla da se prosvjed organizira nedjeljom s tendencijom da se prelije na radni dio tjedna, jer trebamo gledati kako većina naroda razmišlja. Nitko se ne želi izložiti a da nije siguran da će imati zaštitu, ili bar potporu mase. Kada bi se prosvjed organizirao nedjeljom, i kada bi se skupila masa ljudi, onda bi svi u toj masi dobili vjetar optimizma u leđa, i na toj euforiji bi svi zajedno hrabro ušli u ponedjeljak. I samo mjesto skupa je isto tako upitno i podložno raspravi, ali o tim temama ćemo kada mi budemo organizatori, jer ovako nema nekog pretjeranog smisla. Kada malo bolje pogledamo plakat, odmah nam dođu na pamet još neka pitanja, kao recimo:

Kako to organizatori planiraju ostvariti?

Na društvenim mrežama nismo uspjeli doći do odgovora, što je i razumljivo s obzirom na to da se ne može cijela taktika otkriti javno, ali mogli su barem malo… Kada smo to pitanje postavili predstavnicima organizatora, na sastanku iza zatvorenih vrata, dobili smo odgovor da nam ne mogu otkriti takve detalje, ali su nam rekli da imaju plan i da će se ići prema tome da se stvari brzo riješe, a ne da potraju danima, kao što se vidi i na slici.

Očito jedini način na koji možemo saznati, je da dođemo.

Ako maknemo Plenkija i ekipu, raspišemo nove izbore, imamo li alternativu?

HDZ i SDP koji su do sada bili jedini nositelji vlasti u Hrvatskoj, ako se pita mene, a i mnoge druge, ne bi trebali biti niti u jednoj kombinaciji blizu sabora, nego bliže nekim drugim ustanovama, a umjesto ovoga „i“ između njih bi treba biti znak jednakosti. Nažalost mene se trenutno ne pita, a većina Hrvata gleda na politiku kao na sport i bodrit će svoje izabranike do smrti, nebitno koliko puta ih razočaraju, izdaju, prevare ili pokradu, odnosno, većina na izbore ne gleda kao na nešto gdje se stvari mogu mijenjati, tako da neće niti izaći, a veća manjina će glasati sportski, po principu koji smo malo prije objasnili. A za koga ima glasati manjina-manjine? Možda za Most koji je imao priliku nešto napraviti ali je već u dva navrata izdao svoje glasačko tijelo? Za Živi Zid koji se raspao u Hrvatskoj političkoj močvari i sad se zove Ključ Hrvatske? Za Domovinski Pokret koji je isto razočarao mnoge domoljube? Za Možemo koji je za sada u Zagrebu pokazao suprotno od svojeg imena? Za neku drugu manju stranku? Budimo realni, tko je toliko naivan da misli da ćemo raspisivanjem novih izbora doći do toliko dugo čekane promjene!?!?!?

Jedno pitanje za svakog čitatelja da sam sebi iskreno odgovori: Ako uđeš u močvaru, hoćeš li ju prije očistiti ili će ona tebe zaprljati? Možda bi bilo pametnije da močvaru svi zajedno okružimo i krenemo čistiti izvana prema središtu.

Ključ svega je da se mi moramo boriti da promijenimo pravila političke igre u Hrvatskoj. Mislim da smo dosta mi plesali kako su oni svirali, krajnje je vrijeme da otmemo instrumente i uzmemo ih u svoje ruke, a da oni krenu plesati kako mi sviramo. Sada nam se tu otvara više mogućnosti kako urediti buduće upravljanje državom, moj prijedlog je izravna demokracija. Do sada smo valjda shvatili da ne možemo pronaći niti 10 poštenih političara, a kamoli 150. Možda je onda vrijeme da izađemo iz crveno-plavog vrtloga a da ne uđemo u ovaj zeleni koji je već osvojio Zagreb, damo bandi OTKAZ (u tom djelu se slažem s organizatorima skupa) te zadržimo pravo odlučivanja u svojim rukama. To je ključ svega, zadržati pravo odlučivanja u svojim rukama, a ne predati ga ponovo saboru. Sve važne odluke trebaju doći putem referenduma, narodnom većinom nakon javne rasprave na nacionalnoj televiziji. Naravno da treba postojati sabor u koji bi birali ljude imenom i prezimenom (nikako više i nikada političke stranke) koji bi donosili prijedloge promjena i neke manje bitne odluke. Ključ svega je da narod ima zadnju riječ!!!

Isto tako, vrlo je bitno da narod bude pravilno informiran, jer kako će narod donijeti dobru odluku ako nema pravu informaciju. Zato se prije svakog referenduma treba održati javna rasprava da se može čuti i jedna i druga strana, zato je moj prijedlog da se ravnatelj nacionalne televizije bira na izborima, te da bude odgovoran izravno narodu, a ne politici. O ovome bi se moglo pisati satima, ali o tome drugom zgodom, idemo se vratiti na sutrašnji dan.

Možemo li imati povjerenja u organizatora da nas neće odvući u pogrešnom smjeru i hoće li ići do kraja, ili će to biti samo još jedan ispušni ventil za narod?

Mnogi su o ovome pisali proteklih dana, tako da neću na to trošiti puno riječi. Moje mišljenje je da ima puno razloga za sumnju, od velike potpore određenih političkih stranaka pa do portala koji su do sada bili okrenuti potpuno protiv naših aktivista i nazivali nas ravnozemljašima, antivakserima i slično. Postoje i sumnje u neke aktiviste među organizatorima, ali još nemamo ni jedan čvrsti dokaz, tako da nećemo niti špekulirati. Svatko treba donijeti svoj zaključak i po njemu se ravnati. UHR je organizatorima ponudila svoje sudjelovanje kako bi se pobrinuli da se ide do kraja, ali smo dobili odgovor da u organizaciji za nas nema mjesta, a niti za govornicom, tako da je to još jedan razlog za sumnju. Možemo mi sad tu pisati protiv njih, ljutiti se i stvarati tenzije, ali koji je smisao toga, samo ćemo unijet dodatne podjele kojih je, po mom skromnom mišljenju, već više nego dovoljno.

Sada dolazimo do glavnog pitanja, treba li Udruga Hrvatski Ratnik doći na ovaj skup?

Donijeli smo odluku da nećemo objaviti službeni poziv članovima i simpatizerima jer nas organizatori nisu uvjerili da će se ići do kraja. Kao što znamo većina ljudi u Hrvatskoj je slabijeg imovinskog statusa i, osobito ako su iz nekog udaljenijeg kraja Hrvatske ili inozemstva, moraju znati radi čega dolaze, na običan prosvjedi ili konačno rješenje. Isplati li se uložiti u dolazak ili ne? Neki naši članovi su donijeli odluku da uopće ne žele doći i sudjelovati, ali mnoge od nas srce vuče da budemo uz svoj narod i nadamo se najboljem. Ja osobno dolazim kao i mnogi drugi.

Svatko za sebe neka donese odluku hoće li doći, ako odlučite doći ovo je lokacija gdje se nalazimo od 11 sati.

Udruga Hrvatski Ratnik

 

 

Jedan komentar
Ostavite vaš komentar

Jedan komentar
  1. Da, dobar je vaš članak, ni ja nisam na čistu što organizatori stvarno žele napraviti sa ovim protestom, ne vjerujem im baš previše, dok istovremeno želim i nadam se da će misle ozboljno jer nemamo puno vremena zemlja nam se opasno raspada…..,podržavam ovaj protest u nadi da će biti onako kako nas večina to želi….