21. stoljeće – kakva je budućnost naše djece?

Piše: Ivana Perić

Svi koji promišljaju o današnjem svijetu primjećuju destrukciju koja nam se nameće. Mnogi umišljaju kako razumiju i znaju povijest, no ne vide očiti fašizam na djelu nazivan raznim inačicama napretka i prosperiteta. Tko i kako razmišlja o budućnosti? Odrasli ljudi, nazvani tako s obzirom na starost, tu debelo zakazuju. No, oni i nisu ciljana skupina današnjih fašista već najčešće provoditelji raznih opskurnih želja mrzitelja čovjeka…

Kako izgleda djetetov život u 21. stoljeću?

Prvo, njegov život se počinje valorizirati tek kada se rodi. Dotad je ‘nakupina stanica’, ‘parazit’ ili ‘mogućnost života’, premda istovremeno po portalima čitamo o pronalasku organskih tvari u svemiru koje nazivaju ‘životom’. Pritom se u nekim zemljama većina, ili sva djeca s Down sindromom abortiraju (čitaj ubijaju) jer su se usudila imati višak kromosoma.

U takve zablude je lako upasti pod agendom naprednosti i ako o njima ne promisliš, prvenstveno moralno pa onda i znanstveno, potonje većina nažalost nije u mogućnosti spoznati.

Nedavno je i izgubljeni Biden priznao, a onda zapravo i cijela demo(n)kratska stranka kojoj je na čelu, kako podržava pobačaj do rođenja djeteta.

Vidimo kako se i narativi naših političara, koje odrasli ljudi namjerno (?!) biraju u razne političke strukture države i Europe, sve više pooštravaju iako je svijet tobože sve liberalniji.

Čitam neki dan napade, čak i velikog broja ljudi koji se deklariraju kao vjernici, na vjeroučitelja vezano uz problematiku umjetne ili potpomognute oplodnje. Razumijem da većina želi imati biološku djecu no stavljanje svojih želja iznad najčešće prekida života svojeg djeteta je iskrivljeno.

I opet, većina to ne želi i neće razumjeti jer ne može zbog svojeg duševnog stanja.

Istovremeno, broj djece za usvajanje i posvajanje daleko je veći od broja zainteresiranih posvojitelja. Očito nekima odgovara takvo stanje i od njega imaju koristi, a birači naše zemlje nemaju volje za popravkom sustava pa biraju one koji to ni ne spominju ali im se slama srce jer ‘migranti’ moraju sami ilegalno bez obitelji doći iz države u kojoj se ne ratuje.

Čitamo i o umjetnoj maternici za koju znanstvenici kažu kako je sigurnija i učinkovitija metoda za uzgoj embrija od prirodne maternice, mogućnostima odabira spola (ili roda?!) djeteta, boje očiju i ostalih trivijalnosti zanemarujući prirodnost, a i fokusirajući se na nebitnosti iskonske želje roditeljstva.

Istovremeno, u zemljama prvog svijeta, ako takvih više i ima, propagiraju ne rađanje djece te sugeriraju kako je najbolji poklon prvorođenom djetetu da drugog ni nema. O tome svakako ne razmišljaju DINK parovi – ‘dvostruki prihod, bez djece’ – kojima je životna težnja otići na Tajland i čilati uz Netflix, odnosno ‘živjeti život punim plućima’.

Neke projekcije najavljuju i kako su razine spolnih hormona muškaraca i žena u drastičnom padu te najavljuju sterilnost u skorijoj budućnosti.

Koji je (moj) zaključak?

Dijete je čovjek ako se rodi, ti kao roditelj izaberi kako i/ili kakvo ali nemoj da je više od jednog! Zapravo, najbolje je da nabaviš psa. Steriliziranog, naravno.

Drugo, ako se dijete uspije i roditi, kad već mnogi duševno izgubljeni to smatraju izborom, odmah taj dan se prvi put cijepi iliti po naprednom ‘imunizira’. Ako se kojim slučajem roditelji oko toga pobune i zapravo razmisle slijede im samo problemi, ako ne prije onda sigurno pri upisu u obaveznu predškolu i osnovnu školu ili ranije (izborni?) vrtić.

Necijepljena djeca onda bivaju izbacivana ili im zabranjuju upis u obavezni dio državnog ‘odgoja i obrazovanja’ pri čemu je pravo na obrazovanje ustavno pravo. Time nisu samo djeca oštećena već su roditelji izloženi posjetima socijalnih službi a i znaju biti pravno gonjeni.

Dubrovački odvjetnik, Darko Butigan,  je na Ustavnom sudu dobio presudu da se necijepljena djeca ne smiju diskriminirati pri upisu u vrtić ili malu školu, već da se imaju upisati zajedno s drugom djecom, međutim ta presuda Ustavnog suda u praksi ništa nije promijenila, zakon se i dalje krši i necijepljenoj djeci se i dalje ne dopušta upis u državne vrtiće i male škole.

Znamo kako u Hrvatskoj ne postoji opcija školovanja kod kuće, kao npr. u Americi, i time se roditelje gura u (prisilno) cijepljenje čime, nažalost, prihvaćaju ruski rulet što se tiče zdravlja njihovog potomka.

Vidjeli smo u nedavnoj ‘plandemiji’ kako ljudi slijepo vjeruju nečemu što se naziva znanost te većina podrazumijeva propisano (obavezno) cijepljenje svojeg djeteta ipak normalnim. No, nemali broj puta u razgovoru s tim roditeljima sam primjetila da uopće ne znaju naziv, odnosno skraćenicu, cjepiva koje im dijete dobija a ni kojim povodom.

Istražiti i proučiti o čemu se točno radi je vjerojatno nazadno i srednjovjekovno. Također, prijedlog doktora, koji tada očito nije ‘struka’, za odgodu cijepljenja zbog trenutnog djetetova razvoja smatraju antivakserstvom što je za njih negativna konotacija.

Kako je (enormno) porastao broj obveznih cjepiva – djeca se cijepe s ukupno 40 doza samo do završetka osnovne škole – raste i broj onih koja su, bar zasad, dobrovoljna. Djeca više ne smiju imati vodene kozice jer, pazite sad ovo, one jako svrbe a i neugodno je iskustvo, valjda jer je život inače bez tako nečega, koje je bolje onda zamijeniti umjetnom i opetovanom imunizacijom upitne učinkovitosti i kvalitete.

Djeci se nude i cjepiva protiv HPV-a, spolno prenosive bolesti, i to od 5. razreda osnovne škole. Naravno, gurali su im razni Ceciji, Kaići i Markotićke cjepivo protiv korone, jer ipak su djeca hodajuća zaraza iako su cijepljena desecima BLA cjepiva (sarkazam i ironija), no većina ipak nije, na sreću, ponudu i prihvatila, bar što se tiče svoje djece.

Koji je (moj) zaključak?

Dijete ima pravo na ostvarivanje ustavnih prava i roditelji na autonomnost neštetnih odluka o svojem djetetu ali pod određenim uvjetima. U protivnom će roditelji biti izloženi ‘pravu i pravdi’ državnog aparata koji će nestrpljivo preuzeti ulogu maćehe.

Treće, djeca se već od najranije dobi usmjeravaju na doktrine koje se pokušavaju nametnuti čovječanstvu. Kreće se već od vrtićke dobi. Danas se već u našim vrtićima djeca susreću s rodnom ideologijom koju vlasti planiraju provoditi od najranije dobi. Neki roditelji to sami provode jer, čujem iz osobnih izvora, dječak od 5 godine dolazi u vrtić lakiranih noktiju ili u haljinama, što djeca oko njega prihvaćaju bez razmišljanja, a onda je to dobra podloga za daljnju indoktrinaciju državnih marioneta.

Kako smo vidjeli nedavno je HDZ, uz potporu ostalih globalista i provedbu državnih agencija, pokušao uvesti spolni odgoj za djecu do 4 godine starosti gdje je rodna ideologija jedna od stavki.

Naravno, u tu priču ulaze i društvene mreže koje su postale rak rana današnjeg društva, a kako većina mladih već u nižim razredima osnovne škole dobiva i koristi mobitel te, uz ili čak bez dozvole roditelja, i veći broj društvenih mreža koje su čak i odraslima postale vrsta ovisnosti, ta indoktrinacija prožima sve dublje psihu mladih u razvoju.

Većina tih društvenih mreža nudi, ali i gura, beskonačan sadržaj koji nije primjeren djeci, ali ni labilnim odraslim ljudima. Zato je među osnovnoškolcima a i srednjoškolcima i sve veći broj djece koju je ta ideologija prožela. Zasad se, nadam se i vjerujem, većina roditelja u RH može i želi tome othrvati no s vremenom će to biti sve teže.

Vidimo kakvih su se debilana dosjetili u ‘naprednim’ zemljama, kojima hrvatski malograđani globalističkih tendencija teže kao ozebli suncu, pa se već npr. u Kanadi oduzimaju djeca roditeljima koji nisu suglasni s davanjem hormonalnih terapija djeci a koja se koristi za kemijsku kastraciju pedofila.

Također, neke države u SAD-u donose zakone kojima roditelji ne moraju biti upoznati s rodnim izjašnjavanjem svojeg djeteta čime ga LGBT+-x: lobiji usmjeravaju i guraju u destrukciju koju je, nakon provedenih terapija i medicinskih postupaka odstranjivanja ili ‘nadogradnje’ dijelova tijela, nemoguće ispraviti.

U nekim našim srednjim školama od jeseni kreće seksualni odgoj za koji su zaduženi baš oni kojima je to smisao postojanja, iako se u nekim zemljama nakon uvođenja istog povećao broj maloljetničkih trudnoća. Dobro je da i za to napredni imaju lijeka kao ono ‘moje tijelo, moj izbor’. Također, samo se čeka i potvrda pokretanja rodnih studija na filozofskom fakultetu (zašto ne medicinskom?!) u Zagrebu za one koji će biti budući agitatori tog pokreta.

Koji je (moj) zaključak?

Djecu se od najranije dobi upoznaje s novonormalnim idejama koje imaju za cilj jedino i isključivo tjelesnu, mentalnu i duševnu destrukciju njih, a posljedično i društva u budućnosti. Potrebno ih je zaštiti dok je još moguće jer državni aparat će imati sve bolesnije namjere i roditelji će imati sve manju mogućnost zaštite svojih potomaka.

Naravno, pritom će svima koji nisu zaslijepljeni tim idejama zalijepiti razne etikete koje zapravo treba nositi s ponosom.

Udruga Hrvatski Ratnik