Objavljuje Hrvatski Ratnik
Muslimanska takozvana Armija BiH je 28. srpnja 1993. tijekom upada u Doljane likvidirala, ponajviše koristeći hladno oružje, 17 Hrvata u Doljanima, a zatim i 22 osobe na Stipića livadi. Tada je zaklano ili ustrijeljeno 39 civila i vojnika u jednome od najtežih zločina počinjenih nad Hrvatima u BiH. Najteži zločin u jablaničkoj općini nad Hrvatima počinili su vojnici Armije BiH u selu Doljani toga 28. srpnja 1993. godine…
Doljani su po popisu stanovništva 1981. godine imali 1.049 stanovnika, a od toga je bio 731 Hrvat ili 69,68 posto, Muslimana-Bošnjaka je bilo 316 ili 30,12 posto, a osim njih u selu je bio jedan Srbin i jedan ‘ostali’.
Doljani su udaljeni 12 kilometara od Jablanice, a u njima je sjedište župe sv. Ilije proroka koja pripada vrhbosanskoj nadbiskupiji i nju opslužuju bosanski franjevci
Ujutro su Doljane opkolili pripadnici 44. brdske brigade IV. korpusa Armije BiH, pripadnici MUP-a općine Jablanica i naoružana skupina Muslimana-Bošnjaka iz sela Jelačića.
Oko 10 sati spomenute združene oružane snage predvođene Behremom Bećirom Bećom, Ismetom Eglenovićem zvanim Pegla, Amirom Halihodžićem s nadimkom Prpa, Jusufom Kevrićem i drugima, počele su oružani napad na hrvatsko stanovništvo i njihovu imovinu.
U selu su bile nejake snage HVO-a, koje su činili mještani, koji nisu bili profesionalni vojnici već domobrani koji su branili svoje živote, obitelji i domove.
U tome selu toga dana ubijeno je i masakrirano 39 civila i vojnika HVO-a, točnije domobrana. U logor Muzej odvedeno je 185 mještana, među kojima je bilo 37-ero djece i 10 trudnica.
Pred užasnom spoznajom da vojnici Armije BiH ubijaju sve Hrvate, ljudi su bježali na sve strane. Bježao je i župnik fra Vlado Koštroman u automobilu, koji je pogođen sa šest metaka, jedan je okrznuo župnika, a drugi je ranio jednu osobu na stražnjem sjedalu.
Zločin u Doljanima otkriven je 1. kolovoza 1993. godine kada su selo oslobodile postrojbe HVO-a. Očevici su zatekli 17 masakriranih vojnika na kojima su se vojnici Armije BiH iživljavali, većina lubanja bila je razmrskana tupim predmetom, vađene su im oči, rezane genitalije, sječeni udovi, a neka tijela su bila nagorjela.
Osim toga leševi su bili minirani kako bi nastradali oni koji ih budu kupili.
Među leševima civila jednoj ženi je rasparan trbuh, jedan muškarac je zaklan, a drugome napola odsječena glava, za što je podignuta jedna optužnica pred Županijskim sudom u Mostaru koja je odbačena.
Nitko nije odgovarao za taj stravični zločin.
Hrvatski narod uvijek će se sjećati muka svojih sunarodnjaka u jablaničkom logoru Muzej i stravičnog zločina koji su počinili pripadnici Armije BiH nad žiteljima Doljana, a u tijeku ratnog sukoba između HVO-a i muslimanskih oružanih snaga od 1992. do 1994. godine.
U logoru Muzej u Jablanici bilo je zatočeno 69-ero djece, broj zatočenih civila bio je 623, osam je Hrvata umrlo, dvije žene su silovane. Anica Jurina Šitum (1913.) u logoru Muzej je umrla od gladi, jer su joj čuvari sustavno uskraćivali hranu.
Među osumnjičenima za zločin u Doljanima su general Arif Pašalić, Enes Kovačević, Senad Džino, Edin Bešić, Ekrem Kevrić, Emin Zebić, Ahmet Salihamidžić Cicko i Džemal Ovnović.
Osumnjičen je i Behrem Bećir zvani Beća, koji je bio nastavnik tjelesnog odgoja, a predvodio je akciju na Doljane. Posebna odgovornost za zločin u Doljanima leži na dr. Safetu Ćibi, ratnom predsjedniku općina Konjic, Jablanica i Rama/Prozor.
Izvor: FB/Povijest Herceg-Bosne/Kamenjar.com
Urednički komentar
Malo je ljudi u Hrvatskoj zainteresirano za sudbinu i stradanja Hrvata u BiH, a stradanja su bila golema. Armija BiH je, s područja koja je kontrolirala, protjerala više od 170.000 Hrvata, masakrirala je više od 1.500 Hrvata od kojih su više od 2/3 bili civili – starci, žene, djeca… da ne spominjemo logore za Hrvate…
Najpotpunije podatke o zločinima Armije BiH prema Hrvatima iznio je Zlatan Mijo Jelić u svojoj knjizi “Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991.-1995″.
Malo ljudi zna da su hrvatski zločini spram Muslimana više od desetorostruko manji, čak i po njihovim brojkama, iako znamo i nadamo se kako će prije ili kasnije istina o stvarnom broju žrtava i o nalogodavcima zločina u Ahmićima izaći na vidjelo.
Dario Kordić je ležao u zatvoru 17 i pol godina kriv samo zato što nije htio potpisati dokument kojim bi državu Hrvatsku i njeno rukovodstvo optužio za dvostruku liniju zapovjedanja i time posljedično optužio Tuđmana i Šuška kao nalogodavce zločina u Ahmićima.
Kriv je samo zato što nije pristao na laž, i opran za zločin u Ahmićima otišao doma ženi i djeci. Radije je ležao 17 i pol godina u zatvoru za istinu.
Udruga Hrvatski Ratnik