Objavljuje Hrvatski Ratnik
Na današnji dan, predajom 21. korpusa ‘Srpske vojske krajine’, službeno je završen Domovinski rat iako su nastavljene određene vojne aktivnosti na terenu vezano za ostatke neprijateljske vojske. Predaja je napravljena vojnički časno i po vojnim propisima. Srbi su sami priznali da su priželjkivali da HV postupi kao Mladić u Srebrenici ili Šljivančanin u Vukovaru tako da sljedećih 100 godina mogu mantrati o genocidnosti Hrvata…
Ponosimo se odnosom generala Stipetića i Hrvatske vojske prema poraženom i zarobljenom neprijatelju, i odajemo im dužnu počast. Tako se ponašaju Hrvatski Ratnici – časni ljudi, časni vojnici, časni generali… U nastavku je članak koji prenesimo s portala Narod.hr vezano za taj događaj…
Predaja pukovnika srpske vojske Čedomira Bulata, zapovjednika 21. korpusa ‘SVK’, u Topuskom oko 14 sati, značila je kraj operativnoga dijela operacije ‘Oluja’, ali i prestanak rata na teritoriju Republike Hrvatske, iako su nastavljene vojne aktivnosti radi slamanja ostataka neprijateljske vojske i pretresa terena.
Primjerice, 8. kolovoza hrvatske snage ušle su u Srb, a 9. kolovoza u Vrginmost i Dvor na Uni. Porazivši neprijatelja, Hrvatska vojska stala je na međunarodno priznatu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Predaja je napravljena vojnički časno i po vojnim propisima. Svakom 200. neprijateljskom vojniku je ostavljeno oružje da održavaju red te su vojnici i civili koji su bježali za vojskom prepraćeni preko državne granice. Prave nakane neprijatelja otkrio je njihov general Milisav Sekulić u knjizi “Knin je pao u Beogradu”.
Milisav Sekulić (1935.), koji je od početka srpske agresije na Hrvatsku bio pripadnikom Generalštaba JNA, je 1993. došao u Knin, u tzv. Glavni štab Srpske vojske Krajine, na mjesto načelnika operativno-nastavnog odjeljenja. Tu je promaknut u čin general-majora, a u njegovu su djelokrugu bile zadaće borbene obuke i operativno-stožerni poslovi.
Sekulić se u knjizi pita, nije li otezanje s evakuacijom kordunskog stanovništva značilo da se na tom području pokušava isprovocirati masakr, te odgovara:
“Iako je, na nesreću, došlo do okruženja, na svu sreću došlo je i do racionalnog i sasvim kontrolisanog ponašanja hrvatske vojske, Hrvatska je znala šta želi i čvrsto je kontrolisala situaciju. Nije, može se reći, nasela na zamku! Za nju je bolje rešenje bilo da se omraženi Srbi živi nađu u Srbiji nego da ostanu mrtvi na Kordunu.” (neprevedeni izvorni tekst)
Srbi su sami priznali da su priželjkivali da HV postupi kao Mladić u Srebrenici ili Šljivančanin u Vukovaru
Kada je ‘Oluja’ počela, evakuirani su vojnici i civili iz cijele tzv. Krajine. Izuzetak je bilo oko 50 tisuća vojnika 21. korpusa i civila s Korduna. Srpski političari i generali nadali su se da će Srbi s Korduna biti zarobljeni, stavljeni u logore ili čak ubijeni, i da će te žrtve poslužiti kao pokriće za obmane kojima su svoj narod trovali od 1990. godine.
Srbi su sami priznali da su priželjkivali da HV postupi kao Mladić u Srebrenici ili Šljivančanin u Vukovaru, da postupci Hrvatske vojske budu slični njihovima za cijelo vrijeme rata od početka do ‘Oluje’. Tako bi sljedećih 100 godina imali materijala za potvrdu svoje izmišljene i silom nametane sintagme ‘o genocidnosti hrvatskog naroda’.
Povijest pokazuje da nisu imali pravo. A ovaj dan pokazuje da su Beograd i Srbija, u svom pokušaju stvaranja Velike Srbije na račun Hrvatske, doista doživjela katastrofu.
Izvor: Narod.hr
Foto: hcz-zu.hr
Udruga Hrvatski Ratnik