Piše: Aleksandar Saša Savić
Kroz višestoljetnu povijest teritorij današnje Republike Hrvatske bio je izložen djelovanju jakih društveno-političkih događaja (otomanska invazija, napoleonska osvajanja, Austro-Ugarska, njemačka osvajanja u oba svjetska rata, Kraljevina Jugoslavija između dva svjetska rata, NDH tijekom II. svjetskog rata, poslijeratna Jugoslavija) tijekom kojih je temeljito ‘trenirana’ narodna poslušnost i ‘pognuta glava’ kao uobičajena reakcija na opresiju…
Sindrom nezamjeranja i trpljenja opresije iliti što ne valja u hrvatskom društvu?!
‘Sindrom nezamjeranja i trpljenja opresije’ je pojam koji se sve češće koristi u društveno-psihološkom i popularno-psihološkom kontekstu kako bi opisao obrazac ponašanja kod pojedinaca (ili kolektiva) koji izbjegavaju sukobe i otvoreno izražavanje nezadovoljstva, često po cijenu vlastitog dostojanstva, emocionalnog zdravlja i osnovnih prava.
Ovaj ‘sindrom’ nije klinički priznata dijagnoza, ali kao koncept vrlo jasno opisuje ponašanja i unutarnje konflikte koji imaju stvarne posljedice.
Ključne karakteristike
- izbjegavanje konflikta – osoba se trudi da nikome ne ‘stane na žulj’, da ne bude uzrok nelagode, pa često prešućuje vlastite potrebe, stavove i osjećaje
- trpljenje nepravde – osoba se kontinuirano nalazi u ulogama u kojima podnosi loše ponašanje (npr. na poslu, u porodici, u partnerskim odnosima), bez pokušaja da to promijeni
- povišena tolerancija na nelagodu – vlastita nelagoda se potiskuje, racionalizira ili se internalizira osjećaj da ‘tako mora biti’
- strah od odbacivanja ili konflikta – temeljeno na uvjerenju da će iskazivanje neslaganja dovesti do toga da će biti odbačeni, osuđeni ili da će se narušiti odnosi
- uloga dobrog – osoba želi biti dobra, poslušna i moralna, često po cijenu vlastite slobode
Psihološke i društvene posljedice:
- nisko samopoštovanje
- kronična anksioznost i depresija
- pasivno-agresivno ponašanje
- izgaranje (burnout)
- gubitak autentičnosti
- zloupotreba u odnosima (emocionalna, verbalna, pa čak i fizička)
Mogući uzroci
- odgoj koji podstiče poslušnost i kažnjava neposlušnost
- kolektivna (kulturna) očekivanja (primjerice kod žena da budu ‘tihe, mirne, trpeljive’)
- trauma iz prošlosti ili odrastanje u disfunkcionalnoj porodici
- religijske, školske ili društvene norme koje promiču poslušnost kao vrlinu
Kako se osloboditi ovog obrasca?
- postavljanje granica – učenje da NE ne znači odbacivanje
- terapeutski rad – psihoterapija (posebno kognitivno-bihevioralna ili gestalt) može pomoći u osvještavanju obrazaca
- rad na samopouzdanju – učenje asertivne komunikacije
- okruživanje podržavajućim ljudima – veze koje omogućuju autentičnost i prihvaćanje
- dekonstrukcija naučenih uvjerenja – propitivanje ideja poput ‘moram biti svima dobar da bih bio vrijedan’
Kroz višestoljetnu povijest teritorij današnje Republike Hrvatske bio je izložen djelovanju jakih (ponekad i gobalnih) društveno-političkih događaja (otomanska invazija, napoleonska osvajanja, Austro-Ugarska, njemačka osvajanja u oba svjetska rata, Kraljevina Jugoslavija između dva svjetska rata, NDH tijekom II. svjetskog rata, poslijeratna Jugoslavija) tijekom kojih je temeljito ‘trenirana’ narodna poslušnost i ‘pognuta glava’ kao uobičajena reakcija na opresiju.
Tijekom te povijesti hrvatsko društvo temeljito je osjetilo opresiju okupatorske čizme, ali i domaćih narodnih izdajnika koji nisu ‘štedjeli narodna leđa’, slijedom čega se duboko uvriježila poniznost, trpljenje i neprigovaranje.
Svemu valja dodati indoktrinaciju modernog društvenog inženjeringa (prvenstveno putem medijskih plasmana, slamanjem otpora pojedinaca kroz tzv. kafkijanske procese u postupanju tijela javne vlasti te društvenom podrškom općeg konformizma) tijekom kojeg se na jedan suptilan i perfidan način narodu usađuje svijest da je nemoguće ostvariti promjene čime se održava, ali i širi defetizam i ubija se svaka društvena inicijativa i svako društveno grupiranje u pružanje otpora.
Svakako se radi o ispravljivoj društvenoj anomaliji kojoj preduvjetno prethodi kvalitetno informiranje, grupiranje, educiranje, hrabrenje, međusobno uvažavanje i podupiranje!
U kasnijoj fazi formira se ‘snaga krda’ koja se ‘prenosi’ na pojedince i koja razvija njihovo pojedinačno, ali i grupno samopouzdanje te spremnost na formiranje i ostvarenje primarno grupnih, a posljedično i individualnih ciljeva!
Udruga Hrvatski Ratnik
Atrofirano samopouzdanje većine je poput zarazne bolesti koja se širi na čitavo krdo…Da bi se taj problem rješio potrebno ja da se u krdu stvori dovoljno snažna osoba ,koja bi svojom snagom ličnosti imunizirala dovoljno velik dio krda da ono po konformistčkom nagonu krene za tom inicijalnom masom. Takve osobe zovu se državnici i rijetko se rađaju. To dobro znaju oni koji su nakon Tuđmana implementirali egoiste ,izdajice i gnjide u naš politički prostor. Nada je u prirodnom procesu ,koji uvijek ,kada društvo dosegne dno,stvori uvjete za obnovu zajednice…