Sindrom nezamjeranja iliti što ne valja s hrvatskim društvom?

Piše: Aleksandar Saša Savić

Kroz višestoljetnu povijest teritorij današnje Republike Hrvatske bio je izložen djelovanju jakih društveno-političkih događaja (otomanska invazija, napoleonska osvajanja, Austro-Ugarska, njemačka osvajanja u oba svjetska rata, Kraljevina Jugoslavija između dva svjetska rata, NDH tijekom II. svjetskog rata, poslijeratna Jugoslavija) tijekom kojih je temeljito ‘trenirana’ narodna poslušnost i ‘pognuta glava’ kao uobičajena reakcija na opresiju…

Sindrom nezamjeranja i trpljenja opresije iliti što ne valja u hrvatskom društvu?!

‘Sindrom nezamjeranja i trpljenja opresije’ je pojam koji se sve češće koristi u društveno-psihološkom i popularno-psihološkom kontekstu kako bi opisao obrazac ponašanja kod pojedinaca (ili kolektiva) koji izbjegavaju sukobe i otvoreno izražavanje nezadovoljstva, često po cijenu vlastitog dostojanstva, emocionalnog zdravlja i osnovnih prava.

Ovaj ‘sindrom’ nije klinički priznata dijagnoza, ali kao koncept vrlo jasno opisuje ponašanja i unutarnje konflikte koji imaju stvarne posljedice.

Ključne karakteristike

• izbjegavanje konflikta – osoba se trudi da nikome ne ‘stane na žulj’, da ne bude uzrok nelagode, pa često prešućuje vlastite potrebe, stavove i osjećaje
• trpljenje nepravde – osoba se kontinuirano nalazi u ulogama u kojima podnosi loše ponašanje (npr. na poslu, u porodici, u partnerskim odnosima), bez pokušaja da to promijeni
• povišena tolerancija na nelagodu – vlastita nelagoda se potiskuje, racionalizira ili se internalizira osjećaj da ‘tako mora biti’
• strah od odbacivanja ili konflikta – temeljeno na uvjerenju da će iskazivanje neslaganja dovesti do toga da će biti odbačeni, osuđeni ili da će se narušiti odnosi
• uloga dobrog – osoba želi biti dobra, poslušna i moralna, često po cijenu vlastite slobode

Psihološke i društvene posljedice:

• nisko samopoštovanje
• kronična anksioznost i depresija
• pasivno-agresivno ponašanje
• izgaranje (burnout)
• gubitak autentičnosti
• zloupotreba u odnosima (emocionalna, verbalna, pa čak i fizička)

Mogući uzroci

• odgoj koji podstiče poslušnost i kažnjava neposlušnost
• kolektivna (kulturna) očekivanja (primjerice kod žena da budu ‘tihe, mirne, trpeljive’)
• trauma iz prošlosti ili odrastanje u disfunkcionalnoj porodici
• religijske, školske ili društvene norme koje promiču poslušnost kao vrlinu

Kako se osloboditi ovog obrasca?

• postavljanje granica – učenje da NE ne znači odbacivanje
• terapeutski rad – psihoterapija (posebno kognitivno-bihevioralna ili gestalt) može pomoći u osvještavanju obrazaca
• rad na samopouzdanju – učenje asertivne komunikacije
• okruživanje podržavajućim ljudima – veze koje omogućuju autentičnost i prihvaćanje
• dekonstrukcija naučenih uvjerenja – propitivanje ideja poput ‘moram biti svima dobar da bih bio vrijedan’

Kroz višestoljetnu povijest teritorij današnje Republike Hrvatske bio je izložen djelovanju jakih (ponekad i gobalnih) društveno-političkih događaja (otomanska invazija, napoleonska osvajanja, Austro-Ugarska, njemačka osvajanja u oba svjetska rata, Kraljevina Jugoslavija između dva svjetska rata, NDH tijekom II. svjetskog rata, poslijeratna Jugoslavija) tijekom kojih je temeljito ‘trenirana’ narodna poslušnost i ‘pognuta glava’ kao uobičajena reakcija na opresiju.

Tijekom te povijesti hrvatsko društvo temeljito je osjetilo opresiju okupatorske čizme, ali i domaćih narodnih izdajnika koji nisu ‘štedjeli narodna leđa’, slijedom čega se duboko uvriježila poniznost, trpljenje i neprigovaranje.

Svemu valja dodati indoktrinaciju modernog društvenog inženjeringa (prvenstveno putem medijskih plasmana, slamanjem otpora pojedinaca kroz tzv. kafkijanske procese u postupanju tijela javne vlasti te društvenom podrškom općeg konformizma) tijekom kojeg se na jedan suptilan i perfidan način narodu usađuje svijest da je nemoguće ostvariti promjene čime se održava, ali i širi defetizam i ubija se svaka društvena inicijativa i svako društveno grupiranje u pružanje otpora.

Svakako se radi o ispravljivoj društvenoj anomaliji kojoj preduvjetno prethodi kvalitetno informiranje, grupiranje, educiranje, hrabrenje, međusobno uvažavanje i podupiranje!

U kasnijoj fazi formira se ‘snaga krda’ koja se ‘prenosi’ na pojedince i koja razvija njihovo pojedinačno, ali i grupno samopouzdanje te spremnost na formiranje i ostvarenje primarno grupnih, a posljedično i individualnih ciljeva!

Udruga Hrvatski Ratnik