Objavljuje Hrvatski Ratnik
Srbi rade ono što misle da im ide u korist i mi se njima ne trebamo baviti. Nama su problem domaći izdajnici i diplomacija koja k’o stari Ćiro pomalo fićuka i vuče uz puno dima i škripe dok ju čak i kornjače prestižu. Ali svakako smo narod drukčiji od svih. Ni u jednoj državi u svijetu nema toliko domaćih izdajnika, a ni toliko istinskih velikana i Ratnika po glavi stanovnika koliko ima Hrvatska. Mi smo zbilja država potpunih suprotnosti…
Jedni su odani Bogu, Domovini i obitelji, drugi sotoni, globalistima i woke agendi. Ispod je objava Ivana Pokupca vezano za aferu sa zabranom pjesama M.P. Thompsona na utakmicama naših rukometaša i urednički komentar na kraju članaka…
Afera oko zabrane puštanja pjesme ‘Ako ne znaš šta je bilo’ na Europskom rukometnom prvenstvu je savršen primjer za sve leftarde koji negiraju jugočetničku ideologiju, tj. gotovo stoljetnu suradnju četnika i komunista – još od Brozove abolicije kada su deseci tisuća četnika prešli k njemu i postali, primjerice, ‘osloboditelji’ Zagreba.
Naravno, ta suradnja je najbrutalnije prikazana u Domovinskom ratu kada su regularne snage JNA i četnički teritorijalci, zajedničkim snagama klali, silovali i palili po Hrvatskoj. Zajedno su počinili i najveće masovne zločine, uključujući i onaj na Ovčari gdje je pogubljeno 270 ranjenika i civila: žena, staraca, djece.
Pa opet, ti isti leftardi nam uredno guraju pod nos ustaše i četnike kao suradnike, te se vrlo spremno odriču svoje četničke braće po principu “vjerujte nama, a ne svojim očima”.
E, baš zato je zanimljiva ova glazbeno-rukometna saga.
Naime, u njoj se pojavljuju dva imena: Danijel Majić i Vesna Lazić.
Prvi je dnovinar iz Tomislavgrada, samoprozvani pristaša terorističke ljevičarske organizacije ‘Antifa’ i, prema vlastitoj izjavi, ‘ponosni izdajnik domovine’. Živi i ‘dejstvuje’ u Frankfurtu kao lijevi propagandist u njemačkim tabloidima. Spominje se kao pojedinac koji je podignuo prijavu EHF-u protiv Hrvatske, tj. ‘sporne’ pjesme uz koju reprezentacija slavi svaku svoju pobjedu.
Druga je glavna pomoćnica predsjednika EHF-a. Zanimljivo, o njoj nema javno dostupnih informacija iako je visokopozicionirana u krovnoj europskoj rukometnoj organizaciji. Iako njena biografija ne postoji, s popriličnom sigurnošću mogu tvrditi da nije Šveđanka ili Francuskinja. Spominje se kao pojedinka koja je ‘pogurala’ ovu prijavu pri EHF-u.
Ako se to potvrdi kao točno, ne bi nas trebalo čuditi. Jugočetnička diplomacija je uvijek bila višestruko utjecajnija od hrvatske. Kraj likova poput Grlića Radmana u našoj, nezamislivo je da nije tako i danas!
No ipak, nakon pobjede hrvatske reprezentacije protiv Nizozemske, pjesma ‘Ako ne znaš šta je bilo’ se ipak zaorila – s tribina. I tako treba biti do kraja prvenstva, na svakoj utakmici!
Štoviše: ne bi li bilo predivno da naši dečki ovakve ljigave podvale iskoriste kao motivaciju i pregaze sve na prvenstvu pa da se ta lijepa pjesma čuje s još jednom medaljom oko vrata?
EDIT: Javio se opskurni Majić videom u kojem manje-više tvrdi da nije imao ništa s prijavljivanjem Hrvatske EHF-u i da mu je zapravo žao što se nije toga sjetio – inače bi prijavio.
Slažem se s Marinom Vlahovićem kada kaže da takav tip DEFINITIVNO nema utjecaja ni na koga bitnoga, a kamoli EHF. No ako Majić govori istinu, onda je pogrešno naveden i kao pojedinac koji je prijavu odradio.
Bilo kako bilo, dio koji NE PODRŽAVAM su prijetnje životu i zdravlju bilo koga pa i takvih otužnih likova poput Majića. Mi imamo moralnu i etičku obavezu biti iznad takvog, leftardskog diskursa.
Ivan Pokupec / Facebook
Urednički komentar by Miro Perković
Thompsonova pjesma iz pera Nenada Ninčevića ‘Ako ne znaš šta je bilo’ prije svega je pjesma protiv ovog ‘novouspostavljenog’ sustava vrijednosti koji se promiče u našoj Domovini i opomena bojovnicima koji su zaspali na straži i dopustili da nam se gaze svetinje i rasprodaje Domovina strancima.
I pjesma sama po sebi beštijama nije sporna, ma nije njima sporan ni ‘Za dom spremni’, ni sam Thompson, sporno je ono što on predstavlja, sporno je sjeme, sporne su stotine tisuća ljudi, osobito mladih, koji hrle na njegove koncerte što ovi njihovi revači mogu samo sanjati.
Plaše ih ti novi vjetrovi koji pušu uz Thompsonove pjesme. Plaše ih duhovni elementi koncerata, ljubav prema Bogu, Domovini i obitelji. Plaši ih što ne uspijevaju promijeniti Hrvate, osobito našu mladost, a za to su primili ogromne novce. Peče to beštije kao što sveta voda peče njihovog šefa.
Izgubljeni likovi poput tog Majića iz jednog konzervativnog Tomislavgrada, ili njegovog istomišljenika i sumještanina Đikića, su nebitni u cijeloj priči i ne treba im davati pozornosti, jer oni upravo to žele – našu pozornost.
Takvi likovi uživaju u tome da ih se spominje, u bilo kojem obliku, jer im je to jedini smisao života. Jer jedino se kao izdajnici mogu mogu izdići iz njihove sumorne i besmislene svakodnevnice, i osjećat se važnima pred svojim gospodarima.
Matej 5:19 “Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik