Objavljuje Hrvatski Ratnik
UN ne donosi zakone RH. Zakone i strategije donose Vlada i Sabor. Ali sadržaj tih politika u velikoj mjeri nije rezultat nacionalne političke volje, nego je oblikovan na globalnoj razini. To znači da UN funkcioniraju kao globalna nadvlada: ne vladaju formalno, ali kroz ciljeve, agende i deklaracije postavljaju okvir iz kojeg se nacionalne politike ne smiju izmaknuti A to znači da građani gube stvarni utjecaj na političke odluke koje oblikuju njihove živote…
Dr. Nada Jurinčić i Građanska inicijativa WHO – CROEXIT donosi nam kratki prikaz ciljeva održivog razvoja koji Agenda 2030 donosi i kako se to odražava na našu Domovinu…
Agenda 2030 u Republici Hrvatskoj
Agenda 2030 za održivi razvoj je globalni politički dokument koji je 25. rujna 2015. usvojila Generalna skupština Ujedinjenih naroda. Prihvatilo ju je svih 193 država članica UN-a, uključujući i Republiku Hrvatsku.
Agenda sadrži 17 ciljeva održivog razvoja i 169 podciljeva. Ciljevi obuhvaćaju gotovo sve aspekte društva: iskorjenjivanje siromaštva i gladi, zdravstvo, obrazovanje, ravnopravnost spolova, klimatske promjene, energiju, gospodarstvo i globalno partnerstvo.
Iako nema pravnu obvezujuću snagu međunarodnog ugovora, Agenda 2030 postala je politički okvir koji oblikuje nacionalne politike država članica.
U Republici Hrvatskoj Agenda 2030 postupno je ugrađena u ključne dokumente i politike:
- 2017. osnovano je Nacionalno vijeće za održivi razvoj, tijelo zaduženo za praćenje provedbe ciljeva.
- 2021. Hrvatski sabor usvojio je Nacionalnu razvojnu strategiju 2030 (NRS 2030), glavni dokument hrvatske razvojne politike, u kojem su ciljevi i mjere usklađeni s Agendom2030.
- Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO), izrađen radi korištenja sredstava iz europskog Fonda za oporavak, također se poziva na ciljeve Agende 2030.
- Hrvatska je 2019. podnijela dobrovoljni nacionalni izvještaj (VNR) UN-u, potvrdivši da je Agenda 2030 temelj državnih politika.
Zaključak
Iako Agenda 2030 nije međunarodni ugovor i nije prošla ratifikaciju u Hrvatskom saboru, njezin se sadržaj faktički provodi kroz nacionalne strategije i zakone. Time je postala obvezujući politički okvir za oblikovanje hrvatskih javnih politika do 2030. godine.
Važno je naglasiti da je ovdje riječ o specifičnom mehanizmu:
- UN oblikuje globalne ciljeve i smjernice kroz dokumente poput Agende 2030.
- Nacionalne vlade preuzimaju te ciljeve i ugrađuju ih u svoje strateške dokumente.
- Parlamenti često samo formalno potvrđuju već gotove strategije, bez dublje rasprave.
- Građani, a često čak ni saborski zastupnici, nemaju jasnu informaciju da zakoni i strategije nisu izvorno oblikovane unutar nacionalnog političkog prostora.
Drugim riječima: UN ne donosi zakone Republike Hrvatske. Zakone i strategije donose Vlada i Sabor. Ali sadržaj tih politika u velikoj mjeri nije rezultat nacionalne političke volje, nego je oblikovan na globalnoj razini i tek preveden u domaći pravni sustav.
To znači da Ujedinjeni narodi i njihovi dokumenti funkcioniraju kao globalna nadvlada: ne vladaju formalno, ali kroz ciljeve, agende i deklaracije postavljaju okvir iz kojeg se nacionalne politike ne smiju izmaknuti. Vlade se pritom pozivaju na ‘međunarodne obveze’ i tako prikrivaju od javnosti da su stvarne odluke donesene daleko od nacionalnih institucija.
Ovaj proces dovodi u pitanje samu bit demokracije: ako ključne politike nisu oblikovane u nacionalnom parlamentu, nego samo potvrđene u skladu s globalnim smjernicama, onda građani gube stvarni utjecaj na političke odluke koje oblikuju njihove živote.
Hrvatska, 29.09.2025
Građanska inicijativa WHO – CROEXIT
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik