Objavljuje Hrvatski Ratnik
Ugledni američki vojni povjesničar i bivši časnik vojske SAD-a dr. Charles R. Shrader u svojim istraživanjima, u knjizi Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni (1992.-1994.), iznio je zaključke koji ozbiljno dovode u pitanje godinama nametani narativ o isključivoj hrvatskoj odgovornosti za sukobe u srednjoj Bosni. – Dr. Shrader se bazirao na hrvatsko-muslimanski sukob u središnjoj Bosni i potvrdio ono o čemu smo više puta pisali…
Muslimani su nas napali prvi još u Prozoru u listopadu 1992. godine. Ispod prenosimo članak objavljen na portalu Bild.ba i urednički komentar u nastavku…
Američki vojni povjesničar: Armija BiH je krenula na Hrvate po planu iz Sarajeva
Shrader, doktor povijesti sa Sveučilišta Columbia, bivši predavač na West Pointu, Ratnoj školi i Školi Glavnog stožera američke vojske, autor brojnih znanstvenih radova te sudionik vojnih misija u Vijetnamu, Italiji i Njemačkoj, proveo je višegodišnje terensko i arhivsko istraživanje.
Analizirao je tisuće dokumenata, razgovarao s brojnim sudionicima i svjedocima te obišao gotovo sva ključna bojišta srednje Bosne. Rezultat tog rada je jasan. Sukob nisu započele hrvatske snage, nego Armija BiH i to planski.
“Nakon svega što sam proučio, postalo mi je jasno da je cijela priča ispričana naglavačke”, izjavio je Shrader u jednom intervjuu, dodajući kako su međunarodni promatrači i sudovi često djelovali na temelju djelomičnih i netočnih informacija.
Prema njegovim nalazima, odluka o napadu na Hrvate donesena je u muslimanskom političkom i vojnom vrhu u Sarajevu već u jesen 1992. godine, dok su operacije na terenu započele početkom 1993.
Shrader posebno kritizira način na koji su pojedine presude ICTY-a u Haagu donesene bez potpune vojne slike događaja.
Prvi udari već u siječnju 1993
Armija BiH već u siječnju 1993. pokreće koordinirane napade u srednjoj Bosni, s ciljem presijecanja komunikacija HVO-a, ponajprije pravca Kiseljak, Busovača, Vitez.
Već 23. siječnja blokirana je regionalna prometnica kod Kaćuna, a 27. siječnja iz pravca Zenice, Lašve i Dusine započeo je snažan napad muslimanskih snaga na Busovaču, u kojem je sudjelovalo oko 8.500 vojnika.
Ti su sukobi, prema Shraderu, bili uvod u veliku ofenzivu koja je započela u travnju 1993. godine. Nakon toga otvaraju se nova žarišta u Vitezu, Travniku, Novom Travniku i drugim općinama srednje Bosne.
Pet brigada, mudžahedini i Zelena legija
U napadima je sudjelovalo najmanje pet brigada Armije BiH, vrlo šarolikog sastava, od regularnih postrojbi do mudžahedina i tzv. Zelene legije.
Shrader navodi kako je riječ o ranije planiranoj operaciji Glavnog stožera Armije BiH, s ciljem razbijanja hrvatskih prostora u srednjoj Bosni i otvaranja nove bojišnice prema postrojbama HVO-a.
HVO nije imao ni plan ni snagu za ofenzivu
Američki vojni stručnjak naglašava kako HVO u srednjoj Bosni nije planirao ofenzivne operacije niti je imao kapacitete za takav pothvat.
“Svatko tko razumije vojne odnose snaga jasno vidi da Hrvati nisu započeli sukob”, zaključuje Shrader, odbacujući tvrdnje o navodnom planu etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva. Naprotiv, smatra da je riječ o unaprijed pripremljenoj ofenzivi Armije BiH.
Propaganda presudno oblikovala percepciju
Shrader upozorava i na snažan propagandni aparat muslimanske strane, koji je, uz potporu pojedinih islamskih zemalja i njihovih medijskih i obavještajnih mreža, uspio stvoriti sliku isključive hrvatske krivnje.
Istodobno su, navodi, sustavno prešućivani zločini Armije BiH, djelovanje mudžahedina, etnička čišćenja te politički dogovori i kontakti s drugom stranom.
Njegova studija do danas ostaje jedno od najdetaljnijih vojno-povijesnih istraživanja sukoba u srednjoj Bosni i predstavlja ozbiljan izazov službenim interpretacijama rata u Bosni i Hercegovini.
Dragan Marić / Bild.ba
Urednički komentar by Miro Perković
Meni kao sudioniku rata u BiH, kao zapovjedniku bojne u brigadi Kralj Tomislav koja je pokrivala značajan dio linije i prema Srbima na Kupresu i kasnije prema muslimanskim snagama od Gornjeg Vakufa do Jablanice, je oduvijek bilo jasno da smo mi prvi napadnuti i da je tzv. Armija BiH imala nalog da provede etničko čišćenje Hrvata s prostora središnje Bosne, što pokazuju i tragovi krvi više od 1.500 bestijalno masakriranih Hrvata od kojih su više od 2/3 bili civili i nešto manje od 500 zarobljeni pripadnici HVO-a.
Priča o tome kako je do rata između dotadašnjih saveznika došlo zbog nesretnog udbaškog ubojstva Blaža Kraljevića je krajnje naivna i, između ostalog, služi kao alibi nekim našim petokolonašima da nas okrive za sukobe s muslimanima. Valjda bi imali Hrvatsku do Drine da nije bilo Blaževe likvidacije?
Uglavnom, činjenica je da su muslimanski borci još u listopadu ’92. sišli s linija koje su držali prema Srbima i zauzeli stožer HVO-a u Prozoru, i to nisu učinili na svoju ruku, za to su imali zapovijed iz Sarajeva. A liniju prema Srbima su ostavili praznom.
Isti scenarij se ponovio u siječnju ’93. u Gornjem Vakufu, odnosno Uskoplju, gdje smo opet mi morali intervenirati, jer lokalaca nije bilo dovoljno u odnosu na muslimanske snage, a nisu bili ni obučeni ni opremljeni da pruže značajniji otpor, a kasnije u travnju i prema Jablanici gdje smo dočekali kolone hrvatskih izbjeglica koje su muslimani protjerali iz njihovih domova. (Naslovna fotografija protjerani Hrvati iz Jablanice)
I tako opet Gornji Vakuf, Jablanica… sve do Splitskog primirja ’94. Čitavo to vrijeme nije nam bilo dopušteno da zauzmemo niti jedno muslimansko mjesto, uvijek bi bili vraćeni na početne položaje.
E sad, onaj tko vjeruje da smo mi krivci za sukob s muslimanima nije dobro upoznat sa stanjem na terenu i nasjeo je na priču koju su širili srpski i bošnjački lobiji po svijetu, a i u Hrvatskoj.
Gdje je logika da najmalobrojniji narod, s najmalobrojnijom vojskom, zarati s dojučerašnjim saveznicima i rastegne linije do točke pucanja kad smo se morali povlačiti s naših dostignutih linija jer nismo imali dovoljno ljudstva za držanje položaja?
A kome je trebao sukob? Srbima i našim najvećim neprijateljima Englezima koji su upravljali svim procesima. Najveći dio muslimana koji su ’91. ubijali i razarali Hrvatsku ’92. su prešli u tzv. Armiju BiH i po nalogu KOS-a zaratili protiv Hrvata.
Svi oficiri JNA koji su prešli u ABiH dobili su postrojbe kojima su zapovijedali i veće činove nego su imali u JNA. I tko misli da isti nisu ostali na vezi KOS-a i radili za srpsku stranu je ili glup ili totalno naivan. Imali smo i mi u HVO-u par takvih ali ni blizu koliko oni.
Školski primjer suradnje KOS-a, AID-a (muslimanske tajne službe), MI6 i određenih časnika HVO-a je zločin u Ahmićima za koji je Dario Kordić, bez zrna krivnje, odležao 17 i pol godina, i koji je i danas, zbog te presude za koju je čak i Carla del Ponte skužila da je lažna, u nemilosti sustava.
A samo je trebao potpisati jedan dokument, prebaciti odgovornost za zločin na Tuđmana i Šuška, odnosno hrvatsku državu, i išao bi kući kao slobodan čovjek. Još bi ga naši petokolonaški mediji proglasili junakom. Ali bi Hrvatska službeno bila osuđena kao država agresor u BiH, što i ovako pokušavaju učiniti zaboravljajući sve ono dobro što je Hrvatska učinila za muslimanski narod tijekom rata.
Istine radi valja reći da u Tomislavgradu nijedno muslimansko selo nije očišćeno i nijedan musliman nije protjeran iz svog doma, što nije slučaj s mjestima gdje su muslimani bili većina. O logorima i zločinima da i ne govorimo. Odnos logora za Hrvate i zločina prema Hrvatima je više nego deseterostruko nesrazmjeran u odnosu na logore i zločine Hrvata prema muslimanima.
Moja je bojna brojala 115 muslimana kojima sam se morao zahvaliti i poslati ih kući na odmor dok smo mi gulili terene po Bosni. Od svih njih samo su dvojica ostali u postrojbi zajedno s nama.
I da, tražili smo od Hrvatske da pošalje postrojbe da nam pomognu držati linije, ali ta pomoć je više bila simbolična s brigadom skupljenom zbrda-zdola od ljudi rođenih u BiH, i to tek koncem ’93. ili početkom ’94.
Kad je trebalo braniti Hrvatsku, Hrvati iz BiH su došli u velikom broju, što govori i činjenica da je 2/3 poginulih hrvatskih branitelja upisanih na kenotafu u crkvi ‘Sveta mati slobode’ rođenih ili porijeklom iz BiH, a kad je BH Hrvatima trebala pomoć tek nekolicina najboljih se odazvala.
Uglavnom, ako ne znaš što je bilo neka ti kaže Hrvatski Ratnik!
Timoteju 4,17 “Ali Gospodin je stao uza me i snagu mi dao, da se po meni propovijedanje potpuno izvrši te da čuju svi narodi. I bijah izbavljen iz lavljih ralja.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik