Piše: Lili Benčik
Božić i u ovo vrijeme globalizacije slavi cijeli kršćanski svijet, od Europe, Sjeverne i Južne Amerike do Australije. Veliki dio svjetske kulture i civilizacije nastao je upravo na kršćanstvu, jer gdje god da se okrenemo u prostoru, nailazimo na sakralne objekte i simbole kršćanstva.
Sjaj lampica preplavi ulice, trgove i trgovačke centre ukrašene nekim čudnim likovima koji ne predstavljaju duh i smisao Božića kao dana rođenja Isusa Krista, Boga našega. U izlozima ima sve manje Svete obitelji, štalice i tri Kralja koji zaokružuju prikaz Isusova rođenja. Sve manje ima jaslica ispod božićnih drvaca. Neki čudni likovi zauzimaju Isusovo mjesto što u stvari vrijeđa istinske kršćane koji s radošću čekaju Isusovo rođenje.
Pojavile su se figurice i oblici koji, kao moderno, zamjenjuju Svetu obitelj, a sve više i jaslice. Najviše ima tzv. orašara koji kao predstavljaju božićni ukras.
Figura Orašara potječe iz Njemačke gdje je dio tradicije. Za razliku od ovih danas, radilo se o funkcionalnom predmetu, doslovce o ukrašenoj drobilici oraha. Izrađivala se od drva u obliku vojnika. Figure potječu iz kasnog 17. stoljeća, iz pokrajine Rudna gora (Erzgebirge), a tijekom 19. stoljeća počele su se širiti na obližnje zemlje, te je uskoro krenula masovna proizvodnja. Počele su se darovati djeci za Božić i tako su postali dio blagdanske tradicije, a simboliziraju nadu i smatra se da štite kuću od zlih duhova.
Dodatnu popularnost donio im je balet Petra Iljiča Čajkovskog kojeg je napisao po narudžbi Ivana Vsevoložskog, direktora Carskih kazališta. “Ščelkunčik” je u postavci Mariusa Petipe prvi put izveden 19. prosinca 1892. Balet je nastao prema književnom predlošku pruskog pisca E. T. A. Hoffmana, “Orašar i Kralj miševa“. Priča je objavljena 1816. i u njoj djevojčica Marie Stahlbaum pod bor dobije figuru Orašara koji na Badnjak oživi i, nakon što porazi zločestog Kralja miševa, odvede Marie u čarobno kraljevstvo lutaka. Priču je za balet adaptirao Alexandre Dumas, a Čajkovski je napisao glazbu. No, prva izvedba nije bila veliki uspjeh, a popularnost je zapravo doživio puno kasnije.
Nakon Drugog svjetskog rata američki vojnici su po povratku u SAD donosili figure kao suvenire, a zatim se i u Americi počeo izvoditi i balet, i to u koreografiji rusko-američkog koreografa Georgea Balanchinea. Prva američka izvedba je bila u New Yorku 1954. i u nekoliko godina postala je najpopularniji balet u blagdansko vrijeme. I zapravo, tako se proširio lik Orašara u cijelom zapadnom svijetu, pa tako i kod nas, kao omiljena božićna figura i ukras, te simbol sreće koji tjera zle duhove. Ti zaštitnici kuće zamjenjuju štalicu i jaslice? Gdje smo stigli s komercijalizacijom? Da neke drvene drobilice za orahe povezujemo s Božićem, da nam lutke budu zaštitnici domova dok imamo svoje svece zaštitnike.
Ljudi su toliko podložni konzumerizmu da su zaboravili na bit Božića.
Na ljepotu jaslica podsjeća nas sveti Franjo Asiški koji je uprizorio prve žive jaslice. Bilo je to 1223. godine, tri godine prije njegove smrti, u malom talijanskom mjestu Greccio. Čuvajmo uspomenu na sv. Franju i poštujmo radost koju je osjećao uprizorenjem živih jaslica, zanemarimo orašare. Neka orašar bude samo balet koji je napisao ruski skladatelj Petar Iljič Čajkovski, ili samo drvena figura vojnika sa ili bez funkcije drobilice za orahe.
Ali neka ispod našeg božićnog drvca budu jaslice, Josip, Marija i Isus.
U došašću, uoči Božića, pripremamo se za susret s Isusom, a ne s orašarima!
Stoga neka vam je blagoslovljen susret s vječnim i novorođenim Isusom!
Sretan vam Božić!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Udruga Hrvatski Ratnik
Svima dobre želje. Mnogo je laži danas. Božić je zanimljiv blagdan koji na jedan neobičan način spaja ljude u nekakvom dobrom obliku. Nemojte čitatelji da se uvrijedite, nije to namjera, no samo skrenuti pozornost na to da bez obzira što svi misle tako, nemamo nikakvih podataka, barem koji su meni poznati, koji povezuju Božić sa Isusovim rođenjem. Ono što imamo su pgoanski običaji u Rimu koji su slavljeni koji se zovu Saturnalija, a to je slavljenje po svim obilježjima najsličnije onome kako danas slavimo Božić. Druga teorija kako je Božić nastao je kao obilježje najkraćeg dana u godini. Pošto današnji Božić ima većinu obilježja kao starorimski poganski blagdan Saturnalija, nemam razloga sumnjati da to nije upravo ono što sistem koji vlada unazad 2000 godina i želi da slavimo. Ipak, bez obzira što je u svojoj suštini to poganski običaj, a samo deklarativno na papiru prikazuje se kao Isusovo rođenje, što nema veze sa podatcima dostupnima u Bibliji, ne možemo ignorirati da postoji taj jedan pozitivan utjecaj blagdana Božića na ljude. Stoga, kako živimo u vrijeme laži, a laži treba otkrivati, i dobro zadržavati, dobro je da zadržimo običaj prisjećanja na Isusovo rođenje, jer ono čini dobro među ljudima, pa makar i bili svijesni da nema podataka da se Isus doista rodio u to vrijeme, i ima mnogo podataka da se radi o poganskom običaju. Još jednom svako dobro, vjera u Jahvu, u Isusa, temelj je i osnova kulture našeg naroda koja se namjerno i planski zatire i uništava zbog interesa one upravo suprotne strane, koja se bori da sve sveto oblati, koje loše prikazuje kao dobro a dobro blati kao loše.