Piše: Jozo Krajinović
Moja vizija Hrvatske je nestala, i moja se borba ponovo nastavlja. Nismo više gladni niti žedni, imamo što jesti i što piti, imamo se i čime odjenuti, ali smo tužni i na smrt preplašeni. Ponovo smo upali u rat, ovaj put za našu dušu, a duša je Hrvatska do neba velika. Umjesto kopljem borba se nastavlja perom. Nikada nismo imali više zvanja a manje znanja, bar ne u zadnjih 100 godina. Moj narod gone jer nema znanja, danima to ponavljam…
Prva izjava za javnost
Braćo pravaši, braćo Hrvati!
Bit će ovo moja prva izjava za javnost kao dužnosnika na mjestu povjerenika HSP-a grada Zagreba. Još krajem devedesetih sam se pomirio s tim da je moja borba za domovinu Hrvatsku završetkom Domovinskoga rata gotova.
Koplje i barjak sam dao drugima i krenuo poduzetničkim putem za bolje sutra. Kao što mladić zavoli djevojku tako sam i ja zavolio Hrvatsku, da sam imao sedam života svih bi sedam za nju dao.
Još davnih dana Platon je znao reći da je zaljubljenost ozbiljna mentalna bolest. Tako je i moja ljubav prema domovini stvorila lažnu iluziju onoga što srce želi. Bila je tako lijepa i predivna, nijedna joj nije bila ravna ispod ovog nebeskoga svoda.
Dok sam ja sanjao stvarnost se u horor pretvorila. Tuđina je trebala biti strana i rijetka riječ s naših usana. Mislio sam da će se braća Hrvati nakon domovinskoga rata kući vratiti. Nažalost sve više i više odlaze i ovih dana.
Moja vizija Hrvatske je nestala, i moja se borba ponovo nastavlja. Nismo više gladni niti žedni, imamo što jesti i što piti, imamo se i čime odjenuti, ali smo tužni i na smrt preplašeni. Ponovo smo upali u rat, ovaj put za našu dušu, a duša je Hrvatska do neba velika.
Umjesto kopljem borba se nastavlja perom. Nikada nismo imali više zvanja a manje znanja, bar ne u zadnjih 100 godina. Moj narod gone jer nema znanja, danima to ponavljam.
Moramo se resetirati, vratiti u ono vrijeme kad smo bili mudri i pametni. Dok smo se Bogu molili a Domovinu voljeli. Još uvijek imamo oca Domovine Dr. Antu Starčevića. Hvala Bogu da imamo od koga učiti i puno toga moramo još naučiti da bi bili jedan sretan narod.
Bez obzira na to što sam ja povjerenik HSP-a grada Zagreba, moja je primarna uloga duhovno stanje nacije jer se nalazimo u dubokom duhovnom ratu. Sve smo zakone Božje izopačili i ljudske, nalik životinjskim, sada veličamo.
Teško je ono što je naopako nasađeno ispraviti, mislim na starije generacije. Mene više brine s kim ću starost dočekati gledajuću taj nakaradni odgoj naše djece. Nisam od onih koji slave i veličaju prošle dane, ali u moje vrijeme nije bilo depresije, anksioznosti a naročito ne apatije.
Psiholozi će reći da je depresija strah od nepoznatoga. Složio bih se i s tim s obzirom na to da nam je znanje takvo da se plašimo i jutarnje rose. Mada je depresija po mom skromnom razmišljanju nedostatak vjere. Vjera nadopunjuje neznanje, i samo nam vjera može dati samopouzdanje.
Moja će borba od danas biti za našu djecu, da sačuvamo još barem ono što se sačuvati može. Da ujedno vratim ugled Hrvatskoj stranci prava, i rasvijetlim laži koje nam se nameću.
Da se samo vratite par koraka unazad iznenadili biste se koje biste sve velikane iz našega naroda zatekli među pravašima. Biti pravaš ulazi i u jednu od kategorija blaženstva. Svatko onaj kome je na srcu pravo i pravica, svatko onaj tko nepravdu prezire može za sebe reći da je pravaš.
Mnogi će reći baš je dosadan, uvijek se vraća na Boga i sve se vrti oko Boga, i bit će u pravu. Svakome pravome pravašu Bog je uvijek i uvijek na prvome mjestu, domovina Hrvatska na drugom, a on sam uvijek zadnji ili predzadnji, sluga dobri i ponizni, domovine sin.
Od srca hvala svima onima koji su me izabrali na ovo mjesto povjerenika i neka mi je Bog na pomoći u ovoj dugoj i prohladnoj hrvatskoj zimskoj noći.
Još sutra ću Starom na grob doći
Još sutra ću Starom na grob doći,
pokraj groba stati i dugo razmišljati.
Možda čuje moje riječi, vapaj duše koja pati,
svejedno mi je moram reći, mora znati.
Minula su ljeta duga sve je isto Hrvat pati.
Još smo uvijek stari, slabi još nam tuđin pare broji.
Sloboda nam tako krhka još se uvijek narod boji.
Unija se za unijom broji pa još uvijek nismo svoji.
Sloboda nam tako blijeda, granice k’o list papira,
rade od nas što god hoće maćeha nas ostavila.
Sve je isto Stari danas, borba traje borba živa.
Prodali su zemlju našu a kuna se rastopila.
Sve što osta to je jezik što no zlatna slova piše,
al i njega stranac reže iz povijesti naše briše.
Kao da je vrijeme stalo, još se sat na zidu klati,
nebo isto zemlja ista, još smo slabi mi Hrvati.
Jozo Krajinović
Udruga Hrvatski Ratnik
Odlično poštovani Jozo.!!Teška vremena su nas stigla ,jedino vjera u Boga ,ljubav prema domovini,odricanje i žrtvovanje može ponovno oživjeti Hrvatski preporod.
Komunisti su jedini uspjeli okrenuti Hrvate jedne protiv drugih, što je najužasnije posijali mržnju,usaditi slabima kriva uvjerenja , i tako je Hrvatstvo najvjerojatnije danas na najvećoj kušnji.
Borba za naš narod i domovinu je sada naša jedina preokupacija ,i zato se trebamo ujediniti bez obzira što nas istomišljenika ima malo ,ali i to je dovoljno za početak osvještavanja zavedenih Hrvata lažnim vrijednostima.Bog i Hrvati!!!
Hrvatska je podijeljena na katoličku i muslimansku državu jer nas se nije moglo sve pobiti. Nekad smo bili najjača sila u Evropi pa smo pozvani zaštititi Rim. Prostirali smo se od podnožja Alpa do Otranta a danas izgledamo kao oglodani kotlet. Stoga, rad na zajedništvu na prvom je mjestu jer bez toga svaki plan pada u vodu. Pravaštvo je u tom smislu uvijek bilo predvodnik i trebalo bi se vratiti na stare staze slave i ponosa. Obzirom da je uzor Ante Starčević, treba znati i njegovu doktrinu. Njegov pozdrav Bog i Hrvati nije imao mnogo dodirnih točaka sa Crkvom pa je i pravaško usko povezivanje s njom suprotno njegovu nauku. Ako mu je Hrvatska na prvom mjestu, ako je hrvatski nacionalist, pravaš može biti budist, musliman, ateist ili bilo što drugo. Sjetimo se samo Đafera Kulenovića i Memišage od brojnih drugih.
Neka ti Svevišnji podari mudrost i bistar um da HSP opet bude Hrvatima na diku i ponos!
Bog i Hrvati!
Točno tako g. Krajinović !
Cijenim ovakvo razmišljanje. Znači da vrijedi onaj usklik:
“Još nas ima, još Hrvata” Dok nas ima, imamo nade urediti Hrvatsku po mjeri Hrvata!
Još dok ste vi bili na ratištu, djeca komunizma -onih protiv kojih ste s borili, zauzimali su pozicije u državnom aparatu. Branitelje su razbili u preko tisuću udruga i umanjili njihovu snagu djelovanja. Nakon smrti predsjednika Tuđmana zaposjeli su sve poluge vlasti i počeli detuđmanizaciju, odnosno rastakanje države sa hrvatskim duhom. Rasturili su pobjedničku vojsku, rasprodali zlatne poluge i preuzeli medije.
Što je to donijela DETUĐMANIZACIJA:
-.Izjednačavnje s agresorom u ratu (oslobodilački rat i “Oluja = udruženi zločinački pothvat”);
-.Uništenje nacionalne političke elite,
-Progon zatvaranje i predaja najzaslužnijih hrvatskih generala , uz masovne progone, zatvore i samoubojstva hrvatskih dragovoljaca.
– .Rasprodaja i pljačka najvrijednih hrvatskih tvrtki: tek nakon 2000te se budzašto prodaje. Račan je odmah prodao u bescjenje zlatne poluge.
– Zamjena Tuđmanove “pomirbe Hrvata” s razornim raspravama o “ustašama i partizanima”.
U školama i na fakultetima predaju učitelji i profesori yugo-nostagično nastrojeni.
Domovinski rat se samo spominje.
Kroz školovanje svojih unuka svjedok sam da nisu smjeli reći da su primili svete sakramente pričesti i krizme.
Crkva je kao institucija ušutkana tzv. sekularnom državom
Pravaši su uništeni unutarnjom i vanjskom borbom za vlast. HČSP je nestala, odjavili su se iz registra stranaka.
Stoga pozdravljam svaku inicijativu povratka na hrvatske vrijednosti, koje čine naš identitet kao naroda.
Živim i radim za taj cilj.
Pozdravljam sa meni dragim pozdravom Bog i Hrvati!