Piše: Dražen Jugec
Vladajući sve više djeluju izgubljeno. Umjesto da se novac usmjeri prema onima koji su najviše dali ovoj zemlji on završava u beskonačnim troškovima javnog sektora i plaćama političkih elita. Dok pokušavaju sačuvati moć naginju desno, ne iz uvjerenja nego iz čistog straha od gubitka podrške. Ali narod vidi da država ide pogrešnim putem. Ova zemlja ima snagu. A snaga Hrvatske nikada nije bila u njenoj vlasti, nego u njenom narodu…
Nešto se mijenja u društvu – tiho, ali neumoljivo. Nema još prosvjeda, nema parola ni transparenata, ali među ljudima raste osjećaj da je ovako više nemoguće. U zraku se osjeća zasićenje, umor i razočaranje.
Narod koji je predugo šutio polako počinje otvarati oči. Sve je više onih koji shvaćaju da su godine političkih obećanja i improvizacija došle do zida.
Hrvatska je ušla u razdoblje u kojem se pokazuje stvarna cijena lošeg upravljanja i neodgovorne politike preraspodjele.
Umjesto da se novac usmjeri prema onima koji su najviše dali ovoj zemlji – umirovljenicima, radnicima i mladima koji pokušavaju opstati – on završava u beskonačnim troškovima javnog sektora i sve većim plaćama političkih elita.
Javni sektor je postao sam sebi svrha, a država polako gubi dodir s realnošću. Politika preraspodjele postala je politika privilegija.
Umjesto da se gospodarska snaga koristi za smanjenje socijalnog jaza, Vlada ga produbljuje. Umjesto da potiče stvarnu proizvodnju, inovacije i domaće poduzetništvo – održava birokratski aparat koji troši, ali ne stvara.
Statistike još pokušavaju prikazati stabilnost:
- Gospodarski rast oko 3,2% zvuči ohrabrujuće, ali iza te brojke stoji činjenica da većina građana ne osjeća nikakav boljitak.
- Inflacija od gotovo 4% i dalje izjeda kupovnu moć.
- Socijalni jaz između političkih privilegiranih slojeva i običnih građana raste.
Politički, vladajući sve više djeluju izgubljeno. Ne znaju više kome pripadaju ni kome se prikloniti. Dok pokušavaju sačuvati moć, naginju prema desno – ne iz uvjerenja, nego iz čistog straha gubitka podrške. Ta konfuzija se vidi u svemu: u nesigurnim odlukama, u nejasnim stavovima, u populizmu bez pokrića.
Ali narod vidi. Vidi da država ide pogrešnim putem. Vidi da se odluke donose bez sluha za običnog čovjeka. I vidi da Hrvatska, kakvu volimo i želimo, ne može počivati na nepravdi i lažima.
Ova zemlja ima snagu. Ima ljude koji još vjeruju u poštenje, rad, pravdu i Domovinu. To su oni tihi, marljivi, ponosni ljudi koji ne traže ništa osim dostojanstvenog života u vlastitoj zemlji. I dok politika sve više luta, narod polako pronalazi svoj glas.
Narod još uvijek traži iskrenu stranku i pravog lidera – osobu koja zna kojim smjerom treba voditi ovu državu, s poštenjem, odgovornošću i ljubavlju prema narodu, a ne prema vlasti.
Dosadašnje političke elite postale su prozirne. Stranke koje su nekoć, u poratno vrijeme, djelovale u duhu narodnog jedinstva i domoljublja – s vremenom su izgubile svoje pravo lice. Vrijeme je pokazalo da su se te izvorne vrijednosti iskrivile i otišle u pogrešnom smjeru, pretvarajući narodnu volju u politički interes.
To je glas koji ne traži sukob, nego promjenu smjera. Glas koji želi da Hrvatska bude zemlja pravednosti, rada i ponosa – zemlja u kojoj se vrijednost ne mjeri stranačkom iskaznicom, nego doprinosom zajednici.
Jer prava snaga Hrvatske nikada nije bila u njezinoj vlasti, nego u njezinu narodu. A taj narod – polako, ali sigurno – ponovno se budi.
Ako osjećaš isto – podijeli. Vrijeme je da se ponovno čuje glas naroda.
M.B.
“Jer milošću ste spašeni, po vjeri, i to nije od vas, to je Božji dar! Ne po djelima, da se netko ne bi hvalisao.” (Efežanima 2,8-9);
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Čuvati se demagoga!
Desnica mora izroditi lidera!
Potpisujem