Piše: Ivana Perić
U zadnje vrijeme sve češće vidimo kako se opskurni ljudi svesrdno trude uvući djecu u situacije koje su svakom trezvenom prestrašne. Tako smo vidjeli predavanje vrtićkim odgajateljima psihologinje koja gleda pornografiju sa sinom (iz edukativnih razloga), izdavanje zbirke na hrvatskom tržištu za djecu stariju od 3 godine s temom samozadovoljavanja i seksa, obranu transrodnog lobija pravobraniteljice za ravnopravnost spolova…
I grad Zagreb donio je hitan program!
Gradonačelnik Grada Zagreba razmotrio je i utvrdio ‘Prijedlog programa Grada Zagreba za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba za razdoblje do kraja 2026.’ što ga je izradio Gradski ured za kulturu i civilno društvo. Gradska skupština Grada Zagreba je po hitnom postupku razmotrila Prijedlog i donijela, sredinom prosinca 2024. godine, Program Grada Zagreba za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba za razdoblje do kraja 2026.
Navode kako se grad Zagreb u oblikovanju gradskih politika i strategija vodi načelima ravnopravnosti i nediskriminacije, te stvaranju inkluzivnog društva u svim područjima života, što je, kažu, potvrdila i dodijeljena nagrada Europske prijestolnice inkluzije i raznolikosti za 2024. godinu u kategoriji gradova većih od 50.000 stanovnika.
Cilj Programa je promicanje Grada Zagreba kao inkluzivnog grada, senzibiliziranje građana za izazove s kojima se LGBTIQ+ osobe susreću u svakodnevnom životu, podizanje svijesti o nužnosti sprečavanja stigmatizacije LGBTIQ+ osoba i diskriminacije, prevencija nasilja, kao i poticanje poštivanja i uvažavanja različitosti.
U Programu su zastupljena razna područja pa tako i obrazovanje, sport i mladi.
U školama je cilj omogućiti siguran pristup obrazovanju i stvaranje inkluzivnog okruženja tako što će omogućiti održavanje izvannastavnih aktivnosti građanskog odgoja i obrazovanja kao i fakultativnog predmeta ‘Škola i zajednica’ koji obuhvaćaju teme od važnosti za LGBTIQ+ zajednicu.
Educirat će učenike o ljudskim pravima i slobodama, kao temelju za ostvarivanje pravednih i brižnih zajednica, potaknuti razumijevanje i osjetljivost za prava drugih, suosjećanje, priznavanje i poštovanje različitih identiteta i izražavanje u cilju prevencije diskriminacije i nasilja.
Također, cilj je osigurati podršku učenicima zagrebačkih škola radi sprječavanja otuđenja i očuvanja mentalnog zdravlja kroz dodjeljivanje potpora organizacijama civilnog društva radi pružanja pomoći LGBTIQ+ učenicima u izazovnim situacijama te održavanje radionica za nastavnike, profesore i stručno osoblje.
U sportu je cilj poticati inkluzivno okruženje, ravnopravnost i jednake mogućnosti, i osiguravati inkluzivnosti u sportskim savezima i klubovima radi prevencije diskriminacije, što će omogućiti slanjem preporuka Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo te Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, sportskim savezima i klubovima.
Također, cilj je osnaživanje mladih LGBTIQ+ osoba za sudjelovanje u sportu putem dodjele potpora organizacijama civilnog društva za organiziranje radionica za mlade radi promicanja pozitivnih priča i uloga modela iz LGBTIQ+ zajednice u sportu u cilju poticanja samopouzdanja i osjećaja pripadnosti te dodjelama financijskih sredstava organizacijama civilnog društva, sportskim savezima i klubovima koji djeluju na području grada Zagreba u svrhu provođenja uključivanja LGBTIQ+ osoba u sport.
U svim navedenim mjerama kao jedan od pokazatelja provedbe navode “broj osoba iskazan po spolu ili rodnom identitetu“.
Činjenica je da je zadnjih godina LGBTXYZ propaganda više nego očita i napadna, a svakako ne slučajna i obazriva. Svakako nisam za nikakvo nasilje, što sloboda govora i argumentirana komunikacija, prema osobama koje se tako deklariraju, nije no nisam ni za nasilje koje zagovaratelji pokušavaju progurati kao ravnopravnost.
U zadnje vrijeme su posebno agresivni s nametanjem transrodnosti kao ultimativne istine pa su čak zapostavili početna slova pokreta kojem pripadaju.
Nije ravnopravnost pozivati na mentalnu zaštitu mladih koji se deklariraju kao transrodni a pritom misliti isključivo na bespogovorno akceptiranje i sudjelovanje u nečijem izmišljenom svijetu, svijetu odraslih ljudi koji će druge uvjeravati kako je ljudski i poticajno maloljetnike uvjeravati kako će pubertetske valunge i izgubljenost riješiti hormonima i nožem, te tapšanjem po leđima, a ne izgradnjom samopouzdanja i psihološkim usmjeravanjem, pomoći i ljubavlju.
Nije ravnopravnost dječaka uvjeriti kako je njegovo tijelo problem, nekako uvijek tako završi, začudo, a ne njegova psiha pa ga usmjeravati u sport s djevojkama i odlikovati ga raznim sportskim nagradama koje su pritom tim djevojkama oduzete. Misli li tko na diskriminaciju tih djevojaka? Zašto se njih može diskriminirati?
Je li inkluzija nauštrb drugih i dalje inkluzija? Vodi li ta inkluzija do povećanja broja onih kojih treba inkluzirati?
Kako skinuti stigmu s osobe koja je sama sebe stigmatizirala? Kako očuvati društvenu koheziju ako je ona ciljano narušena?
Smiješno je da oni koji pozivaju na inkluziju to zapravo i ne žive, jer vidimo zadnjih godina ophođenje gradske vlasti prema onima čiji stavovi im ne odgovaraju, ili kojima su gradski novci prestali ili trebali prestati pristizati pošto su ih usmjerili na više civilnih udruga i projekata koje promiču LGBT, rodnu, feminističku, antifašističku i antikapitalističku ideologiju.
Vidimo da će civilne udruge biti akteri i u provođenju ovog programa.
Očituje li se inkluzija jedino, uvijek i zauvijek u tim vrijednostima?
Možda bi druge grupacije ljudi došle na red u sljedećem mandatu gradonačelnika?! Sumnjam… Svakako, svaka vlast je ideološki obojana, ali onda je licemjerno konstantno se pozivati na inkluziju u koju suštinski ne vjeruješ.
Može li onda ‘Možemo!’ inkluzirati s nekom desnom opcijom, ako takvih uopće više i ima?
Udruga Hrvatski Ratnik
Osobno sam baka i pratim unuka i sudjelujem u njegovom cuvanju komuniciranju s tetama u vrticu pa ako ja kao baka svjedocim svakakvim nakaradnostima i ne postavljam pitanja dragoj Ivani onda mi stvarno nije jasno sto cine roditelji. Jednom mi je gosp. Nazor na prituzbu knjige iz povijesti odgovorio da roditelji u zajednistvu mogu toliko toga postici za pravilan odgoj i ucenje. Ovdje je samo rijec draga Ivana sto roditelji nece da citaju vec okrecu glavu misleci njihovo dijete ce to mimoici. Hvala na objavi i to od bake
Poštovani, zanima me koja je to psihologinja koja je predavala u dječjem vrtiću i koja gleda pornografiju sa sinom (iz ”edukativnih” motiva)?
Pa navedeno je u članku.
https://hrvatskiratnik.hr/psihologinja-jurin-u-vrticu-govorila-o-djecjoj-masturbaciji/