Objavljuje Hrvatski Ratnik
Ono što bi u uređenom društvu zvučalo kao distopijski scenarij iz priručnika za organizirani kriminal ili holivudski horor film, u Hrvatskoj se odvija pred očima javnosti. Tvrtke osumnjičene za sustavno, ilegalno zakapanje smeća u tlo i ekološki terorizam dobile su od države posao da POČISTE ZA SOBOM, i to po cijenama koje sami diktiraju za koje država tereti porezne obveznike, oštećenike i žrtve teških kaznenih djela…
CRNI KRUG HRVATSKOG OTPADA
Država plaća 28 milijuna eura istim kriminalcima koje USKOK hapsi zbog trovanja naše zemlje
Piše: Adam Juretić
Dok policijske rotirke osvjetljavaju dvorišta i dok lisice škljocaju na rukama vodećih ljudi tvrtke CE-Z-AR, iz državnog proračuna Republike Hrvatske u istom se trenutku na njihove račune slijevaju naši deseci milijuna eura.
Ono što bi u uređenom društvu zvučalo kao distopijski scenarij iz priručnika za organizirani kriminal ili scenarija za holivudski film, u Hrvatskoj se odvija pred očima javnosti. Tvrtke osumnjičene za sustavno, ilegalno zakapanje smeća u tlo i ekološki terorizam dobile su od države posao da POČISTE ZA SOBOM, i to po cijenama koje sami diktiraju za koje država tereti porezne obveznike, oštećenike i žrtve teških kaznenih djela…
Iza kulisa ove afere ne stoji puka birokratska nepažnja, već zastrašujući mehanizam korupcije u kojem je cijela zemlja pretvorena u opasno smetlište Europe.
Stotine tisuća tona toksičnog otpada stizale su iz Slovenije i Italije, a prema sumnjama i ozbiljnim optužbama, ovaj je uvozni otrov prolazio granice i inspekcije podmazan mitom od preko tri milijuna eura, uz izravnu uključenost i žmirenje najviših državnih dužnosnika A.P. i ministrice M.V. iz nadležnih ministarstava.
Umjesto na propisanim odlagalištima, taj je opasan otpad, pod okriljem noći, guran u jame, napuštene silose i vrtače diljem Like, Zagorja i Dalmacije.
U kršu Gospića, na parcelama u Benkovcu pod krinkom ‘izgradnje platoa’, u pitomom Poznanovcu i Senju – tisuće tona industrijskog mulja, plastike i opasnih ostataka ostavljene su da trunu u neposrednoj blizini podzemnih voda.
Uhićenja direktora CE-Z-AR-a, Željka Teufela, uvezanog s bračnim parom Šincek i zlatarom Paškom Dodićem, razotkrila su samo vrh ledene sante. Pravi užas leži u činjenici tko taj ekocid sada sanira.
Hrvatski porezni obveznici svjedoče najapsurdnijem i najgrotesknijem poslovnom modelu u novijoj povijesti. Fond za zaštitu okoliša bez oklijevanja je dodijelio tri ključne sanacije – u Gospiću, Poznanovcu i Samoboru – upravo perjanicama Pripuzove Cios grupe, tvrtkama CE-Z-AR i Eko-Flor Plus.
Ukupna cijena? Zastrašujućih 28,7 milijuna eura. Matematika ovog apsurda ledi krv u žilama.
U Gospiću, gdje leži 4.500 tona razbacanog otpada, Fond je procijenio posao na 4,7 milijuna eura bez PDV-a. No, konzorcij na čelu s inkriminiranim CE-Z-AR-om ponudio je čak 11,97 milijuna eura s PDV-om – cifru višu za 120% od konkurencije koja je u međuvremenu misteriozno izbačena iz igre.
Umjesto da poništi natječaj zbog nerealno napuhane cijene tvrtke pod kaznenim progonom, država jednostavno poseže dublje u džep građana, preraspodjeljuje sredstva i Pripuzovom konzorciju isplaćuje traženi iznos.
Isti se morbidni obrazac ponavlja u Poznanovcu. Za sanaciju 13.000 tona napuštenog otpada, procijenjene na 7,4 milijuna eura, Eko-Flor se pojavljuje kao jedini ponuditelj s cijenom od 14,6 milijuna eura s PDV-om. I država opet šutke pristaje, financirajući sanaciju ekološke bombe koja je tamo i nastala kroz mrežu istih povezanih aktera.
Da stvar bude još mračnija, međunarodni krak hobotnice uključuje i slovensku Kostak grupu, čija je matična tvrtka u Sloveniji pod istragom zbog ilegalnog zakapanja otpada, dok njezin čovjek u Hrvatskoj istodobno od države dobiva stotine tisuća eura za ‘prekrivanje’ zakopanog smeća u Gospiću do početka same sanacije.
Stvoren je savršeni, zatvoreni krug profita: uvezi smeće uz mito i pod zaštitom korumpiranog premijera A.P., zakopaj ga u zemlju i zarazi vodotoke, sačekaj da mještani dignu uzbunu za hitnu sanaciju, a zatim se javi na državni natječaj kao jedini spasitelj naroda i naplati im čišćenje po dvostruko većoj cijeni od tržišne.
Nema glupljeg stanovništva u Europskoj uniji od građana Republike Hrvatske…
U zemlji u kojoj institucije jednim okom provode uhićenja pred kamerama, a drugom rukom potpisuju višemilijunske isplate osumnjičenicima, poruka građanima je zastrašujuće jasna – otpad je postao najprofitabilnija ucjena, a račun za trovanje plaćaju upravo oni koji su otrovani ili ubijeni i to šutnjom (kao priznanjem) radi isplate stotina milijuna eura iz njihovih džepova.
“Kad su pravednici na vlasti, narod se raduje; a kad vladar vlada opak, narod uzdiše.” (Mudre izreke 29,2)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik