Crnogorski poučak za Hrvate iliti laku noć Crna Goro!

Piše: Josip Žgela

Sigurno je to i poviješću potvrđeno da se poglavari crnogorskog puka nastanjenog u Carigradu (Stambolu) zvahu hrvatbašama te se i danas ljudi crnogorskih korijena u bivšoj osmanskoj prijestolnici izjašnjavaju Hrvatima… Pravoslavlje se izjednačava sa svetosavljem tamo gdje svetosavlje povijesno i kulturološki ne pripada, općeniti pridjev ‘srpski’ se svodi na identitet jedne male ‘zemlje Srbijice’ i njezina puka…

Uvod

Sumirajući sva ova događanja po JI Europi, a osobito bivšoj Jugoslaviji valja nam se podrobno zaustaviti na jednoj maloj balkanskoj zemlji. Pogotovo jer i mnogo veća od nje, naša Hrvatska, nemalo na nju podsjeća.

Pogađamo li o kojoj zemlji je riječ? Nije u konkretnom slučaju riječ ni o Albaniji ni o Sjevernoj (Vardarskoj) Makedoniji, a ni o Kosovu. Riječ je o po mnogočemu nama bližoj zemlji a to je Crna Gora.

A bliska nam je i zato jer je unutar njezinih granica povijesno-zemljopisna regija Boka koju se u Hrvata zove i ‘Zaljevom hrvatskih svetaca’. Ona je kao takva neraskidivi dio povijesnog i etničkog hrvatskog prostora.

Tomu u prilog svjedoče i riječi hrvatskoga nam blaženika Alojzija kardinala Stepinca (a za hrvatski vjernički puk i sveca) koje on izreče “svaki kamen u Boki svjedoči o svom hrvatskom identitetu”!

Evo pred točno jedno stoljeće, ljeta Gospodnjega 1925., braća Hrvatskoga Zmaja postaviše spomen-ploču u čast krunidbe Tomislava, prvovjenčanoga kralja hrvatskoga, okrunjenog na Duvanjskom polju u današnjoj općini Tomislavgrad u Hercegbosanskoj Županiji u Herceg-Bosni (Federacija BiH u BiH).

Bogu hvala, pred koji dan zgrada u Tivtu (Boka), u kojoj su prostorije Hrvatskog Nacionalnog Vijeća u Crnoj Gori te hrvatske NVO ‘Dux’ i istoimenog radija na hrvatskom jeziku, predana je sa strane službene Podgorice u trajno vlasništvo Republici Hrvatskoj.

To je veliki korak naprijed i poticaj za daljnje napredovanje u što ljepšu svehrvatsku budućnost. Pogotovo jer je hrvatski jezik u službenoj upotrebi u susjednoj nam manjoj istočnojadranskoj balkanskoj zemlji. Hrvatski narod je tamo autohtoni narod a budući je 1/3 ukupne kulturne njezine baštine hrvatska i katolička (Boka) time je Boka i sama hrvatska baština, sukladno bl. Alojzija nam riječima.

Upravo isticanje hrvatske baštine Boke je najbolji odgovor na tuđa svojatanja dubrovačke hrvatske književnosti i dr. Ove činjenice moramo imati u vidu jer ćemo u narednom poglavlju govoriti o suštinskim problemima Crne Gore i kakve to implikacije može imati na susjeda joj mnogo većeg s Jadrana plava!

Crna Gora mala al poštena (barem u pjesmama)

Što reći za tu jako malu ali po poštenju, tj. čojstvu, veliku zemlju? Radi li se o kakvom mitu ili legendi? Ili je to nekad tako bilo o čemu svjedoče samo stihovi neke stare pjesme? Sigurno je to i poviješću potvrđeno da se poglavari crnogorskog puka nastanjenog u Carigradu (Stambolu) zvahu HRVATBAŠAMA te se i danas ljudi crnogorskih korijena u bivšoj osmanskoj prijestolnici izjašnjavaju Hrvatima.

E kamo sreće da hrvatski znanstvenici i domoljubi svjedoče pred svijetom i okružjem tu potvrđenu istinu, barem trećinu naspram tih beskrajnih neistina o Crnoj Gori kao ‘srpskoj’ Sparti.

Tako su i Novi Sad (Kroatendorf ili ‘Hrvatsko Selo’), koji je osnovan krajem 17. stoljeća, proglasili ‘srpskom Atinom’, i mnogi na tu krivotvorinu više i ne reagiraju. Tako je to kad se pušta da se neistina stalno ponavlja. Onda se prema njoj počne odnositi kao prema istini čak i ako se zna da je to laž.

Isto se ‘kuva’ i za Crnu Goru. Povijesni spisi njegoševski se krivo interpretiraju tako što se pojmovi ‘srpski’ u smislu vjere, pisma ili kojeg drugog segmenta automatski poistovjećuju sa Srbijom i političkim ‘srpstvom’ što je krivo i plod manipulacije.

Taj pojam ‘srpske’ vjere, pisma, načina života i sl. je izvučen iz konteksta i pripisano mu je ono što ga ne spada. Medijska mašinerija i neaktivnost druge strane čine svoje, i povijesne krivotvorine ‘punom parom’ su pokrenute da mijenjaju sadašnjost i budućnost.

Pravoslavlje se izjednačava sa svetosavljem tamo gdje svetosavlje povijesno i kulturološki ne pripada, ćirilica se stavlja u kontekst ‘srpskog političkog imena’ što je teška manipulacija, općeniti pridjev ‘srpski’ se svodi na identitet jedne male ‘zemlje Srbijice’ i njezina puka…

I upravo je to primjer negacije Crnogoraca kao zasebnog nacionalnog entiteta, Crne Gore kao posebne zemlje a i države, njezine Crkve autokefalne od 1878. i otprije zasebne u odnosu na srbijansku tj. ‘srpsku’, točnije Pećku patrijaršiju.

Sve što je vezano za Crnu Goru od puka, kulture, Crkve, vjere, jezika, povijesti se stavlja na ‘regionalni’ nivo poput vojvođanskog, šumadijskog, pomoravskog, mačvanskog u okviru ‘svesrpskog’ jedinstva, točnije ‘velikosrpskog’ u formi ‘srpskog sveta’.

I taj narativ ne samo da je model po kojem se ravna u bivšem ‘BG Pašaluku’ nego i u samoj Crnoj Gori. I od strane službene Podgorice! Avaj zemljo Crna Goro još crnjom sudbom pogođena!

Sličnosti s Crnom Gorom umjesto sa Slovenijom (Zašto?)

U Crnoj Gori su na vlasti prosrpske stranke. U Vladi nema nacionalnih Crnogoraca. Pridjev ‘crnogorski’ smeta i ide se prema genitivu. Umjesto ‘Crnogorske biblioteke’ želi se ‘Biblioteka Crne Gore’.

Uskraćuju se sredstva za Fakultet o crnogorskoj književnosti i jeziku na Cetinju (prijestolnici). Zastava Crne Gore kao države se uklanja iz središnjih mjesta u Parlamentu. Državni praznici se ne obilježavaju. Nema isticanja državnih zastava. Nema nikakvih događanja vezano uz te dane. Samo puka kurtoazije. Forma bez sadržaja. Potpuna apatija i bezličnost.

Stalno prozivanje za kriminal bivše vlasti. Slabljenje Vojske Crne Gore. Svih institucija koje su nosivi stupovi crnogorske državnosti. Ukinuta nacionalna zrakoplovna kompanija ‘Air Montenegro’. Umjesto letova iz Podgorice ide se u Tiranu. Bivši ‘Air Montenegro’ sada je dio ‘Air Serbia’.

Želi se progurati ‘Zakon o državljanstvu’ kojim bi se omogućilo građanima Srbije stjecanje državljanstva Crne Gore. Predviđa se da bi donošenjem takvoga novog zakona barem 300.000 građana Srbije (podrijetlom iz Crne Gore koji su sve samo ne Crnogorci po narodnosti) steklo crnogorsko državljanstvo, a time i pravo glasanja na izborima u Crnoj Gori.

Drugim riječima ide se za tim da se kaže ‘Adio Montenegro’ ili ‘Laku noć Crna Goro’! Kako se reklo adio ‘Air Montenegro’ te poželjela dobrodošlica ‘Air Serbia’ u zemlju isto se želi reći ‘buy buy’ državi Crnoj Gori te ‘welcome’ u Srbiju ‘sestrinskoj srpskoj Sparti’.

Čitajući ove retke zar ne zamjećujemo isti rukopis i u Hrvatskoj? Zaista, to se vidi iz aviona (zrakoplova)! I iz Space Shatlla se vidi!!!

Hrvatima je učiti na crnogorskim greškama

Hrvati bi trebali pozorno pratiti događanja u Crnoj Gori iz više razloga. Prije svega zbog tamošnjeg hrvatskog naroda koji je jedan od ‘manjinskih’ naroda uz Albance, Bošnjake, Muslimane… i njihova prava i rješenja hrvatskog nacionalnog pitanja u toj zemlji, s naglaskom na povijesno hrvatsku Boku.

Zatim jer je Hrvatska jadranski susjed Crnoj Gori te zbog geopolitičke povezanosti juga Hrvatske i Boke što Hrvatsku čini živo zainteresiranom za ono što drma službenom Podgoricom.

I dakako da se Hrvatsku poštedi ovih mračnih događanja u zemlji Njegoševoj okupiranoj i prožetoj ‘srpskim svetom’. Crnogorce su dobrano, uz tamošnje pravoslavne, koji se diče srpstvom, izdali i oni koji se smatraju Bošnjacima ali i Muslimani.

Pa i s Albancima stvari ne stoje baš najbolje. U pet općina na sjeveru većinsko stanovništvo, u apsolutnom smislu, se izjašnjava Srbima. I u još četiri relativna su većina, od toga i u dvije bokeljske, nažalost među njima (Herceg-Novi i Budva).

U četiri su apsolutna većina Bošnjaci. U dvije su Albanci apsolutna većina (Ulcinj, Tuzi), u preostalih deset Crnogorci (što apsolutna što relativna). Otprilike četvrtina nacionalno izjašnjenih Crnogoraca smatraju ‘srpski’ za materinji jezik. A postotak drastično raste u istoj skupini glede pripadnosti i opredjeljenja za Crkvu Srbije (SPC).

Na više od polovice Crne Gore čak su neCrnogorci većina. Crnogorci su relativna a neCrnogorci apsolutna većina u Crnoj Gori. Još ako 300.000 građana Srbije dobije crnogorsko državljanstvo i iziđu na tamošnje izbore onda je s C.G. ‘finito’. A i na prethodnim izborima su dolazili iz BiH i uže Srbije glasati u C. Goru.

Hrvatskoj to ne treba! Takav scenarij se mora spriječiti!!! Bez ali!

I kako dalje

Prvenstveno gledati hrvatske nacionalne interese u C.Gori, a to je briga za hrvatski narod u njoj s naglaskom na Boku tj. ‘Zaljev hrvatskih svetaca’. Nastojati graditi i dalje dobrosusjedske odnose s pravom da se na svaki legitimni i mirni način očuvaju hrvatski nacionalni interesi i tamošnji hrvatski narod, te u Crnoj Gori u krajnjem slučaju spasiti što više prostora od ‘velikosrpskog sveta’ potpomognutog vladajućom prosrpskom koalicijom s činjenično rehabilitiranim četništvom, jačanjem odstupnice od sadašnjih granica Hrvatske.

Na sve solucije trebamo biti spremni pa i glede eventualnog utrnuća Crne Gore kao samostalne države, do čega nadajmo se neće doći. Ali zlu doskočiti bude li potrebno!

Poruka

Poruka nam je da učimo iz primjera Crne Gore nastojeći izbjeći njezin teški usud. Nastojati što više biti poput jedne Slovenije, Austrije ili Mađarske. Učeći od balkanskih stranputica jačati svoj položaj u EU i zapadu.

Crna Gora jest u NATO-u ali ruski državljani drže oko 30% njezinog teritorija u vlasništvu. Kao i milijune četvornih metara poslovnih prostora, apartmana, hotela i sl. Stoga budimo pametni!

Mi smo sami sebi najbolja obrana! Pouzdanija i od EU, Shengena i NATO-a.

Dodatak

21.10.1918. Boka je kao i ostatak ‘austrijske’ Dalmacije postala dijelom Kraljevine Hrvatske (‘Zemlje krune kralja Zvonimira’).

Do listopada 1944. Boka se od strane partizana (AVNOJ-a) tretirala zasebno od Crne Gore kao ‘Crna Gora i Boka’. Bio je plan da kod preuređenja bivše države nakon Drugog svjetskog rata Boka, Sandžak, Crna Gora i Metohija budu jedna republika ali se od toga odustalo.

Udruga Hrvatski Ratnik