Objavljuje Hrvatski Ratnik
Hrvatska gospodarski raste, ali pitanje je koliko je taj rast održiv! Deset godina Andreja Plenkovića na čelu hrvatske Vlade dovoljno je dugo razdoblje da prestanu opravdanja o naslijeđenim problemima i započne ozbiljna rasprava o rezultatima njegove vlastite politike. Premijer govori o rastu plaća, zaposlenosti, rastu BDP-a, europskim milijardama i infrastrukturnim projektima. I ti rezultati postoje. Ali postoji i ona druga Hrvatska…
Postoji Hrvatska u kojoj poduzetnici sve teže podnose troškove poslovanja, građani sve skuplje plaćaju život, sela ostaju bez stanovništva, a domaća proizvodnja ne prati potrebe tržišta.
Problem nije samo inflacija, problem je država koja sve više troši, a presporo se reformira!
Piše: Dražen Jugec
GOSPODARSTVO – TKO STVARA NOVAC A TKO GA TROŠI?
Dok se poduzetnici bore s rastom plaća, energenata, nabavnih cijena i poreznih opterećenja, država povećava rashode i širi administrativne zahtjeve.
Prema podacima Ekonomskog laba navedenima u ranijoj analizi, rast tržišnih cijena usluga usporio je s 13,4% početkom 2023. na 4,9% u kolovozu 2026., dok su administrativno regulirane cijene usluga u srpnju rasle 11%.
To otvara ozbiljno pitanje odgovornosti države za rast životnih i poslovnih troškova.
Umjesto pojednostavljivanja propisa, smanjenja nameta i racionalizacije javne uprave, poduzetnicima se nameću nove evidencije, kontrole i administrativne obveze.
Država ne može tražiti sve veću učinkovitost od poduzetnika, a istovremeno odgađati vlastite reforme!
NOVA OPASNOST – GLOBALNI FINANCIJSKI UDAR
Poremećaji na svjetskim tržištima obveznica dodatno upozoravaju koliko je opasno gospodarstvo temeljiti na potrošnji, zaduživanju i stalnom rastu javnih rashoda.
Ako kamate na međunarodnim tržištima nastave rasti, novo zaduživanje države i gospodarstva moglo bi postati skuplje, a pritisak na proračun još veći.
Hrvatska nije pred neposrednim bankrotom, ali nije ni imuna na međunarodne financijske poremećaje.
Kriza ne mora nastati u Hrvatskoj da bi ju Hrvatska skupo platila!
POLJOPRIVREDA I DEMOGRAFIJA – DVA VELIKA PORAZA DRŽAVNE POLITIKE
Hrvatska ima plodnu zemlju, vodu, geotermalne izvore i klimatske uvjete za snažnu poljoprivrednu proizvodnju. A ipak uvozimo goleme količine hrane.
Godinama slušamo obećanja o navodnjavanju, staklenicima, hladnjačama i prehrambenoj industriji. Istodobno Slavonija gubi stanovništvo, a njezini proizvodni potencijali ostaju nedovoljno iskorišteni.
Što vrijedi rast BDP-a ako gubimo ljude, radnu snagu i sposobnost da sami proizvodimo ono što nam je potrebno?
Hrvatskoj ne treba još jedna strategija na papiru, trebaju joj proizvodnja, radna mjesta i mlade obitelji!
EUROPSKI NOVAC – USPJEH ILI PROPUŠTENA PRILIKA?
Hrvatska je europskim sredstvima izgradila važnu infrastrukturu i financirala brojne projekte. To nitko ozbiljan ne bi trebao osporavati. Ali europski novac nije trajni gospodarski model.
Pravo pitanje nije koliko smo milijardi povukli, nego koliko smo njima povećali produktivnost, domaću industriju, izvoz i sposobnost gospodarstva da stvara novu vrijednost.
Europski novac nije sam po sebi dokaz uspjeha. Uspjeh je ono što ostane kada tog novca bude manje!
PRAVOSUĐE I KORUPCIJA – CIJENA POLITIČKE NEODGOVORNOSTI
Brojne afere, istrage, smjene ministara i sumnje u zlouporabu javnog novca ozbiljno narušavaju povjerenje građana u institucije.
Država koja od malog poduzetnika zahtijeva poštovanje svakog propisa mora pokazati jednaku odlučnost kada su u pitanju politički utjecajni pojedinci.
Bez učinkovitog pravosuđa, transparentne javne nabave i stvarne odgovornosti nema ni zdrave tržišne utakmice.
Zakon mora biti jednak za sve, od najmanjeg obrtnika do najmoćnijeg političara!
DESET GODINA VLASTI – VRIJEME JE ZA ODGOVORNOST!
Plenkovićeva Vlada ostvarila je određene rezultate. Ali deset godina vlasti, uz izdašna europska sredstva, bilo je i deset godina prilike za dubinske reforme.
Za smanjenje broja administrativnih jedinica, racionalizaciju državnog aparata, porezno rasterećenje gospodarstva, razvoj industrije, reformu pravosuđa i ozbiljnu poljoprivrednu politiku. I upravo tu ostaje najveći prostor za kritiku.
Hrvatska ne smije postati država u kojoj javni sustav neprestano raste, a oni koji stvaraju novu vrijednost sve teže financiraju njegovo funkcioniranje.
Najveća opasnost nije samo gospodarska kriza, najveća opasnost je politička samouvjerenost koja ne prepoznaje potrebu za promjenama! Premijeru, deset godina nije malo.
Hrvatskoj ne treba još jedno samozadovoljno izvješće o uspjesima, nego država koja manje troši na sebe, a više omogućuje onima koji rade, proizvode, zapošljavaju i stvaraju.
Vlada je izgubila kompas kada je vlastito političko trajanje počela smatrati dokazom uspjeha!
Jer uspjeh Vlade ne mjeri se brojem godina provedenih na vlasti, nego kvalitetom života građana i snagom gospodarstva koje ostavlja budućim generacijama.
B.M.
“Tko se uzvisi, bit će ponižen; a tko se ponizi, bit će uzvišen.” (Matej 23,12)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik