Piše: Miro Perković
Novinar i naš povremeni kolumnist, Aleksandar Saša Savić, na dnevnoj bazi je izložen napadima i prijetnjama na njega i njegovu imovinu. Tako su mu neki dan po treći put izbušili sve gume na automobilu i razbili zadnju šajbu. Prijete mu i napadaju ga jer istražuje i otkriva kriminal, nepotizam i korupciju koja nije rezervirana samo i isključivo za HDZ nego je itekako raširena i u redovima gradonačelnika Tomaševića i njegove sekte…
Da je ‘Možemo!’ sekta potvrđuju i ovakvim nasrtajima na novinara samo zato što im se ne sviđa što istražuje i otkriva njihov kriminal i korupciju. A da za HND, SNH, policiju i institucije ove države nisu svi isti dokazuje različit odnos prema dvojici ljevičara.
Muk i nedjelovanje za ljevičara koji nije ‘njihov’, jer voli i poštuje svoju Domovinu i bori se za njenu dobrobit, u odnosu na ustajanje na zadnje noge i osudu benignih grafita upućenih mrzitelju svega hrvatskog, ali ‘njihovom’ čovjeku koji ne podnosi ni H slovo zbog imena Hrvatska, Miljenku Jergoviću.
U ovoj priči Dalija je nebitna jer ona mrzi samo Hrvate rođene izvan Hrvatske.
Grad je zid prefarbao u ‘hitnoj akciji’, a policija je žurno stavljena u ‘punu borbenu spremu’ kako bi uhitila ‘terorista’ koji se usudio narugati Jergoviću ‘neprimjerenom’ porukom (koja može biti uvredljiva za notorne jugoslavene ali nije prijeteća) dok za Sašu nemaju takav tretman, morao je sam pokrpati gume, zalijepiti foliju na zadnju šajbu i prebojati prijeteći grafit u haustoru zgrade u kojoj živi. I još su mu policajci rekli da neće odraditi sve potrebne istražne radnje u vezi njegove prijave.
Stoga je očito da nismo svi isti ni pred zakonom ni pred institucijama ove države. Stanje nije povoljno za novinare koji istražuju kriminal i korupciju u političkim strukturama vlasti, a Saša nije jedini primjer maćehinskog odnosa državnih institucija prema takvim novinarima.
Na žalost, to je stoga što nam je svaka državna institucija ovisna politici, a najgore stanje je u pravosuđu koje vode kadrovi delegirani iz vodećih političkih stranaka, a politiku, i na državnoj i na lokalnoj razini, vode skoro pa isključivo bivši komunisti – skoro svi iz sustava bivše države, njihovi nasljednici ili oportunisti bez mrvu duše…
Znači, ako si njihov i mrziš hrvatski narod i državu, ako si notorni jugoslaven i ekstremni ljevičar koji se bavi samo i isključivo prodajom lijeve magle, zašto si izdašno i financiran od strane ministarstva države koju mrziš, onda si povlašten, tetošen i zaštićen državnim institucijama i eskadronom policije, i sve to zbog najbenignije poruke na nekom zidu, ali ako nisi njihov, bio desnog ili lijevog svjetonazora, ako se baviš istraživanjem kriminala, nepotizma i korupcije vladajućih, onda si građanin drugog reda, opasan za državu i njene institucije, i kao takav ne uživaš nikakvu zaštitu, dapače, dobro je i ako si samo prepušten sam sebi.
I što onda mi, obični normalni mali Hrvati desnog konzervativnog svjetonazora, možemo očekivati od institucija ove države i kakvu poruku takvim postupanjem državne institucije šalju svima nama? Šalju nam kontradiktornu poruku kako hrvatska država štiti mrzitelje same sebe i kriminal političkih ‘elita’, i da se moramo držati podalje od tih tema jer bi mogli doživjeti sudbinu pokojnog Pukanića.
Na Sašinom i Jergovićevom primjeru se vidi tko i kako vlada Hrvatskom! Nemam kompleksa reći kako bih ja osobno oduzeo državljanstvo svakome tko zadovolji ova dva kriterija: da se osjeća jugoslavenom i da pljuje po našoj Domovini, s tim da bih dodao još i izdaju Domovine kao poseban kriterij.
Ja i Saša ne slažemo se u svemu, ali obojica volimo svoju Domovinu. Kome Hrvatska nije dobra neka nađe sebi bolju državu koja će mu biti više po volji. Preporuka je Srbija, Kuba ili Sjeverna Koreja, one su najsličnije onome što je Jugoslavija nekada bila. Vlast možeš pljuvati i mijenjati, to je legitimno, ali Domovinu ne, jer Domovina je sve, i majka i dijete!
Ispod je video gostovanja Aleksandra Saše Savića na programu HRT4, kod Petra Vlahova, u kojem iznosi detalje svog slučaja. Petar Vlahov je jedini novinar nekog od svih glavnostrujaških medija koji je to učinio dok su svi ostali glavnostrujaški mediji cvilili zbog uvrede sirotog notornog jugoslavena…
P.S. Hodam neki dan produženom Branimirovom u Donjoj Dubravi i vidim da ekipe skidaju ispravne stare stupove javne rasvjete sa starim lampama, režu ih i na njihove mjesto montiraju iste takve samo nove, i vjerojatno skupo plaćene, stupove s LED lampama.
Pitam se zašto sijeku i bacaju ispravne stare stupove i postavljaju iste takve nove koji koštaju više od tisuću eura po komadu, a ima ih nekoliko stotina samo u dijelu Branimirove od Kauflanda u Dubravi do križanja sa Zagrebačkom cestom u Brestju. A pretpostavljam da to ne rade samo u tom dijelu Branimirove ulice i Zagreba.
Zar nije jeftinije i jednostavnije samo s postojećih stupova skinuti stare i namontirati nove lampe? Naravno da je, i to debelo zaudara na korupciju baš kao i izrada pustih kružnih tokova i gdje treba a još više gdje ne treba.
Znači, Grad baca milijune eura našeg novca na nešto što je nepotrebno! Evo posla za jednog ozbiljnog istraživačkog novinara da istraži radi li se samo o gluposti ili korupciji gradskih vlasti.
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i prijatelje:
Udruga Hrvatski Ratnik