Europskoj Hrvatskoj nije potrebna balkanska srpska kultura!

Piše: Vjekoslav Krsnik

Koliko je svojedobno odluka predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da se Pupovčevom Srpskom narodnom vijeću (SNV), koje predstavlja tek 12 posto Srpske nacionalne manjine, odobre sredstva za gradnju ni manje ni više nego čak 40 kulturnih centara, bila ne samo pogrešna nego i opasna pokazalo se ovih dana s nizom incidenata koje su ti navodno ‘kulturni centri’ izazvali s ciljem da se destabilizira hrvatsko društvo i sama država…

Da bi shvatilo što se iza tog projekta krije prije svega treba ustvrditi koje su značajke i temeljne odrednice srpske nacionalne kulture koju zagovaraju pripadnici tog dijela Srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj na čelu s ‘državnim neprijateljem br.1’ i vođom ‘pete kolone’, k tome još i saborskim zastupnikom, Miloradom Pupovcem.

Srbija nikad nije pripadala europskom kulturnom krugu pa zato nastoji ukrasti hrvatske velikane iz zapadne kulturne povijesti. Nakon 500 godina pod Osmanlijama jedino što je mogla poprimiti i prisvojiti bio je balkanski mentalitet u najgorem smislu te riječi.

Imperijalnom politikom, zacrtanom u Garašanovim ‘Načrtanijima’, Beogradski pašaluk se ratovima, u kojima je Srbija više dobivala u miru nego u ratu, proširio za četiri puta. Svi unutarnji pokušaji da se Srbija približi europskom Zapadu drastično su spriječavani počevši od ubojstva kralja Obrenovića do Zorana Đinđića.

Pa i sad, nakon što je Srbija pod Slobodanom Miloševićem razbila Jugoslaviju da bi opet proširila svoj teritorij, politička Srbija sa svojom ‘Srpskom akademijom nauka i umetnosti’ i logističkom potporom Srpske pravoslavne crkve i nakon četiri izgubljena rata razmišlja u okviru projekta ‘Srpskog sveta’ o mijenjanju granica.

Budući da je u Srpsko-hrvatskom ratu doživjela uvjerljiv poraz srbijanska i srpska politička elita okrenula se drugim alatima da bi realizirala svoju ekspanzionističku politiku. Za to su u Hrvatskoj, uz veleizdajničku financijsku podršku premijera Andreja Plenkovića s novcima hrvatskih poreznih obveznika, osnovani srpski tzv. ‘kulturni centri’.

Nenad Čanak, zagovornik osamostaljenja Vojvodine, izjavio je o tim kulturnim centrima da će oni biti točke na kojima bi trebali stići srpski tenkovi.

Pogledajmo koji su temelji srpskog balkanskog kulturnog kruga koji nema ništa zajedničkog s europskim kulturnim krugom i njegovim vrednotama.

Za jednostavnu ilustraciju dovoljno je uzeti pojam ‘laži’ kao izvorište srpske kulture. Apsolutno je nezamislivo da jedan europski intelektualac sa zvanjem akademika definira ‘laž’ kao temeljnu kulturnu odrednicu nacije, kako je to učinio akademik Srpske akademije nauka i umetnosti ‘otac nacije’ Dobrica Ćosić:

“Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. Laž je srpski državni interes.“

Kad je u pitanju Hrvatska i Hrvati brojni su primjeri kako je ta tzv. ‘srpska kultura’, s laži kao instrumentom politike, u dvije totalitarne Jugoslavije, monarhističkoj i komunističkoj, vladala nad Hrvatskom i hrvatskim narodom. U tom pogledu kolosalna je laž, koja je trebala poslužiti da se u međunarodnoj javnosti stvori slika o genocidnosti hrvatskoga naroda, mit o Jasenovcu počevši sa 700.000 žrtava ustaškog režima.

Taj mit još uvijek nije do kraja raskinkan kao ordinarna politička laž, pa ga postojeća politička kasta u Hrvatskoj još uvijek nije u stanju srušiti. Laž kao najjači instrument svoje politike obilato koristi u Hrvatskome saboru zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac u brojnim primjerima, počevši s optužbom da je na početku velikosrpske agresije prekršteno 10.000 srpske djece te konstantnom tvrdnjom kako je Srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj ugrožena.

To je još jedna laž jer je zbog izdajničke politike hrvatske političke kaste toliko privilegirana da se Hrvati počinju osjećati ugroženi. Nažalost velika većina tiskovnih i elektronskih medija, uključujući i javni HRT servis, sudjeluje u tom projektu ‘srpskog sveta’ s laži u formiranju javnog mnijenja. 

Uzmimo samo primjer incidenta koji se dogodio u Splitu gdje je skupina djece i seniora iz Novog Sada bez dozvole neovlašteno ušla u prostorije jednog gradskog kotara da bi tamo promovirala ‘srpsku kulturu’ među Hrvatima, jer u Splitu ne postoji srpska nacionalna manjina.

Umjesto da se barem na HRT-u raskrinka ta nepozvana skupina iz Novog Sada kao provokacija, gotovo cijela dirigirana medijska bulumenta na čelu s HRT-om, uključujući i premijera Andreja Plenkovića, napala je samorganizirane prosvjednike koji su, kad vlasti nisu poduzele ništa, sami spriječili tu provokaciju.

Srpsko kulturno društva ‘Prosvjeta’, u duhu laži kakvu je za srpsku kulturu predstavio njihov ‘otac nacije’, akademik Dobrica Ćosić, organiziralo je pak provokativnu izložbu u Zagrebu o Dejanu Medakoviću, istaknutom članu SANU i jednim od tvoraca zloglasnog Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti. Tu su opet napadnuti samorganizirani prosvjednici, a ne organizatori te provokacije.

U svakom slučaju, budući da je duh hrvatskoga naroda iskazan povikom ‘Za dom spremni’ u Zagrebu, Sinju i Splitu, ali i dostojanstvenim obilježavanjem Dana sjećanja u Vukovaru i diljem zemlje, pokazao da za razliku od hrvatske vladajuće kaste ne pada na srpske laži i prijevare, može se očekivati u idućem razdoblju više velikosrpskih provokacija.

Vrijeme je da se takvoj poslušničkoj i po A.G. Matošu veleizdajničkoj hrvatskoj  politici prema Srbiji, ali tako i s onim manjinskim dijelom Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj koju predvodi saborski zastupnik Milorad Pupovac, konačno kaže dosta.

Jednostavno, Hrvatska treba odnose s Beogradom postaviti na realne temelje zasnovane na pobjedničkoj poziciji ostvarenoj u obrambenom Domovinskom ratu. Dosta je bilo popuštanja, bilo Bruxellesu bilo Beogradu, jer Srbija i njezina velikosrpska garinutra u Hrvatskoj neće prestati rovariti protiv hrvatske države i hrvatskoga naroda.

Koliko god to zvučalo oštro, ali budući da je to svojedobno izrekao na sastanku čelnika Europske unije tadašnji predsjednik Francuske Jacques Chirac, treba se sjetiti kako je on ocijenio srpski narod: “Srbi su narod bez vjere i zakona, to je narod ubojica i terorista”.

To su Srbija i Srbi pokazali u zločinačkoj fašističkoj četničkoj agresiji u obrambenom Domovinskom ratu.

---

“Jao, pokoljenje grješno, narode krivnjom natovareni, leglo zlikovaca, djeco izrođena! Oni ostaviše Gospodina, pogrdiše sveca Izraelova, okrenuše mu leđa. Gdje da vas se još udara, kad neprestano otpadate?” Izaija 1,4-5

Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:

UHR – Viber

Udruga Hrvatski Ratnik