Piše: Lili Benčik
Premijer Plenković se ponaša autokratski, vrijeđanjem saborskih zastupnika koji nisu glasali po njegovu vrijeđa i hrvatske birače koji su tim zastupnicima dali svoj glas i otvoreno potiče i huška na govor mržnje. HDZ, nekadašnja državotvorna stranka, pretvorila se u simbol korupcije, lopovluka i trgovine interesima.
Koaliranjem sa SDSS-om srušila je i ono malo vjerodostojnosti koja joj je ostala nakon detuđmanizacije i Sanadera. S nedavnim događanjima na političkoj sceni počela se ponašati poput neprikosnovene jugo-Partije, namećući se kao jedini moralni i politički autoritet. Nimalo demokratski ne dopuštajući mogućnost izbora druge opcije. Po starom jugo-komunističkom modelu ponašanja, HDZ je jedini pravi izbor, HDZ je jedini mogući izbor, HDZ je jedina stranka koja zastupa hrvatske interese, HDZ je Partija! Partija koje ima pretenzije kontrolirati svaki segment života, kao nekad u Jugoslaviji.
Jedini oponent im je Predsjednik Milanović. On je zapreka Plenkovićevu HDZ-u da prigrabi svu vlast u svoje ruke. Drugi su saborski zastupnici koji su glasali protiv prijedloga o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Glasujući protiv pokazali su premijeru Plenkoviću da ne može baš sve što hoće.
A o čemu se ustvari radi. Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman je u ime Vlade, bez suglasnosti Predsjednika RH, u Luksemburgu ponudio da i Hrvatska bude domaćin obuke ukrajinskih vojnika u sklopu Misije EU-a, “sve sukladno planovima i zakonskim procedurama“. Neslužbeno, zasad je odlučeno da sjedište Misije bude u Bruxellesu, a operativni centri u pojedinim zemljama, gdje je Poljska objavila da može primiti do 12.000, a Njemačka do 3.000 vojnika na obuku.
Prema Zakonu o obrani, Vlada odobrava ulazak oružanim snagama država saveznica u RH, no za to mora imati i suglasnost predsjednika. Međutim, Sabor može, ali samo dvotrećinskom većinom, “srušiti” bilo kakav veto koji dolazi od predsjednika Republike.
Osječki ustavnopravni stručnjak Mato Palić potvrdio je kako predsjednik mora dati suglasnost da strani vojnici uđu na teritorij RH. “Ako on uskrati tu suglasnost, konačnu odluku donosi Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika u Saboru. Znači, da najmanje 101 saborski zastupnik glasa za to. Takva je procedura, i to je jedini način, ‘zadnju‘ u tom smislu ima parlament.”, ističe Palić. Članak 7. Ustava RH, stavak 9. kaže: Oružane snage država saveznica mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora, te radi pružanja humanitarne pomoći, na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.
Kako odnos Predsjednika države i Premijera ne funkcionira, Predsjednik nije dao suglasnost, Premijer je odluku prebacio na Hrvatski Sabor. Zastupnici u Saboru bili su pred odlukom hoće li dopustiti da Plenković preuzme i Sabor ili će mu se pokazati da ne može baš sve što hoće. S dvotrećinskom većinom može raditi doslovno sve što hoće, mijenjati Ustav i uvesti totalitarni način vladanja. Premijer Plenković svojom je izjavom to i dokazao: „Meni je svejedno kako će tko glasati, ako glasaju protiv barem ću ih osramotiti.“ Jeftinim politikanstvom proglasiti ih rusofilima i putinistima: „Svi koji nisu glasali za Ukrajinu podržavaju Putinov režim i Rusiju, i imaju nevjerojatnu mržnju protiv HDZ-a!“
Time je otvorio neviđenu hajku i govor mržnje na društvenim mrežama!
Ili si s HDZ-om, ili si za Rusiju
Komentirajući glasanje o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga RH u misiji EU za vojnu pomoć potpore Ukrajini – EUMAM, premijer Plenković je tijekom obraćanja na prijemu za predstavnike udruga proizašlih iz Domovinskog rata posebnu zahvalu uputio onima koji su glasali „za“, zastupnicima parlamentarne većine i još 20 oporbenih zastupnika. Premijer Andrej Plenković (HDZ) rekao je da su zastupnici koji su glasali protiv EU misije za vojnu pomoć Ukrajini pokazali neupućenost, jer je glasanje u Saboru bilo „razdjelnica koja dijeli one koje štite nacionalne interese od političkih patuljaka i kukavica.”
Kada smo već kod kukavica, premijer je pokazao veliku hrabrost u Domovinskom ratu, pa nije u poziciji bilo koga prozivati za kukavičluk. Rođen 8. travnja 1970. u Zagrebu, imao je 21 godinu kada je počela agresija na Hrvatsku. Mnogi mlađi od njega dragovoljno su se uključili u obranu Hrvatske. Mnogo njih napustilo je studij, radna mjesta i obitelji i uključilo se u DR. A on je komotno nastavio studirati do 1993. godine kada je diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. OD 1994. – 1997. godine, u punom jeku rata, radio je u MVP u Parizu! Toliko o kukavicama!
Oni su, rekao je, bili na razini političke, moralne, pa i povijesne odgovornosti, što je jako dobro. No, loše je, kazao je Plenković, da među ovih 54 zastupnika koji nisu glasali za odluku nije bilo još nekoliko njih „koji razlikuju šumu od drveća, koji razlikuju bijelo od crnoga, dan od noći, dobro od zla”.
Premijeru Plenkoviću dali su glas i tri zastupnika IDS-a koji su veoma dobro uočili razliku između šume i drveća, i dobro od zla, IDS kojemu Domovinski rat nije bio njihov rat, koji su prosvjedovali kod odlaska prve postrojbe 119. brigade HV-a na ličko ratište, kojemu je u Programskoj deklaraciji demilitarizacija Istre, pa se i Boris Miletić javno hvalio: „Uspjeli smo demilitarizirati Pulu i cijelu Istru.“, sada „vjerodostojno“ diže svoje tri ručice u Saboru za obuku ukrajinskih vojnika!? Oni doista ne razlikuju šumu od drveća, samo su otjerali HV iz Istre, pa ni avioni HRZ-a po njima nisu imalo pravo prelijetati istarsko nebo!?
„U ovom konkretnom slučaju vidjeli smo manifestaciju politiziranja, rekao bih provincijalizma, potpune neupućenosti u ključne globalne, sigurnosne i političke teme, koji će na mali način, ne mnogo, jer smo mi osnažili međunarodni položaj Hrvatske, ipak naštetiti našem međunarodnom kredibilitetu, a to se nije smjelo dogoditi.” „Potrudit ćemo se da ih ta stigma prati i da hrvatski građani i hrvatski narod dobro znaju kako su nas onemogućili da budemo na razini odgovornosti države za koju se mi svakim danom trudimo da bude odgovorna članica međunarodne zajednice.” Vlada, parlamentarna većina i oporbeni zastupnici koji su glasali za odluku „bili su na pravoj strani morala i solidarnosti, pa i povijesti, a oni koji su to danas propustili neka sami misle što su napravili.”, kaže Plenković.
Vlada je tu odgovornost prema hrvatskoj državi i međunarodnoj zajednici pokazala kada se potpuno oglušila na Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. godine, o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) o izjednačavanju svih zločinačkih totalitarnih režima, fašizma, nacizma i komunizma i zabrani isticanja simbola svih tih režima. Štiteći komunističke zločince jasno su pokazali na kojoj su strani povijesti. Neprihvaćanjem te Rezolucije Vlada je prva Hrvatsku smjestila uz Rusiju i Sjevernu Koreju. Neprihvaćanjem osude zločina totalitarnog i diktatorskog jugoslavenskog režima, Vlada se jasno odredila kao potpora Rusiji koja isto tako nije ratificirala tu Rezoluciju. Deklarativno uz Ukrajinu, a suštinski uz Rusiju, koja hoće ponovno podčiniti Ukrajinu. Eto parafrazirajući premijerove riječi, potrudit ću se da ta stigma stalno prati Vladu, kao neodgovornu članicu međunarodne zajednice.
Od demokracije ni D
Čudim se da ni 30 godina nije dovoljno da se mozgovi oslobode jednoumlja i nauče demokratski promišljati. Demokratizacija je proces kojim se izgrađuje društvo zasnovano na ljudskim pravima, na slobodi mišljenja, slobodi političkog opredjeljenja, udruživanja, stranačkog pluralizma i iznad svega uvažavanja i tolerancije. Države izašle iz fašističke i nacističke diktature, koje su imale demokratske početke, nakon završetka 2. svjetskog rata normalno su nastavile izgrađivati demokratsko društvo i državu, države izašle iz komunističke diktature koje su provele lustraciju demokratski napreduju, a one koje nisu imaju još uvijek mentalno jednoumlje.
U Hrvatskoj SDP nastavlja s jugo-komunističkim jednoumljem i kultom ličnosti „druga Tita“, kojemu su ostali vjerni na njegovu putu. HDZ je formirao svoje jednoumlje po uzoru na jugo-komunističko jednoumlje, samo što je mjesto Tita tu njegova kopija Plenković. Umjesto vjernosti majčici Partiji, tu je HDZ.
HDZ je sa svojim rejtingom državotvorne stranke zarobio mnoge umove koji ne vide da se kroz godine ta stranka pretvorila u Partiju kojoj je cilj samo biti na vlasti pod bilo koju cijenu. HDZ koji protivno svim hrvatskim interesima koalira s pročetničkim SDSS-om nije demokratska stranka jer funkcionira kao autokratska i poslušnička, a nije ni zajednica već interesna skupina u kojoj su ljudi međusobno povezani rukama, pomalo karikirano, po onoj staroj narodnoj poslovici „ruka ruku mije”. Koalicija sa SDSS-om je neoprostiva. To nije ni po europskim uzusima, ni po interesu za Hrvatsku, već je samo bitna da HDZ bude na vlasti. A to što je na štetu Hrvatske i hrvatskog naroda HDZ-u nimalo ne smeta, niti ih zabrinjava. Dapače!
SDSS osnovana u okupiranom Vukovaru
SDSS je stranka koja je osnovana u okupiranom Vukovaru, a osnivač je Goran Hadžić u Hagu optužen za zločine na Ovčari., a kaznu je izbjegao jer je umro od tumora na mozgu. Drugi osnivač je Vojislav Stanimirović, okupacijski gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom okupacijom. Bio je ministar – koordinator bez lisnice u „Vladi“ okupacijske „Republike Srpske Krajine“
Vojislav Stanimirović je u ratu bio nadležan svojoj supruzi Leposavi i dr. Draganu Martinoviću koji su u listopadu i studenom 91. godine, kako bi zataškali pokolj civila Hrvata u Tovarniku, izdavali lažne potvrde o načinu smrti mučki ubijenih mještana, i to naknadno, bez pregleda tijela ubijenih. Njih svo troje su u svojstvu svjedoka 2011. godine, u postupku koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru, za pokolj 68 civila i ratni zločin počinjen u Tovarniku 91. godine, dali lažne iskaze.
Vojislava Stanimirovića je osudilo hrvatsko etičko sudište na temelju brojnih dokaza da postoji osnovana sumnja da je dr. Vojislav Stanimirović počinio više ratnih zločina tijekom Domovinskog rata. Na temelju izloženih činjenica valjalo je odlučiti i etički osuditi Vojislava Stanimirovića za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa:
Što je po zapovjednoj odgovornosti „komandanta saniteta i organizatora zdravstvene zaštite za Srijem“ bivše JNA u najmanju ruku propustio spriječiti odvođenje ranjenika vukovarske bolnice, za koju je 18. studenog 1991. napisao: “Pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar“ (Vojska krajine, br. 7-8, 1993. str. 43).
Što je organizirao odvođenje ranjenog hrvatskog branitelja Marijana Popovića iz njegove kuće u Tovarniku, tako što je poslao trojicu naoružanih milicajaca koji su ga odvezli autom rekavši da ga vode na liječenje u Srijemsku Mitrovicu, ali od tada mu se gubi svaki trag, do dana današnjega.
Što je 20. studenog 1991. nakon sjednice vlade tzv. SAO Istočne Slavonije, na kojoj je zapečaćena sudbina ranjenika vukovarske bolnice i Borovo Commerca, u popodnevni satima osobno, došao pod oružjem u uniformi tzv. JNA uvjeriti se u uspjeh operacije jer su ti ranjenici bili u njegovoj nadležnosti i odgovornosti.
Što je u jednoj od brojnih izjava opravdavao zločine nad ranjenicima u Ovčari tvrdnjom: „Imamo informacije da su u vukovarskoj bolnici bile oružane snage koje su se preobukle u bolesnike. Sada ovi protokoli mogu rasvijetliti što je tu istina, koliko je bilo stvarnih bolesnika, a koliko vojnika.“
Što je, budući je bio nadležan svojoj supruzi dr. Leposavi Stanimirović, propustio spriječiti da ona, uz dr. Dragana Martinovića, u listopadu i studenom 1991. godine zataška pokolj u Tovarniku izdavanjem lažnih potvrda o načinu smrti mučki ubijenih mještana, i to naknadno i bez pregleda tijela umorenih.
Što je lažno svjedočio 2011. u postupku pred Županijskim sudom u Vukovaru za pokolj i ratni zločin počinjen 1991. u Tovarniku.
Što je u Lovasu stajao uz Ljubana Devetaka koji je naredio zatočenim civilima da krenu prema ulazu u selo, tobože da bi išli u berbu grožđa, a što ih je u stvari vodilo u smrt u minskim poljima.
Što je, kao gradonačelnik okupiranog Vukovara, 1992. propustio spriječiti podizanje spomenika četničkom vođi Draži Mihajloviću u okupiranom Vukovaru.
Što je u više prilika zagovarao pripojenje okupiranih hrvatskih krajeva tzv. Republici Srpskoj.
Što je na Palama 1995. godine primio odlikovanje od ratnog zločinca Radovana Karadžića „za ratne zasluge u Podunavlju“.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/eticko-sudiste-osudilo-vojislava-stanimirovica-1065882
Takav HDZ ima svoje pristalice koji su veoma agresivni u svojoj potpori koju iskazuju govorom mržnje prema svima koji ne misle kao oni. Taj govor mržnje toliko je jak da pojedinci izražavaju veću netrpeljivost prema Hrvatima iz drugih stranaka, nego prema Srbima koji su bili agresori na Hrvatsku. Primitivni, huškački i mrziteljski komentari svaki puta preplave društvene mreže nakon neke odluke ili zakona koje je HDZ htio pogurati, a nije mu uspjelo. Tada tu temu proglase domoljubnom i svi koji su protiv su automatski protiv Hrvatske, što uopće nije točno.
Kada je trebalo usvojiti Istanbulsku konvenciju, naravno, bilo ih je i za i protiv. Protivnici su tvrdili da će se usvajanjem IK uvesti rodna ideologija. Premijer Plenković je tvrdio da će Izjava koju su priložili to spriječiti, međutim ništa nije spriječila. U svaki zakon u RH ugrađena je rodna ideologija. Bitno je da je s IK na mala vrata ušla rodna ideologija i pedofilija.
Kada je došla zaraza Covid-19 trebalo je prisiliti narod na cijepljenje pa su svi koji se nisu htjeli cijepiti postali bezosjećajni i neodgovorni prema drugima, sve dok se nije uvidjelo da je cjepivo neučinkovito, jer su se ljudi razboljevali unatoč cijepljenju! I tada je izbila neviđena mržnja prema necijepljenima po društvenim mrežama. To dokazuje koliko je ljudski um podložan manipulaciji i osuditi one koji to nisu.
Tako je i sada prigodom glasanja u Saboru o obuci ukrajinskih vojnika. Degutantno je čitati taj govor mržnje prema onima koji su glasali protiv, a iskoristili su samo svoje demokratsko pravo da slobodno glasaju. Oporba je zato oporba, ne mora podržavati vladajuće. Međutim za razvoj i razumijevanje demokratskih procesa trebale bi svojim ponašanjem doprinijeti i vladajuće strukture, od Sabora do Vlade i Predsjednika države. Vlada RH, a kako se vidi i premijer Plenković, predvodi u svojim nedemokratskim izjavama i kako onda očekivati od običnog građanina, glasača da prihvati i razvija demokratske procese.
Na tradicionalnom božićnom primanju za diplomatski zbor akreditiran u Hrvatskoj, Premijer Plenković i ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman dali su upravo nedemokratske izjave ljutiti što eto oporba nije bila poslušna!
„Zastupnici koji su glasali protiv sudjelovanja Hrvatske u obuci ukrajinskih vojnika pali su na ozbiljnom ispitu politike i vlastite odgovornosti i na to ćemo ih stalno, dugo, namjerno podsjećati.“ rekao je premijer Andrej Plenković diplomatskom zboru, te izvijestio o ostvarenjima svoje vlade.
„Mi ćemo im u političkom smislu to zamjerati stalno i dugo, i to namjerno.”, rekao je Plenković.
“Ja vas uvjeravam da to ne odražava stav vlade Andreja Plenkovića koja svestrano podržava Ukrajinu i ukrajinski narod, i njegovo pravo na samoobranu.”, istaknuo je Grlić Radman podanički!
Premijer je spomenuo da oporbeni zastupnici: „…glasaju protiv povjerenja vladi, mahom protiv zakonskih prijedloga vlade i protiv proračuna, ali to je demokracija”. Znači glasati protiv proračuna je „demokracija“, a protiv obuke ukrajinskih vojnika nije „demokracija“! I to izjaviti diplomatskom zboru!?
Lili Benčik/hrvatskepravice
Udruga Hrvatski Ratnik
Za razliku od svih spomenutih imenom i prezimenom u ovome članku, ja našoj Lili apsolutno vjerujem i to prema Informacijama koje nam je u ovom članku objavila i pojasnila / od sada ću našu Lili zvati “naša profesorica Lili iz Pule” / pozdrav iz Osijeka@Nepokorenog grada na Dravi & Bog i Hrvati (BiH)