Hrvatski Ratnik nikoga ne mrzi i ne psuje Boga ni svetinje
https://t.me/hrvatskiratnik [email protected]

Hod za život – Tko smo mi da gazimo nečija prava?

Piše: Miro Perković

Hodajući u koloni trasom od HNK preko Frankopanske i Ilice do Jelačić placa, čudio sam se kako nema kontraprosvjednika? Pa svake godine ih je bilo na nekoliko lokacija duž Ilice, a ove godine tek jedna manja grupica, neposredno prije Trga bana Jelačića, s velikim transparentom ‘Ne gazite ženska prava’! Pa Bože dragi, kome je i u primisli da gazi bilo čija prava, a posebno prava žena da sa svojim tijelom rade što hoće…

Ove godine, kao i svake od prethodnih, autor ovog teksta, kao i mnogi iz naše udruge, je sudjelovao u Hodu za život zajedno s izuzetno puno obitelji s malom djecom i mladih koji jesu budućnost ove naše Domovine.

Bilo je mnoštvo ljudi, kao i inače, ali i nekoliko političara desnog spektra. Čak su sudjelovali i gosti iz Poljske, ali to nije tema ovog članka i neću se baviti ni porukom skupa jer ju i tako svi znaju.

Mene je zasmetao, iako nije začudio, odnos gradske vlasti prema onima koji su za život. Mogao je gradonačelnik bar taj jedan dan u godini skinuti dugine zastave, koje predstavljaju opozit životu, s jarbola kod HNK, ali nije. A znamo i zašto nije, pa on i njegovi drugovi zagovaraju ‘Odrast’ što je suprotno od rasta, suprotno od života. Ta moraju opravdati sve te puste milijune koje su dobili od svojih mecena.

Hodajući u koloni trasom od HNK preko Frankopanske i Ilice do Jelačić placa, te nešto niže do Zrinjevca gdje je organiziran program, čudio sam se kako nema kontraprosvjednika? Pa svake godine ih je bilo na nekoliko lokacija duž Ilice, a ove godine tek par njih, neposredno prije Trga bana Jelačića, s velikim transparentom ‘Ne gazite ženska prava’!

Pa Bože dragi, kome je i u primisli da gazi bilo čija prava, a posebno prava žena da sa svojim tijelom rade što hoće. Ja ih mogu savjetovati da ne rade neke stvari zbog kojih će se jednog dana možda kajati, ali ako neka od njih baš hoće da si odreže ruku, nogu, nos… okači ‘belenčug’ ili se tetovira na nekom dijelu svoga tijela, tko sam ja da joj to njeno pravo gazim?

Ali kad je plod utrobe tvoje u pitanju, pa ženo draga, to nije tvoje tijelo. To je potpuno drugo ljudsko biće kojemu je majčina utroba tek privremeni dom.

Bog Stvoritelj je jedini koji daruje i oduzima život, nitko drugi nema na to pravo, a ženi je dao tu privilegiju da nosi život pod srcem svojim.

Iz osobnog iskustva mogu svjedočiti da sam, po ljudskim mjerilima, trebao poginuti valjda 100 puta, ali ako mi Bog nije bio namijenio tu sudbinu, tko je mogao protiv Njegove volje. On je gospodar života i smrti, On je gospodar vremena i prostora, On je vlasnik svega, bez izuzetka, mi smo samo prolazni korisnici darovanog nam.

Bog određuje, ne čovjek, čak i kad nam se ne čini da je tako.

Život je Božji dar, živimo ga dok nas On ne pozove k sebi, i badava svi doktori, znanstvenici, stručnjaci… protiv Božje volje nema lijeka, starenje i smrt su upisani u naš genom i izvjesni su. A umiru svi, i oni koji vjeruju u Boga i oni koji ne vjeruju, i oni koji žive po Božjim zapovijedima i oni koji se klanjaju sotoni i piju adrenokrom.

Imam običaj reći da u Boga nije nužno niti vjerovati. Vjera je osobina nečega što ne možemo dokazati, poput evolucije, velikog praska ili da su Amerikanci sletjeli na Mjesec.

Mi ne trebamo vjerovati niti da je Michelangelo postojao, tko ga je od nas vidio? Ali znamo da je postojao jer vidjeli smo djela ruku njegovih, Pietu, Davida, Sikstinsku kapelu… i stoga niti ne dovodimo u sumnju njegovo postojanje.

Zašto onda dovodimo u sumnju Božje postojanje? Pa kud god da se okrenemo vidimo djela ruku Njegovih.

Kad vidimo neku zgradu onda pomislimo na arhitekta koji ju je projektirao i radnike koji su ju izgradili, kad vidimo auto ili helikopter pomislimo na inženjere koji su ih dizajnirali i sastavili, a kad vidimo travu, drvo, srnu, pticu, čovjeka ili običnog komarca… Pa nije valjda da vjerujemo kako je to nastalo nekim čudom samo od sebe, u nekom čudesnom prirodnom procesu, nekakvom evolucijom koja je i dalje samo nedokazana i nedokaziva teorija.

A jedan komarac je nemjerljivo savršeniji stroj od bilo čega što je čovjek napravio, i to tvrdi znanost.  

Hedonizam, konformizam i oportunizam su izvori sveg lošeg što nam se događa u društvu. Nikome ne može biti toliko dobro ako je naš susjed ugrožen, kome može biti dobro ako ubijamo toliko nevinih duša još u utrobama svojih majki? Što možemo očekivati od Boga ako smo Mu okrenuli leđa, što možemo tražiti od Njega ako šutimo na zlo koje nas okružuje? I na koncu, što ćemo Mu reći jednog dana kad dođemo pred Njegovo lice?

Ispod je galerija fotografija… 

Udruga Hrvatski Ratnik

2 komentara
Ostavite vaš komentar

2 komentara