Piše: Miro Perković
Nikad više ljudi u zagrebačkom Hodu za život. Izuzetno lijepo je znati da sve više građana naše metropole izražava svoj stav u interesu onih najnevinijih i najranjivijih od svih nas, novih ljudi koji još nisu napustili majčinu utrobu. Bravo dragi ljudi, bravo svi vi koji ste se izvukli iz svoje zone komfora i odazvali na poziv za zaštitu nerođenih.
Koliko god da me veseli činjenica da je 30.000 zagrepčana, možda i koji više, došla ispred HNK i uključila se u povorku koja slavi život, toliko me i rastužuje činjenica da ih je puno više ostalo doma ili, gledajući iz tramvaja kojim sam se vozio iz Dubrave do Draškovićeve ulice i hodajući do Frankopanske i dalje do HNK, da su zaokupljeni nekim drugim stvarima i da ih nije briga ni za što osim za svoje trenutne potrebe, istina, nekad i opravdane.
Hedonizam, konformizam i oportunizam su izvori sveg lošeg što nam se događa u društvu. Nikome ne može biti toliko dobro ako je naš susjed ugrožen, kome može biti dobro ako ubijamo toliko nevinih duša još u utrobama svojih majki? Što možemo očekivati od Boga ako smo Mu okrenuli leđa, što možemo tražiti od Njega ako šutimo na zlo koje nas okružuje? I na koncu, što ćemo Mu reći jednog dana kad dođemo pred Njegovo lice?
Udruga Hrvatski Ratnik