IDS-ova povijesna odgovornost kontinuiranog zatiranja hrvatskog identiteta Istre!

Piše: Lili Benčik

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminirajući je prema hrvatskom narodu po dvije osnove, po biračkom pravu i po pravu na posao. Birači nacionalnih manjina mogu birati po dvije liste, a i prednost kod zapošljavanja imaju pripadnici nacionalnih manjina, dok hrvatski državljanin u dvojezičnim općinama i gradovima, ne može dobiti posao u općinskim upravama bez znanja talijanskog jezika…

Uvod

IDS je nedavno obilježio Dan Istarskog statuta i potvrdio kontinuitet svoje politike zatiranja hrvatskog identiteta Istre.

Ni nakon gubitka lokalnih izbora i velikog poraza njihova istrijanskog identiteta Istre, ne mijenja retoriku o multietničkoj, multikulturalnoj i višejezičnoj Istri.

A Istra nije više multietnička, multikulturalna ili višejezična od bilo kojeg dijela Hrvatske. Po sastavu stanovništva Istra je županija hrvatskog naroda i pripadnika nacionalnih manjina.

IDS nije ničim dokazao svoje političke floskule i istrijanski identitet Istre, ali kada se nešto svakodnevno ponavlja uđe u uši i postane istina. I ne samo to, IDS je prijevarom, uz potporu vladajućih, u Istru uveo dvojezičnost po Statutu Istarske županije, a ne po sastavu stanovništva, odnosno brojnosti pripadnika talijanske nacionalne manjine.

Zato je Statut Istarske županije izvorište i dokaz IDS-ove politike zatiranja hrvatskog identiteta Istre.

Po popisima stanovništva, od kada je Austrija uradila prvi popis pa nadalje, Hrvati su bili većinsko stanovništvo Istre. Po popisu iz 1846., Hrvata je bilo 54%, Talijana 38%., a po popisu iz 1910., prije raspada Austro-Ugarske monarhije, Hrvata je bilo 43%, a Talijana 38%.

U vrijeme između dva svjetska rata, 1918-1943. kada je Istrom vladala Italija, popisi nisu mjerodavni jer je iz Istre iselilo oko 60.000 Hrvata, a Mussolini naselio oko 30.000 Talijana, pa je tek prvi popis nakon rata 1945., točan pokazatelj, Hrvata je bilo 69%, a Talijana 25%.

Nakon 2. svjetskog rata uslijedio je egzodus Talijana koji nisu htjeli živjeti pod komunističkom vlasti pa je 1953. Hrvata bilo 77%, a Talijana 12%.

Osamostaljenje Republike Hrvatske i antihrvatska politika IDS-a odrazila se na popis 1991., kada se Hrvatima izjasnilo 54%, Talijanima 7% i Istrijanima 18% stanovnika Istre.

Da bi se 2024. godine pokazalo da je IDS-ova politika promašena, da ju stanovništvo Istre nije prihvatilo, da nije prihvatilo istrijanski identitet Istre, jer se Hrvatima izjasnilo 76,4%, a Istrijanima 5.13%.

Isto tako popis iz 2011,, nakon što je uvedena dvojezičnost pokazuje da po sastavu stanovništva nije opravdana, jer je Talijana bilo samo 6,9%, a Hrvata 71,9%.

Popis iz 2024. je to potvrdio, broj Talijana se smanjio na 5,01%, tako da na primjer u Puli je dvojezičnost uvedena za samo 1.860 Talijana u odnosu na ukupno 52.220 stanovnika Pule. Po sastavu stanovništva jedino bi općine Grožnjan s 44,51% i Brtonigla s 35,72% Talijana imale pravo uvesti dvojezičnost.

Iz navedenih podataka jasna je veličina prijevare i posljedice IDS-ove politike zatiranja hrvatskog identiteta Istre.

Pravo na dvojezičnost po Statutu ušlo je i u Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina tako da su još uvijek nesagledive sve posljedice koje je Statut Istarske županije izazvao na razbijanju i zatiranju hrvatskog identiteta Istre, ali i cijele Hrvatske.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminirajući je prema domicilnom hrvatskom narodu po dvije osnove, po biračkom pravu i po pravu na zapošljavanje. Birači nacionalnih manjina mogu birati po dvije liste, a i prednost kod zapošljavanja imaju pripadnici nacionalnih manjina. I ne samo to hrvatski državljanin u Istri, u dvojezičnim općinama i gradovima, ne može dobiti posao u općinskim i gradskim upravama bez znanja talijanskog jezika.

I još jedan dokaz da stanovništvo Istre nije prihvatilo IDS-ov istrijanski identitet je veliki broj dragovoljaca Domovinskog rata usprkos IDS-ovom protivljenju odlaska Istrana na Ličko ratište, jer po izjavama IDS-ovih čelnika Domovinski rat nije bio IDS-ov rat (za nacionalističke ciljeve Hrvatske).

Tko i što je IDS?

Istarski demokratski sabor (IDS) je stranka koja apsolutistički vlada Istrom od pobjede na lokalnim izborima 1993. godine, kada je osvojio 74,2% glasova, odnosno 35 vijećničkih mandata u županijskoj skupštini, od ukupno 40. S tom većinom mogli su  neometano sprovoditi svoju politiku.

Tada je započela njihova vladavina Istrom kao svojim privatnim vlasništvom predstavljajući se kao jedini tumač i zaštitnik ‘istarskog identiteta’ i Istrijana u državi Hrvatskoj. Pazite, ne HRVATA, nego ISTRIJANA!

• IDS kroz istrijanstvo u potpunosti negira većinski hrvatski narod u Istri i njegov hrvatski identitet, 76,4 % Hrvata, 5,01 % Talijana i 5,13 % Istrijana
• Koketira s talijanskim neofašistima, dajući pri tome ekskluzivni položaj malobrojnoj talijanskoj manjini, uvodeći neopravdano, s obzirom na brojnost pripadnika talijanske nacionalne manjine (5,01%) dvojezičnost u gradovima i općinama u kojima je bio na vlasti,
• Neprestano inzistira na regionalizmu, autonomiji i lokalnoj samoupravi. Do te mjere da je politički djelovao protuustavno.

Istarski demokratski sabor (IDS) je regionalna stranka osnovana 1990. godine po zamisli osnivača Ivana Pletikosa, Mladena Kolenka, Oriana Bulića i dr., kao demokratska stranka istarskih Hrvata, koju su preoteli, beskrupulozno uzeli  dokumentaciju Dino Debeljuh, Ivan Corrado Pauletta i Mario Sandrić, i registrirali stranku 14. veljače 1990. u Zagrebu.

Dino Debeljuh je jasno ukazao koji će program i politički okvir zauzeti IDS kada je Ivanu Pletikosu rekao i ponovio da “mi Istrijani nismo Hrvati, nemamo ništa s tim Hrvatima, mi ćemo se od njih ionako odcijepiti”.

Već po ovoj njegovoj izjavi vidi se skučenost i kontradiktornost promišljanja jer je on osobno stranku registrirao, a gdje nego u Zagrebu, glavnom gradu RH.

Mada Debeljuh to danas negira, jer ga je Ivan Jakovčić nagradio mjestom veleposlanika RH u Indiji, svi IDS-ovi dokumenti baziraju se na njegovim riječima pa i sam Statut Istarske županije koji je, kako je u nedavnom intervju portalu Lupiga izjavio, pisao on i njegova tadašnja supruga Loredana Boljun.

Iz tog odiuma prema Hrvatima, po njima razbijačima Jugoslavije, IDS stvara koncept istarske nacije, pa svoju protuhrvatsku politiku gradi u tri smjera preko istrijanstva, talijanizacije i titoizma (antifašizma) koje je ugradio u Statut Istarske županije.

Stoga je Statut IŽ povijesna je i etnička krivotvorina kojim se zatire hrvatski identitet Istre.

Statut Istarske županije je izglasan 30.ožujka 1994.

Cijeli članak možete pročitati na poveznici ovdje.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Udruga Hrvatski Ratnik