Piše: Dražen Jugec
Vlada je ponovno posegnula za najjednostavnijim rješenjem, opterećenjem onih koji još nešto stvaraju i pokušavaju raditi samostalno. Novi porezi i nameti nisu uvedeni na račun neučinkovitog sustava, prevelike državne birokracije ili političkih privilegija, nego ponovno na teret građana koji pune proračun. Svaki ozbiljniji prihod ili uspjeh često se politički prikazuje kao ‘ekstraprofit, dok se poduzetnike i obrtnike promatra s nepovjerenjem…
MALI PODUZETNICI PONOVNO NA UDARU
Ovoga puta meta su mali obrtnici i privatni iznajmljivači. Ljudi koji su godinama slušali kako država potiče poduzetništvo, samozapošljavanje i razvoj privatne inicijative sada postaju problem upravo zato što ih je postalo previše.
Dok su otvarali obrte i ulagali vlastiti novac, bili su primjer ‘uspješne politike poticanja gospodarstva’. Danas ih se tretira kao izvor dodatnog poreznog prihoda. Sve djeluje kao još jedna odluka donesena bez ozbiljnih analiza i dugoročnog plana.
Stvara se dojam da država privatne apartmane i male obrte promatra kao luksuz ili višak zarade, a ne kao pokušaj običnih ljudi da si osiguraju sigurniji život i dodatni prihod u zemlji u kojoj je standard daleko od europskog prosjeka.
INFLACIJA JE OTKRILA PRAVO LICE LOŠE POLITIKE
U stvarnosti, ovakve mjere dolaze kao posljedica dugogodišnje loše gospodarske i porezne politike koja je tijekom inflacijskog razdoblja samo pokazala svoje pravo lice. Godinama se problemi prikrivaju privremenim rješenjima, zaduživanjem i oslanjanjem na europske fondove, bez stvaranja održivog modela razvoja.
Takva politika možda kratkoročno održava privid stabilnosti, ali dugoročno ostavlja sve ozbiljnije posljedice. S vremenom će upravo ovakvi potezi najbolje pokazati koliko je sustav zapravo skup, trom i ovisan o vanjskoj pomoći.
EUROPSKI NOVAC NE MOŽE SAKRITI DOMAĆE PROBLEME
Država koja nema jasnu razvojnu strategiju, ozbiljne projekte i dugoročnu gospodarsku viziju teško može ostvariti stabilan rast. Oslanjanje na Europsku uniju i njezino financiranje može privremeno prikriti slabosti sustava, ali ne može zamijeniti stvarne reforme i stvaranje konkurentnog gospodarstva.
To je politika ‘drži vodu dok majstori odu’ – održavanje privida funkcionalnosti bez rješavanja uzroka problema.
POREZIMA KRPAJU POSLJEDICE VLASTITIH PROPUSTA
Najapsurdnije je što se cijela priča predstavlja kao mjera društvene pravednosti. Jednima se uzima kako bi se drugima privremeno olakšalo, bez stvarnog efekta na razvoj gospodarstva. Na kraju se novac samo preraspodjeljuje unutar istog sustava, dok ključni problemi ostaju netaknuti.
Prava reforma izgledala bi potpuno drukčije. Ona bi krenula od smanjenja troškova države, racionalizacije javnog sektora, ukidanja neodrživih administrativnih jedinica i rasterećenja gospodarstva. Umjesto toga, država bira lakši put – povećavati pritisak na one koji rade i riskiraju.
PRIVID STABILNOSTI, STVARNOST STAGNACIJE
Andrej Plenković pritom ostaje politički izrazito uspješan. Na međunarodnoj sceni djeluje kao moderan i pouzdan europski diplomat, čovjek koji je Hrvatsku doveo u Schengen i eurozonu. No na domaćem terenu njegova politika ostavlja sasvim drukčiji dojam.
Iza stabilne retorike i europskih fraza krije se model upravljanja koji se temelji na održavanju socijalnog mira kroz stalnu državnu potrošnju i intervencionizam. Umjesto ozbiljnih reformi zdravstva, pravosuđa i javne uprave, bira se politika kratkoročnih mjera, subvencija i kontroliranog kupovanja zadovoljstva birača.
Kad god gospodarstvo osjeti pritisak inflacije ili usporavanja, odgovornost se uglavnom prebacuje na globalne okolnosti – ratove, tržišta energenata ili međunarodne krize. Iako vanjski faktori imaju utjecaj, stvarni problem leži u slaboj otpornosti domaće ekonomije i kroničnom izostanku reformi.
KADA DRŽAVA KAŽNJAVA ONE KOJI RADE
Posebno zabrinjava odnos prema privatnoj inicijativi. Svaki ozbiljniji prihod ili uspjeh često se politički prikazuje kao ‘ekstraprofit, dok se poduzetnike i obrtnike promatra s dozom nepovjerenja. Umjesto stvaranja okruženja koje potiče ulaganja i razvoj, država se sve češće postavlja kao arbitar koji određuje tko zarađuje ‘previše’.
Takva politika dugoročno vodi stagnaciji. Društvo koje sumnjiči produktivnost i kažnjava poduzetništvo teško može postati konkurentno i ekonomski snažno. Hrvatska tako ostaje zarobljena između privida stabilnosti i stvarnog izostanka modernizacije.
Plenković je nesumnjivo uspio učvrstiti političku moć i održati kontrolu nad sustavom. No pitanje je hoće li iza njegove ere ostati ozbiljne reforme ili samo model države koja troši sve više, a proizvodi sve manje.
B.M.
“Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.” (Otkrivenje 3,15-16)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik