Objavljuje Hrvatski Ratnik
Kao da si već nisam spržio mozak pizzagateom, 6 mjeseci kasnije našao sam se kako radim za novinarskim stolom u Tunisu tijekom kaotičnih posljedica pada Gadafija, koji je sodomiziran bajunetima na ulicama Tripolija, nakon što su ga svrgnuli Clintonov kartel i globalistički vampiri. – Ovaj post na platformi X, koji m je poslao prijatelj iz Sjedinjenih država, na neki, samo dublji i precizniji, način oslikava ono što svi pretpostavljamo…
Post stoji na X-u, poveznica je ispod članka, a je li sve onako kako navodni novinar Orpheus opisuje ostaje na vama da sami prosudite…
Godina je 2017. i prihvatio sam posao misleći da ću biti gonzo, ratni novinar, ali su me urednici ograničili da pišem o ‘kulturnim aktivnostima’ poput utrka deva.
Tripoli je u tom trenutku još uvijek bio ratna zona kojom su upravljale suparničke frakcije ratnih vođa, neke podržavane od Zapada, a druge od strane Muslimanskog bratstva.
Imao sam nekoga s kim bih se povremeno nalazio u zadimljenom hotelskom baru, na pivu i par ‘merguez’ kobasica, i on mi je ispričao priču koja mi je otvorila oči o tome kako je masovna migracija vojno sposobnih subsaharskih Afrikanaca prolazila kroz otvorena tržišta robova, sada uništene Libije, u Europu.
Evo slike koju mi je naslikao:
Zamislite konvoj velikih kamiona koji svaki tjedan stižu u sela diljem subsaharske zapadne Afrike – zemlje poput Gabona, Toga, Nigera, Burkine Faso i Gvineje Bisau.
Muškarci u dobi od 18 do 30 godina bili bi pokupljeni, dali bi im telefone, novac, odjeću i nešto hrane te bi ih vukli kroz Saharu s obećanjima da će stići do El Dorada, odnosno Europe, za besplatne usluge i izbor bilo koje bijele žene koju žele.
Recimo da je bilo kojeg dana pokupljeno 10 muškaraca iz 10 sela, kojima bi napunili kamion koji prima do 100 ljudi. Dok bi kamion stigao do Tripolija, polovica bi ih bila mrtva, bilo u međusobnoj borbi, bilo da su ostavljeni u pustinji, bilo da su oteti od strane drugih krijumčara.
Dakle, u Tripoliju sada imate 50 od tih izvornih 100, ali moraju stići do luke, izbjegavati otvorene tržnice robova, milicije, narkobande i ulične bombaške napade. Prepolovimo to opet i sada imate 25 vojno sposobnih Afrikanaca na južnoj obali Mediterana.
Utrpavaju ih u čamac s preživjelih 25 iz drugih kamiona, novac se razmjenjuje iz ruke u ruku, od jedne krijumčarske skupine do druge, na svakoj dionici putovanja.
Gumeni čamac plovi morem i dok stigne do juga Španjolske ili Italije počinje tonuti. Neki od momaka su već umrli od dehidracije, mnogi od njih shvate da ne znaju plivati…
5 od izvornih 100, koji su pokupljene u Nigeru, stiglo je u Španjolsku.
Sad zamislite kakvi su tih 5 tipova: To žilavi, nemilosrdni, brutalni gadovi. I ono što žele je ono što im je obećano – Tvoja zemlja, tvoja kultura, tvoje žene, tvoje kćeri, tvoj novac, tvoja hrana, tvoji lijekovi. Baš ih briga za tebe ili bilo što što predstavljaš, a sigurno nisu tražitelji azila.
Žele silovati tvoje žene, pišati po tvojim svetinjama, napadati tvoje klince i upravljati tvojim ulicama, i osjećaju da su to zaslužili. Ovi migranti prošli su kroz vlastiti pakao kako bi stigli do Europe, pa osjećaju kako potpuno zaslužuju plodove svog putovanja.
A ono što me stvarno uznemirilo bilo je kad mi je moj posrednik rekao tko je odgovoran za financiranje cijele ove operacije. A to su nevladine organizacije iz Europe, ali kada se zagrebe ispod površine vidi se odakle je zapravo došao novac za financiranje tih nevladinih organizacija?
Mala zemlja na Bliskom istoku s puno novca i puno moći. Mislim da možete pogoditi o kojoj govorim.
Zapravo, kružila je šala da su sami migranti radije putovali s izraelskim trgovcima ljudima jer se podrazumijevalo da su bolje financirani i da je vjerojatnije da će stići do Europe od manjih arapskih mreža trgovaca ljudima.
Autor: Orpheus / X
Naslovnica AFP
Urednički komentar by Miro Perković
Sudeći prema snimkama, koje svakodnevno možemo vidjeti na društvenim mrežama, ovo izvješće bi moglo biti istinito osim oko toga tko ih financira. Ne mislim da ih država Izrael financira nego da iza njihova financiranja stoji UN i židovsko-hazarski lobi s isturenim likovima poput Soroša i njemu sličnih, ali ne sumnjam da su u trgovinu ljudima uključeni i izraelski kriminalci kao i oni diljem Afrike i Europe.
Ti ilegalni migranti, mladi ljudi ne stariji od 30 godina, ponašaju se upravo tako kao da imaju pravo uzeti što god požele i od koga god hoće. A onda kad se suoče s realnošću, kad vide da ih žene odbijaju, da ih europljani ne žele primiti u svoje domove i dati im svoje kćeri i novac, postanu nasilni.
Sreća je da im mi nismo toliko interesantni tako da u Hrvatskoj još uvijek nema toliko takvih slučajeva kakve viđamo po Zapadnoj Europi. Ali, sjetimo se napada na našu policajku i onoga tko je potpisao Marakeški sporazum!
I nemojte smetnuti s uma da nas ne obvezuje ništa što je potpisao bilo tko bez referendumski izražene volje naroda. Bilo kakvi međunarodni ugovori, bez da se građane pitalo, su protuustavni i nelegitimni, a time i neobvezujući za sve nas koji nismo uposlenici REPUBLIKE HRVATSKE d.o.o..
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Dok se neki naši vrli političari i vjernici k.. če “supporting israel”.
E, moj narode!