Piše: Ivana Perić
Međunarodna konferencija “Sveobuhvatna seksualna edukacija u lokalnom kontekstu” održat će se danas, 9. rujna 2025., u Zagrebu kao dio inicijative za uvođenje sveobuhvatne seksualne edukacije u škole grada Zagreba. Projekt provode soroševske organizacije Status M i Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje – CESI – uz financijsku podršku programa Fond za žene Zaklade Solidarna te Grada Zagreba…
U pozivu na konferenciju istakli su kako zagrebačka gradska vlast predviđa uvođenje zdravstvenog odgoja i obrazovanja u koji ulazi i seksualna edukacija. Žele otvoriti prostor za inspiraciju, povezivanje i konkretne korake u stvaranju škola koje afirmiraju stvarne potrebe djece i mladih, i pružaju im znanje, podršku i sigurnost.
Na konferenciji su najavljeni međunarodni stručnjaci koji će predstavili programe seksualne edukacije:
- Projekt ‘W l’amore’ je talijanski program edukacije afektivnosti i seksualnosti za preadolescente, u regiji Emilia‑Romagna, baziran na međunarodnim standardima, s ciljem osnaživanja mladih u razumijevanju svoga tijela, emocija, odnosa i identiteta u sigurnom i inkluzivnom kontekstu.
Primarni moduli uključuju sljedeće teme: pubertet i promjene (tijelo i odnosi), rodni identiteti i stereotipi, prva zaljubljivanja, različiti afektivni identiteti, inkluzija seksualnih orijentacija, postavljanje osobnih granica, asertivnost, konsenzus, nasilje, internet i pornografija, prva seksualna iskustva, zaštita (kontracepcija, STI prevencija), reproduktivno zdravlje, dostupne usluge.
Projekt je namijenjen učenicima trećih razreda srednje škole. Program se provodi i u dječjim skupinama izvan škola, a u novijim verzijama programa uključeni su i posebni moduli za migrante i odrasle te dodatne teme poput nasilja među vršnjacima, utjecaja interneta i rodne dinamike.
- Projekt ‘Newcomers Youth’ je švedski projekt osmišljen kao podrška mladim LGBTQ+ osobama izbjeglicama, tražiteljima azila i neregistriranim migrantima (15–25 godina).
Voditelj programa, koji će prezentirati švedska iskustva, govori o sebi kao osobi transrodnog identiteta te zagovara uvođenje LGBTQ+ pitanja u obrazovanje. Podržava projekte poput ‘Nätverket för normkritiska skolgrupper,’ koji potiču škole za rad na rodnim normama, antidiskriminaciji i inkluziji.
Nakon izlaganja prakse iz drugih europskih zemalja predstavit će se edukativni alati (dio na slikama dolje) namijenjeni mladima, roditeljima i stručnjacima koji imaju za cilj podizati svijest o važnosti sveobuhvatne seksualne edukacije, skidanja stigme i olakšavanja razgovora o temama vezanim za seksualnost.
slike: Screenshot sa stranice udruge Status M
Konferencija je namijenjena različitim dionicima – donositeljima odluka, odgojno-obrazovnim radnicima, stručnjacima te organizacijama civilnog društva.
O radu i težnjama navedenih udruga pisali smo u više navrata, a vidimo da sve dalje napreduju u svojem cilju – ulasku u škole. I to uz financiranje vodeće političke strukture grada Zagreba. Zapravo, svih nas koji u njemu živimo pa čak i onih koji na izbore ne izlaze iz tko zna kojih razloga. Valjda je takvima svejedno tko će im i kako poučavati djecu ili unuke.
Netko će reći da sam nazadna, ali ne vidim valjan razlog zbog kojeg bi odrasla osoba razglabala s prosječnim maloljetnim učenicima o orgazmima i njihovim zamišljanjima intimnog odnosa.
Trebaju li roditelji uopće dati suglasnost za takve razgovore ili će se politika apriori uplesti i odlučiti u ime roditelja o tako delikatnom obrazovanju? Zašto je i je li svaki učenik primoran slušati takav kurikulum? Možemo li onda nasilno uvesti obavezan vjeronauk za sve učenike? Da postoje udruge koje bi tako nešto propagirale gore navedeni bi se propeli na zadnje noge, s pravom.
No, očito svi jednako moramo percipirati seksualnost i sve ono što nam se danas gura pod istu. Je li to inkluzija? Ta riječ se zadnjih godina toliko prostituira, a već sam više puta naglasila kako ona isključivo ide u jednom smjeru. Smije li učenik na takvim satovima, ili aktivnostima, reći uistinu svoje mišljenje? Smije li reći kako misli da većina onih koji se opisuju kao transrodne osobe imaju problem ne s tijelom već s krivom percepcijom sebe (narodski rečeno s problem u glavi)?
Percipira li se eventualno takvo razmišljanje učenika kao verbalno nasilje? Hoće li se takvi učenici morati dodatno inkluzirati na pojedinačnim razgovorima s psihološkom službom škole?
I opet naglašavam, nisam za nikakvo nasilje prema nikome a kamo li prema i među djecom i mladima u razvoju, ali današnja definicija nasilja nekima je promijenila značenje.
Pozivajući se na jednakost ljudi, navedeni pokušavaju izjednačavati žene i muškarce s woke zamjenicama. Takvi momci ne trebaju čak imati ni haljinu, šminku i cipelice, iako je nekima to i dovoljna definicija žene. Moramo im samo vjerovati na riječ i prihvatiti da su žene, a vi ste verbalno nasilni, neinkluzivni i neravnopravni ako ne želite da vaše dijete sluša o rodnoj disforiji, kojoj je uvijek uzrok krivo tijelo, masturbaciji i abortivnim metodama zaštite.
Zanima me hoće li se spominjati i promjena spola znana kao ‘tranzicija’ pa da detaljno i iskreno objasne problematiku takvih invazivnih operacija i hormona.
Svakako ćemo vidjeti ubrzo koji je kurikulum navedenog odgoja, jer je pitanje vremena kada će zaživjeti.
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Ovi poremećenici su doslovno pokrali i perverzno preuredili neke definicije koje se koriste kod osoba s raznim vrstama invaliditeta. I prilagodili ih sebi.
Naime, neki kažu da su problemi koje doživljavaju invalidi uglavnom vezani za krivu percepciju invalida od strane njihove okoline.