Objavljuje Hrvatski Ratnik
Je li Trump oteo ili u stvari zaštitio predsjednika Venezuele, Nicolasa Madura, od izvjesne osvete Londona i pete kolone u samoj Venezueli? Odgovor se možebitno krije u zanimljivom članku koji popunjava rupe u svim dosadašnjim pričama koje su sve odreda imale puno nelogičnih detalja vezano uz otmicu Madura. Članak potpisuje Cesare Sacchetti, urednik bloga Cruna dell’Ago, a prenosimo ga s portala Croativ.net…
Ovo je najcjelovitija analiza i najzanimljiviji članak koji sam pročitao u dosta vremena. Malo dugačak ali vrijedi svake sekunde čitanja za onoga koji želi saznati stvari inače nevidljive oku običnog promatrača. Znači, ne radi se ni o nafti, ni o zlatu, ni o drogi, a ni o agresiji.
Ovaj članak je nešto što bi i Plenković trebao pročitati, i dobro se zamisliti gdje pozicionira našu malu Hrvatsku. Cesare Sacchetti je inače izvrstan analitičar koji daje izuzetno točne slike geopolitičke situacije u svijetu…
Trumpova simulirana ‘promjena režima’ i racija vlade u Caracasu na prave londonske pučiste
Od Cesarea Sacchettija
U Caracasu godina nije započela uobičajenim vatrometom, već eksplozijama i helikopterima koji kruže iznad grada.
Posljednjih tjedana američki brodovi intenzivno su djelovali protiv onoga što je opisano operacija protiv trgovaca drigim na Karibima, iako su američki obavještajni izvori već rekli ovom blogu da se tekuća operacija uvelike razlikuje od one koja je najavljena.
U Caracasu su bili u tijeku pokušaji destabilizacije vlasti od strane BRITANSKE VLADE, koja je naoružavala i regrutirala plaćenike i paravojne formacije za provođenje najklasičnije promjene režima, anglosaksonskog izraza za državne udare i obojene revolucije, o čemu postoji opsežna literatura u crnoj knjizi zloglasne CIA-e.
Pa ipak, u Venezueli smo svjedočili nečem sasvim različitom od puča. Venezuelske oružane snage nisu ispalile niti jedan metak.
Protuzračna obrana zemlje ostala je nepokretna, i američkim helikopterima, koji su mogli nesmetano letjeti iznad venezuelske prijestolnice, nije pružen nikakav otpor.
Venezuelski predsjednik godinama je žrtva niza napada, a u posljednjem od njih kiša dronova sručila mu se na glavu prije nego ga je vojno osiguranje uspjelo spasiti.
Venezuelske oružane snage su spremne i dobro obučene za ovakvu vrstu situacija, čak i ako je druga strana vojna sila poput Sjedinjenih Država. Naivno je i neupućeno čak i pomisliti da bi vođa jedne zemlje s takvom lakoćom mogao biti otet u nekoj vojnoj operaciji.
Moskva, sa svoje strane, nije učinila ništa. Znala je što će se dogoditi jer je jedan od njenih brodova u to vrijeme bio uz obalu Venezuele, a Rusija je zemlja koja već dugo opskrbljuje Caracas oružjem i vojnim sustavima.
Ako je Washington odlučio intervenirati bilo kakvom operacijom, Moskva je morala biti unaprijed obaviještena. Međutim, u noći 3. siječnja nije se dogodilo apsolutno ništa što bi i izdaleka nalikovalo puču.
Pravi pučevi američke duboke države
Promjena režima ima vrlo specifične smjernice. Ako netko želi razumjeti mehanizme washingtonske duboke države, može se osloniti na njene bezbrojne presedane, uključujući državni udar iz 1973. koji je orkestrirao siva eminencija globalne uprave, Henry Kissinger, koji je korak po korak pratio procese koji su doveli do pada Salvadora Allendea i kasnijeg instaliranja na vlast čovjeka anglosfere, Augusta Pinocheta.
Salvador Allende
Nije izgubljen niti trenutak. Allendeova vlada je odmah svrgnuta.
Predsjednik, koji je samo godinu dana ranije održao nezaboravan govor pred Ujedinjenim narodima o ogromnom utjecaju koji multinacionalni financijski centri stječu nad nacionalnim državama, umro je istog dana kad se dogodio puč, 11. rujna, u okolnostima koje su do danas nejasne.
Njegova vlada je izbrisana. Niti jedan Allendeov ministar nije ostao na dužnosti. Sve do jednog su zamijenili članovi vojne hunte koju su predvodili Pinochet i njegovi ljudi.
Pinochet se proglasio vođom zemlje dok nije službeno preuzeo dužnost predsjednika 1974., uspostavljajući tiraniju, prolijevanje krvi i represiju u najklasičnijoj južnoameričkoj diktaturi kakve je Washington u to vrijeme redovito uspostavljao kako bi očuvao moć američkog imperija i, prije svega, globalnog upravljanja.
Augusto Pinochet
U Caracasu se ništa slično nije vidjelo. Predsjednika Madura navodno su ‘otele’ američke specijalne snage, dok je njegova vlada ostala na vlasti. Vojska nije poduzela nikakve mjere protiv venezuelanske vlade.
Samo nekoliko sati nakon navodne Madurove otmice, ministar obrane Luis Padrino pojavio se u vojnoj uniformi i mirno grmio protiv američkog imperijalizma, ali niti jedna riječ osude nije izrečena protiv navodnog arhitekta otmice venezuelanskog vođe, američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Vlada Venezuele ostala je tamo gdje je i bila. Svaku ključnu poziciju zauzimaju Madurovi ljudi, koji nisu nimalo odstupili od linije koju je zacrtao predsjednik, a neki unutar redova oporbe, predvođene Anglosferom, počeli su osjećati da nešto ne štima.
Jedan od mnogih neodobravajućih tweetova oporbenih čelnika u Venezueli
Venezuelanski desni centar uopće nije zadovoljan. Shvatili su da se u Caracasu ništa nije promijenilo i da je vlada i dalje efektivno u rukama Madurovih ljudi i onih koji su pobijedili na izborima prije samo godinu dana.
Sumnja da je u Venezueli provedena sofisticirana vojna psihološka operacija (Psyops) pala je na pamet i Guntheru Fehlingeru, austrijskom ekonomistu i tvrdolinijašu NATO-a, koji je Trumpov puč, koji je ostavio sve Madurove ljudi bili na čelu države, nazvao ‘lažnim’.
U zemlji se status quo nije nimalo promijenio. Nafta ostaje čvrsto u rukama venezuelske vlade, a odnosi s Rusijom ostaju nepromijenjeni.
Namještaljka lova na naftu
Nije došlo do privatizacije niti će se ona dogoditi, jer cilj operacije očito nikada nije bio preuzeti kontrolu nad venezuelskim naftnim resursima. Sjedinjene Države, već za vrijeme prvog Trumpovog mandata, provodile su politiku energetske neovisnosti.
Kroz vađenje nafte iz škriljevca, od 2017. do 2020. godine, SAD je postao izvoznik nafte, prvi put u 70 godina, a danas su, unatoč svim predviđanjima samozvanih stručnjaka, zemlja koja proizvodi najviše nafte na svijetu, i to s niskim troškovima.
Washington je već počeo potpuno mijenjati svoju vanjsku politiku.
Sjedinjene Države su desetljećima bili vodeći svjetski uvoznik nafte. Stoga je svaki predsjednik nastojao sačuvati petrodolar, koji se pojavio nakon što je Richard Nixon ukinuo zlatni standard, i okrenuo se sklapanju sporazuma s vodećim svjetskim izvoznikom nafte, Saudijskom Arabijom.
Rijad je pristao primiti samo dolare u zamjenu za svoju naftu.
Dolar duguje, ili bolje rečeno, trebao je imati, svoj status privilegirane valute, u odnosu na druge valute, ne zbog svojih intrinzičnih monetarnih karakteristika, budući da je svaka fiat valuta jednaka drugoj, već zbog geopolitike, zbog težine imperijalističke vanjske politike koja je prisilila svijet da nabavi dolar kako bi kupio naftu potrebnu za pokretanje kotača nacionalnih gospodarstava.
Predsjednik Nixon s tadašnjim saudijskim kraljem Faisalom 1974.
Dolar je tako postao puno više od valute. Pretvorio se u pravo oružje, toljagu koja je pala na one zemlje, preplavljene sankcijama i isključene s tržišta, koje su odbile pokloniti se interesima i volji carstva i globalnog upravljanja.
Donald Trump je promijenio svaku moguću os američke politike. Trumpove Sjedinjene Države nisu zainteresirane za održavanje stare politike imperijalne nadmoći, već žele izgraditi politiku u kojoj se nacionalne države konačno vraćaju u prvi plan.
Bilateralizam, a ne unipolarnost, put je koji je odabrao Washington, našavši se tako na istoj valnoj duljini kao i BRICS, blok zemalja predvođen Rusijom koji je početkom 2000-ih bio pionir multipolarnosti i koji danas služi kao pravi kompas međunarodnih odnosa.
Sirijski presedan i šahovska igra Trumpa i Putina
Washington tako odbacuje svoj imperijalni plašt i preuzima plašt sile koja želi slijediti multipolarni put. Međutim, na političkoj ploči vodi se žestoka bitka protiv onih destabilizirajućih elemenata koji još uvijek teže dominaciji globalnih oligarhija, a prikrivanje se često pokazuje nužnim kako bi se predvidjeli i neutralizirali potezi protivnika.
Nije Washington želio promjenu režima u Venezueli, već London. London očajnički pokušava zamijeniti američku duboku državu u pokušaju stvaranja kaosa, sukoba i destabilizacije diljem svijeta. Američka administracija odlučila se za preventivnu strategiju.
U praksi su se slijedile smjernice ruske operacije u Siriji, koje su krajem 2024. godine išle u prilog zamjeni Assadove vlade predsjedništvom Al-Sharaa, što je vanjsku politiku Damaska ostavilo nepromijenjenom.
U to vrijeme, uobičajena horda lažnih alternativnih doušnika odmah je napisala da je Sirija gotova, da će njen teritorij biti raskomadan i pripojen od strane Izraela, što će doživjeti vrhunac protjerivanjem Rusije iz zemlje.
Godinu dana kasnije, ovi serijski dezinformatori su u potpunosti razotkriveni, jer ne samo da je Izrael daleko od kontrole nad Sirijom već su odnosi između Damaska i Moskve čak i ojačali.
Vladimir Putin primio Al Sharaa
U Tel Avivu su vjerojatno odmah osjetili da je Kremlj ponovno odradio priču o ‘maskirovki’ i pametno odigrao zamjenu koju je osmislila sama ruska obavještajna služba kako bi sa scene ‘uklonili’ element putem kojeg su forsirali promjenu vlasti u Damasku – ‘diktatora’ Bashara al-Asada, kojeg su Europska unija i NATO izopćili.
Moskva je ‘zadovoljila’ razne arhitekte kaosa ismijavajući ih. Cilj je bio svrgnuti Assada, a Rusija je slijedila taj put instalirajući drugu vladu koja nema namjeru rasparčati zemlju samo kako bi proširila granice židovske države, u njenoj ludoj potrazi za vlastitim carstvom na Bliskom istoku.
Sirijska ‘maskirovka’ omogućila je Trumpu da okonča ekonomski rat koji je Obama pokrenuo protiv Damaska. Sjedinjene Države su povukle sve sankcije.
Odnosi između Washingtona i Damaska u potpunosti su obnovljeni, usred gnjeva Izraela koji se još jednom osjetio prevarenim od strane američkog predsjednika.
U Caracasu je scenarij bio gotovo istovjetan.
U palači Miraflores, prethodna Madurova vlada i dalje je na vlasti. Maduro je sada u Sjedinjenim Državama i sudjeluje u suđenju za trgovinu drogom, gdje će imati priliku istinski otkriti tko su pravi zaštitnici narkosa, počevši od susjedne Kolumbije, koja je dugo u rukama anglosaksonskih agenata, i Meksika koji je dom kartelima i vrlo blizak državi Izrael, koji je obučavao mnoge od najmoćnijih svjetskih trgovaca drogom.
Narkosi su daleko od spontane pojave. Oni su proizvod sustava, posljednja karika u mnogo duljem i moćnijem lancu čije veze sežu sve do odjela zapadnih tajnih službi, Mossada i investicijskih banaka, poput zloglasnih JP Morgana i Goldman Sachsa, koje peru novac od droge i vraćaju ga u optjecaj ‘čistog’ u regularnom gospodarstvu.
To su sile koje su objavile rat Venezueli otkako je na vlast došao Hugo Chavez, bivši časnik venezuelske vojske koji je odlučio da je došlo vrijeme da izvuče svoju zemlju iz kolonijalizma koji ju je tlačio previše godina.
Ali reakcija očito nije mogla ne izazvati odgovor carstva koje je učinilo sve što je moglo da svrgne Chaveza i njegovog nasljednika Nicolasa Madura, kojeg je tisak opisao kao ‘komunističkog diktatora’.
Površnost i lažljivost stereotipa koje pripisuju Venezueli, kako od strane mainstream medija tako i od strane spomenutih lažnih američkih i talijanskih protuinformacija – a koji su Madura označili kao ‘marksista’, unatoč njegovom čvrstom protivljenju istospolnim brakovima i pobačaju, koji su trenutno potpuno zabranjeni u Venezueli – malo je reći da su sramotni.
Nicolas Maduro
Ako netko zaista želi definirati Venezuele, može reći da je to trenutno NAJKATOLIČKIJA zemlja u Latinskoj Americi, ona koja odbacuje ludosti vezane uz rasnu mržnju (Antifa i BLM Op.a.) i rodni identitet koje bi htjela uvesti vođa ‘konzervativne’ oporbe, Maria Corina Machado, dobitnica Nobelove nagrade za mir (sic), koja je već bila vrlo bliska Bushovoj administraciji u 2000-ima, a danas je marioneta BlackRocka i Londona koji žele preuzeti Venezuelu.
Washington i Moskva stoga igraju sofisticiranu igru, uključujući složene scenarije koji ponekad zahtijevaju prethodnu intervenciju i prikrivanje raznih operacija kako bi se spriječilo da protivnici izazovu stvarne nemire u raznim dijelovima svijeta.
Ti mehanizmi su ponekad kontraintuitivni, u kojima bijelo može izgledati kao crno i obrnuto, a koje bi trebali razjasniti iskreni i dobronamjerni insajderi. Nažalost, postoji skupina vođa i besramnih zavaratelja, kojima upravljaju zapadne obavještajne agencije i masonerije, koji su posvećeni dovođenju onih koji su posvećeni tome da one, koji nažalost upadnu u njihovu mrežu, dovedu u slijepu ulicu.
Oni su proroci kaosa i trajnih laži koji na svakom koraku aktivno lažu, obmanjuju i zavaravaju, kao što se dogodilo od kraja pandemijske farse 2022. godine, koja bi, prema njihovim gospodstvima, bila ‘vječna’ ili, kao što se dogodilo sa spomenutom Sirijom, s iranskom krizom, u kojoj je, prema tim šarlatanima, svjetski rat bio na pomolu, i konačno danas s Venezuelom.
Globalno upravljanje umire, ali pokušava dezinformirati do posljednjeg trenutka putem ovih sve izloženijih trovača bunara, čiji je cilj odvratiti nesuđene čitatelje od razumijevanja kako rusko-američki vojni aparat radi na konačnom demontiranju onoga što je ostalo od prošlog Novog svjetskog poretka.
Washington i Moskva o tome otvoreno govore. Predstavnici dvaju zemalja tvrde da su dio Q, pisma koje identificira vojno-obavještajni aparat koji je podržavao predsjednika Trumpa u njegovim strateškim odlukama od 2016. godine.
Ovaj rat se vodi već 10 godina. Rat u kojem se sukobljavaju dvije radikalno različite vizije svijeta: ona globalne tiranije inspirirane luciferijanskom religijom i ona povratka domovina i obrane kršćanstva, duboko preziranog od strane raznih globokrata i gospodara financija.
Trump i čišćenje venezuelskih pučističa
Venezuela je još jedno poglavlje u tom ratu, a predsjednik Trump je još jednom pokazao da je strateški superiorniji od svojih protivnika.
‘Diktator’ Maduro sada je sigurno prevezen u Sjedinjene Države i ostavljena mu je sloboda da govori protiv pravih arhitekata destabilizacije, njegova vlada ostaje na vlasti u Caracasu dok su Mariji Corini Machado vrata zatvorena.
Madurova zamjenica, Delcy Rodriguez, izjavila je da je spremna surađivati s Donaldom Trumpom, koji je potvrdio da je s njom već razgovarao u više navrata.
Delcy Rodriguez
Ako pažljivo slušate američkog predsjednika i čitate između redaka, on jasno daje do znanja da je njegova administracija mjesecima u dijalogu s venezuelskom vladom s kojom je odlučila provesti fiktivnu promjenu režima kako bi deaktivirala subverzivne pokušaje koje London i visoki financijski krugovi provode već neko vrijeme.
Prema onome što se pojavilo u posljednjih nekoliko sati, venezuelanska vlada uhićuje sve one koji su tijekom simuliranog puča javno podržali taj puč koji se u stvarnosti nije niti dogodio.
Sinoć je, u blizini predsjedničke palače, došlo do obračuna s pučistima koji su zbilja željeli svrgnuti legitimnu vladu i preuzeti vlast.
Nakon što se smirila početna frenezija, Trumpova vještina i lukavost postaju u potpunosti shvaćeni. Trump je pomogao Madurovoj vladi da ukloni sve tajne agente iz Londona, Izraela i susjedne Kolumbije koji su posljednjih mjeseci radili na svrgavanju vlade u Caracasu.
Ovom Psyops (psihološkom) operacijom Caracas se rješava svoje pete kolone, a onaj koji mu je pružio pomoć potrebnu za identifikaciju izdajnika bio je predsjednik Sjedinjenih Država, Madurov ‘otmičar’.
Ako ovo nije remek-djelo vojne i diplomatske strategije, teško mogu zamisliti što bi drugo bilo. Sada moramo čekati sljedeće poglavlje u ovom vojnom, psihološkom i, prije svega, duhovnom ratu, ali sudeći po događajima, došli smo do završnih faza.
Globalistički aparat doista nema više puno strijela u svom tobolcu. Vrijeme i sile koje su u igri protiv su gospodara kaosa.
Cesare Sacchetti / Cruna dell’Ago / Croativ.net
Matej 21,21 “A Isus im, odgovorivši, reče: Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom nego i gori ovoj ako reknete: ‘Digni se i baci u more!’, bit će tako.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
I ‘atentat’ na Trumpa se uklapa u ovu priču.
Da, sve se uklapa u ovu priču i nekako mi je dobro legla.