Posted by Hrvatski Ratnik
Je li UDBA i dalje naša sudba? Odavno imam članak sa stranica Hazud.hr koji je objavljen još 2014. godine i koji popisuje Damir Kramarić, a u kojem se baca potpuno novo svjetlo na zločin u Ahmićima iz 1993. godine. U članku se spominju i zločini u Gospiću iz 1991. i zločini u Lori na koje podsjeća i naš kolumnist Vjekoslav Škreblin. U svakom slučaju je zanimljivo štivo za nove spoznaje. Cijeli članak prenosimo u nastavku.
Hrvatska skrivala informacije o ulozi Engleza u zločinu u Ahmićima, pa krivotvorinama ‘utopila’ Daria Kordića?!
Britanski pripadnici Unprofora preobučeni u uniforme HVO-a, a ne Dario Kordić i njegovi ljudi, su 1993. godine počinili zločine u Ahmićima, piše Zoran Kotnik, umirovljeni hrvatski obavještajac u Glasu koncila od 6. srpnja ove godine (2014. op.a.). No, tu šokantnu tvrdnju, objavljenu u crkvenom glasilu, povodom izlaska Darija Kordića iz zatvora, malo je koji medij u Hrvatskoj prenio ili analizirao!
Upravo zato, ali i zbog činjenice da su pravom medijskom linču bili izloženi svi oni koji su pozdravili izlazak Dario Kordića iz zatvora, i svi oni koji vjeruju da je Kordić nevin robijao, ponovit ćemo i proanalizirati šokantne tvrdnje Zorana Kotnika, te podsjetiti na dosad utvrđene činjenice iz tog razdbolja.
U tekstu pod naslovom „Pozvali su CNN da snimi događaj” obavljenom u Glasu Koncila, Kotnik piše da je Dario Kordić nevin, te da su nevini i svi drugi Hrvati – jer su masakr u Ahmićima počinili Englezi, i to po narudžbi muslimanske Armije BiH!
Kotnik tvrdi kako je „službeno, kao pripadnik obavještajne zajednice, razgovarao s mnogim Bošnjacima, muslimanske vjeroispovijesti, koji su samoinicijativno dali vlastoručne pisane izjave „pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću da su u Ahmićima zločin počinili engleski vojnici koji su bili u sastavu Unprofora, a koji su se preobukli u odore HVO-a” i kasnije „pozvali CNN da snimi događaj”. „Egzekucijom je zapovijedao pukovnik Collins (isti onaj koji je svjedočio u Haagu)”, kaže se još.
Kotnik piše da je bilo više takvih izjava, ali određeni ljudi u vlasti u Hrvatskoj te su izjave sakrili ili uništili, a nisu ih dali sudu u Haagu za obranu Darija Kordića. Također, tvrdi Kotnik, ni ti svjedoci nikada nisu bili pozvani kao svjedoci u Haag. Kotnik tvrdi da su u ovoj protuhrvatskoj uroti, osim Britanaca i Muslimana, ključnu ulogu imali ljudi u obavještajnom sustavu koji mrze Hrvatsku i žele oživjeti nekadašnju Jugoslaviju.
Što zna o ulozi engleskih pripadnika Unprofora vezanih za događaje u Ahmićima, upitali smo povjesničara dr. Josipa Jurčevića koji je tijekom suđenja bosanskim Hrvatima u Haagu svjedočio kao sudski vještak i ekspert i koji je itakako upućen u tadašnja zbivanja.
Informacija o Britancima i njihovoj ulozi u Ahmićima još se 1993. često spominjala u obavještajnim krugovima. Od vrlo upućenih ljudi sam tu informaciju doznao još tada, a pitanja o ulozi britanskih pripadnika Unprofora postavljana su kasnije i na sudu u Haagu, no nikada se to nije istjeralo do kraja. Institucije Republike Hrvatske nikada to nisu pokušale rasčistiti, već su čak i sprječavale rasvjetljavanje uloge Engleza u događajima u Ahmićima. Sada se više ništa ne može dokazati, jer tada nije napravljeno ono što je bilo nužno učiniti. No, treba istaknuti da je slučaj Ahmići vrlo sličan slučaju ‘Stari most’. Hrvati su, naime, godinama bili bez temelja optuživani i za rušenje Starog mosta u Mostaru, baš kao i za zločine u Ahmićima. Tome stereotipu se suprostavio samo general Praljak, koji je inicirao istraživanje te platio stručnu ekpertizu koja je pokazala i dokazala da most nije srušen s hrvatske strane, već da je dignut u zrak postavljanjem eksploziva na istočnoj obali. Nije utvrđeno tko je to napravio, no dokazano je da su Hrvati bili neopravdano optuživani za rušenje Starog mosta – ističe dr. Josip Jurčević, haaški ekspert u suđenju šestorici na Međunarodnom sudu u Haagu.
On potom napominje da je sada manje bitno jesu li Britanci doista počinili zločin u Ahmićima (dokaza nema), od činjenice da je Dario Kordić osuđen na osnovu krivotvorenih dokumenata Republike Hrvatske i lažnog svjedočenja (dokaza ima).
Na sudu u Haagu je utvrđeno da su državne institucije Republike Hrvatske krivotvorile dokumente i dale ih Haaškom sudu. Osim mene, to je tvrdilo i haaško tužiteljstvo na čelu s Carlom del Ponte. Hrvatske državne institucije su nedvojbeno krivotvorile dokumente da bi izvukle Blaškića, zbog čega je nevin stradao Dario Kordić. Bila je to nepobitno udbaška igra koju ni danas u Hrvatskoj ne žele istražiti. Kao haški vještak sam to utvrdio i o tome svjedočio, ali nitko u Hrvatskoj na tu informaciju nije reagirao. Dario Kordić u međuvremenu je nevin osuđen te je izdržao višegodišnju kaznu zbog čega je ‘slučaj Ahmići’ nakon ‘Starog mosta’ postao nova batina kojom se u svakoj prilici trlja nos Hrvatima i Hrvatskoj zbog navodnih zločina. Ta stigma se neće skinuti sve dok se ne utvrdi sva istina i dok se ne istraži tko je u Hrvatskoj krivotvorio dokumente zbog kojih je Kordić osuđen na višegodišnju kaznu zatvora – podvlači Jurčević, pa dodaje da je u to vrijeme aktualni ministar pravosuđa Orsat Miljenić bio šer Vladina Ureda za suradnju s Haagom, aktualni predsjednik Josipović bio je u stručnom timu za suradnju s Haaškim sudom, dok je i bivši ministar Ivan Šimonović također bio uključen u suradnju s Haagom.
Treba istražiti tko je spriječio da se istraže navodi o ulozi Britanaca u Ahmićima i da se s Hrvatske skine zločinačka stigma, utvrditi zašto je osuđen nevin čovjek i na koncu treba maknuti iz sustava ljude koji blokiraju da se sazna prava istina – zaključuje dr. Jurčević.
Dodamo li ovome da se sve češće u nezavisnim hrvatskim medijima mogu pročitati i druga svjedočanstva o djelovanju pete hrvatske kolone, odnosno tvrdnje neposrednih sudionika koji kažu da su pojedinci koji su radili za strane službe, a koji su bili ubačeni u pojedine postrojbe, ili su bili u dio hrvatskih institucija, naređivali ili činili zločine, odnosno skrivali prave činjenice da bi lažno okrivli Hrvatske postrojbe i Hrvatsku za zločine, onda i Kotnikovo svjedočanstvo dobiva na težini te postaje dio šire posloženog mozaika.
Podsjetimo ovdje da su pojedini pripadnici nekadašnje 117. gospićke brigade Zbora narodne garde potkraj prošle godine, osjećajući da je izručenjem Josipa Perkovića Njemačkoj nastupilo pravo vrijeme, nastojali dokazati da su udbaške strukture, mimo volje samog predsjednika Tuđmana, osmislile i organizirale likvidacije srpskih civila u Gospiću 1991. kako bi Hrvati bili proglašeni genocidnim narodom i kako Hrvatska nikada ne bi bila međunarodno priznata.
Tihomir Orešković planski je krajem ljeta 1991. ubačen od UDBE na područje Like kako bi činio, odnosno zapovjedio zločine te kako bi se pokazalo da su Hrvati genocidan narod koji nije dostojan imati svoju državu. Etnički Hrvati jesu bili izvršioci tih zločina, no to su morali biti Hrvati da bi nas kompromitirali. Nalogodavci zločina bili su Tihomir Orešković koji je, po svemu sudeći, bio agent UDBE, ali i CIA-e, te Mirko Norac, kojega su onako mladog iskoristili za svoje ciljeve – izjavio je Zdenko Bando, nekadašnji zapovjednik voda vojne policije pri 117. gospićkoj brigadi prije više mjeseci za portal Tjedno, te dodao da je predsjednik Tuđman u to vrijeme htio smjeniti i Norca i Oreškovića, no nije uspio jer su oni otkazali poslušnost.
Da je Tuđman ustrajao u smjeni bio bi likvidiran. Trebao je biti ubijen 17. studenog 1991. za svog posjeta Gospiću. Bilo je to ubrzo nakon likvidacije više desetina ličkih Srba, likvidacije za koju on nije znao a koja je trebala poslužiti kompromitaciji Hrvatske. Ubili su te ljude četnicima pred nosom, te ih potom ostavili na liniji razdvajanja da ih mogu pronaći i da mogu cijeli svijet izvijestiti o zločinima Hrvata nad srpskim civilima. Pobili su i dvije hrvatske obitelji u Gospiću da bi izazvali psihološke efekte i raspirili mržnju. I u Međačkom džepu se, prema mojim saznanjima, dogodio isti scenarij. Jednostavno nismo smjeli imati vlastitu državu i zato su po nalogu UDBE činjeni zločini koji su trebali kompromitirati Hrvatsku – kazao je Bando, a njegove riječi potvrdio je i novinar Željko Peratović, koji je puno pisao o ratnim i poratnim događajima u Gospiću, kao i o ubojstvu Milana Levara.
Osim ‘slučaja Gospić’ i slučaja Ahmići, vrlo sumnjiv je i ‘slučaj Lora’. Sve veći broj novinara, aktivista, bivših obavještajaca i povjesničara tvrdi, naime, da je bivši glavni državni odvjetnik, Mladen Bajić, najodgovorniji za sve događaje u Lori.
Bajić je, kako tvrde Ivica Bačić, Darko Petričić, dr. Josip Jučrčević i drugi, 1992. godine kao zamjenik tadašnjeg vojnog tužitelja RH zatražio uhićenje više desetaka osoba srpke nacionalnosti, da bi deset godina kasnije – s mjesta državnog odvjetnika, optužio hrvatske vojne policajce koji su samo izvršavali njegove naloge?!
Ne treba ni isticati da je i slučaj Lora često u medijima korišten da bi se kompromitiralo Hrvatsku i da bi se Hrvate prikazalo kao zločinački narod.
Jesu li, dakle, svi ili gotovo svi ‘hrvatski zločini’ ustvari posljedica podmetanja udbinih agenata i pete kolone koja je i danas itekako prisutna u Hrvatskoj, pokazat će vrijeme, odnosno istraživanja koja neće uspjeti blokirati isti ti pripadnici ‘pete haaške kolone’.
Istina će, bez ikakve sumnje, kad-tad biti otkrivena.
Izvor: hazud.hr, Damir Kramarić, datum objave: 22/07/2014
Udruga Hrvatski Ratnik
O Englezima i njihovom utjecaju na tlu Države Hrvatske pisao sam prije i koliko je pad bivše Yu povezan sa padom Zida i globalnim širenjem komunizma/globalizma pa posljedično i rat u njihovoj organizaciji pa onda neću ovdje. Ono što bih htio pripomenuti jest da ih je njihov vlastiti kralj kojeg su svrgnuli, Edvard VIII, (za javnost – slučaj Wallis Simpson) potom zatočenik na Karibima u funkciji guvernera s titulom vojvode od Yorka pod paskom njihove tajne službe, iste one koja je do pada Zida čuvala i ubila Rudolfa Hessa, pozvao Njemačku da napadne Englesku i London, sravni je sa zemljom te ISKORIJENI ZLO IZ SVIJETA JEDNOM ZA SVAGDA! Što reći nakon tih riječi njihovog kralja!? Bog i Hrvati!
Dodatak – Uz sve te podjele Države i udbašku podvalu zvanu Deklaracija o položaju hrvatskog jezika i pisma, htio bih reći da ne postoje srpski, bošnjački, crnogorski jezik već samo hrvatski, kao što ne postoji meksički ili brazilski jezik! S tim da su nositelji njihovih jezika bili osvajači, nasuprot Hrvatima! Pri tom se treba sjetiti djela Fausta Vrančića i poljskog biskupa Stanislava Hosiusa!
Tema u komentari su zanimljivi i važni na više načina. Glede toga bi se svakako trebali naći i razgovarati nas nekoliko koiji ovdje kiomentiramo. Pisanje ovdje je sporo i nedostatno.
Radi bolje pripreme za razgovor ovdje ću naznačiti par stvari:
1. U članku je čudna i zbunjujuća kombinacija mojih iskaza sa iskazima ostalih
A) Najvažnije je, a što je ispušteno u članku (iako sam o tome tada, prije i poslije puno javno govorio i pisao), da sam naveo kako su u krivotvorenju dokumenata protiv Kordića sudjelovali izravno Ante Nobilo i MUP RH, tj. MUP je Nobilov tekst predsravio kao istraživački dokument MUP-a i drugih RH institucija, te je kao takav i upućen u Hag.
B) jedan od motiva za to je bio da se izvuče Blaškića iz Haga, kako ne bi propjevao o svim jugokomunističkim i četničkim kombinacijama KOS-a u procesu raspada Yu.
C) sve je znala i Carla i njena mreža ali je pristala na utapanje Kordića i spašavanje Blaškića, te je potom lukavo izvukla sebe iz tog skandala.
D) O tome sam uspio dosta govoriti i na sudu u Hagu tijekom obrane moje ekspertize, a to se može vidjeti i na AV zapisu koji je dostupan na mrežu ICTY. Bilo im je to i šokantno. Naravno, sve je prešućeno na Yu prostoru, iako sam u dva izdanja kao knjigu objavio moju ekspertizu koja je obranjena u Hagu, iako sam bio ključni vještak na suđenju itd.
2. KOS-ova, udbaška i ine strukture već desetljećima na niz načina nastoje neutralizirati moj i mojih istrazivanja javni utjecaj. Jedan od načina je i plasiranje dezinformacija o mojoj obiteljskoj i drugačijoj povezanosti s kos i udbaskom mrežom. Stoga me zanima razgovor s g. Budimirom, kako bi se saznalo je li i on agent ili naivna žrtva i od koga, ili sam ja ono što se njemu čini.
Dakle, o svemu više na sastanku koji ćeš Miro ti najbolje organizirati.
Lp
Hrvat, barem oni normalni, zdravi, ne mogu po “definiciji” biti zločinci. Takve bas je “ćaća” napravio, mati rodila a “pleme” odgojilo! Mi protiv sebe ne možemo! Ti razni neLjudi, koji kako sliče na nas, ali nisu ljudi i ne pripadaju ljudskoj vrsti ali nažalost nose naša imena i prezimena i, malo pomalo, od Hrvata odkidaju narod po narod što će reći “odnarođuju” nas. Najnoviji slučaj su tzv. Bošnjaci uz pitanje ima li na Svietu ijedan musliman prezimena Bošnjak!? Odgovor: nema! Ako im to uzpiješ, a pred vratima su “raja” glede uzpjeha onda se stvarno moramo upitati tko to Hrvatima vlada!? Odgovor: “oni” već predugo! “Oni” Hrvate izkonski mrze, mržnjom neopisivo i ljudskom umu nepojmljivoj i to dokazuju zločinima! Zločine koje su počinili npr. u ime Hrvata, Srba i tzv. Bošnjaka su nepojmljivih ljudskom umu. Jel’ si netko može zamisliti zločin, zaboravih ime hrvatskog bojovnika kojemu su npr. odrezali spolovilo, uši, ruke, noge, iskopali “šrafcigerom” oči i još ga do smrti polako “natenane” klali. Slučaj Kerubin Šegvić, poviestnik. Njega su zavezanih za auto polako vukli kroz grad tukući ga, pljujući, udarajući, mlateći te su ga razčetečili na Savskom mostu u Zagrebu.
Slučaj Zeleno polje, Osijek. 5 ili 6 ljudi su razapeli na križ (i neke su u Borovu selu isto tako razapeli) pa su ih tukli kuglama od bodljikave žice, utrljavali sol u rane, napisali octom (poznato), pa tukli….utrljavali….ocat….tukli….utrljavali….ocat….nakon 3 dana umre prvi……pa tukli….utrljavali….ocata.,..4-ti fan umrieše još 2….pa tukli….utrljavali…ocat…umre još jedan…pa tukli….utrljavali….ocat….i 6-dan umrieše (spasiše se) mislim zadnja dva. Ima li tome mjesta u ljudskom mozgu. Pa milunim majku..,.. ja sam tamo stanovao 5 godina na kostima Roda i plemena moga. 5 godina, a nisam ništa znao. Znate li vi što o Borovu selu!? Isto tako ništa, k’o ni ja tada. Tih “bojovnika” nema u boju. Oni su u tzv. Logorima gdje žrtvuju, napominjem žrtvuju, ne ubijaju, žrtvuju jer znaju kako će ih “njihovi ” u vlasti zaštititi. Tko je odgovarao za Borovo Selo, Ovčaru, Škabrnju, Srebrenicu, Baćin…. Zeleno polje, Bleiburg…. Tko!? Nitko! Stazuć još veli kako su bili šlampavo nakon skoro milijun pobijenih u par mjeseci. A smeće u Saboru, a svi su “oni” u Saboru šuti i onako, potiho u sebi kipti od sreće. Ali probuditi ćemo se mi a onda….. Drž gaće!
Poštovani, mislim da je dosta zabave i igre. Došlo je vrijeme da se odgovori na ova pitanja i upozna s ovim zapisnikom:
1. U kojoj su svezi general KOSA Mirko Jurčević i povjesničara dr. Josip Jurčević ?
2. Koliko je jaka muslimanska Armija BiH da može narediti Englezima što da rade u Bosni ? „ Jer su masakr u Ahmićima počinili Englezi, i to po narudžbi muslimanske Armije BiH!“
3. Težina problema za Hrvate u BiH, a velikim dijelom i za Hrvate unutar Hrvatske započeo je održavanjem ovoga sastanka.
ZAPISNIK
sa sastanka predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana s delegacijom Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine uz nazočnost dužnosnika Republike Hrvatske, održanoga u Zagrebu 27. prosinca 1991. godine
Početak u 18 sati.
SNIMANO!
Predsjedava dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske
PREDSJEDNIK: Gospodo, možemo početi. Pozdravljam goste, delegaciju HDZ-a iz Bosne i Hercegovine, da porazgovorimo o momentalno najvažnijem pitanju Hrvatske, pa i Bosne i Hercegovine. Mislim da ne treba da dajem nekakvo uvodno slovo, a tek toliko da kažem Hrvatska je svoje međunarodno priznanje izborila, ono je tu i više je ne može osujetiti nitko, iako su se tome suprotstavljale moćne međunarodne snage, ali s međunarodnim priznanjem Hrvatske kriza bivše Jugoslavije se prenaša u Bosnu i Hercegovinu i bilo bi dobro da nam gospoda iz BiH iznesu svoje viđenje uopće kako je to bilo s priznanjem Bosne i Hercegovine, kakvo je reagiranje bilo srpske strane, zatim što se zbiva s prihvaćanjem jugoslavenskog dinara, da li je to praktično
prihvaćanje ostanka BiH u toj mini-Jugoslaviji, odnosno velikoj Srbiji, i u svezi s time kakvo ćemo stanovište zauzeti glede hrvatskog dijela Bosne i Hercegovine.
Sada sam na radiju upravo čuo da je Milošević u razgovoru s Gligorovim u Makedoniji, Milošević lično. Prema tome, ušli smo u završno razdoblje te jugoslavenske krize.
Čini mi se da je i ovo prigoda da razmotrimo i stanovite raznolikosti u pogledima politike HDZ-a koja postoji između vas u BiH, tako da bi i to mogao biti jedan radni sastanak s težnjom da utvrdimo strategiju hrvatske politike, hrvatske politike u cjelini, pa prema tome i HDZ-a Bosne i Hercegovine u razdoblju koje je pred nama.
Gospodin Kljujić, imate riječ!
STJEPAN KLJUJIĆ: Hvala. Kao što vam je poznato, Predsjedništvo i vlada istodobno zatražili su međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine. Za takav postupak mi smo održali jedan krug razgovora, sastanaka, pripremili se i mada smo bili sa srpske strane upozoreni da ukoliko to uradimo onda će izbiti rat za svakog čestitog čovjeka, mi nismo imali izbora između predaje Crnoj Gori i Srbiji i nezavisnosti Bosne, ja mislim da je svatko prema svojoj savjesti glasao za nezavisnost. (…) Za nas i HDZ u tom pogledu nije bilo nikakve dileme jer je to i naša programska orijentacija i naše zacrtano prije godinu dana da smo za suverenu Bosnu i Hercegovinu dok i malo postoji šansi da se ona ostvari. (…)
Ja bih želio da kasnije malo još kažem o disciplini u stranci i o strategiji koju treba da zauzmemo. Mislim da je vrijeme dosta delikatno i ono što se dogovorimo večeras, ono što zauzmemo stavove, da se provede. Tko nije spreman da to provodi, molim vas, počev od mene, neka se povuče, neka osigura onu liniju koja je hrvatska, koja je strateški najvažnija. (…) Vi morate znati da kod nas postoji 31 posto Srba. Da je njihov upliv u državnom i javnom životu još uvijek 60 posto. Prema tome, mi smo, čini mi se, na dobrom putu, a o daljnjim prognozama, da li će odlučivati međunarodni čimbenik, da li će Bosna biti zaštićena na osnovu izjave State Departmenta, ja sam da sačekamo, da se dogovorimo, ali u svakom slučaju možemo napraviti alternativna rješenja, kao što smo svojedobno i kada smo bili ovdje na Svetog Antu napravili tri alternativna rješenja. (…) Ja vam mogu reći da je političko stanje takvo da su ove stranke – SDP, komunisti, SDA, HDZ, NBO za suverenu BiH. Kolika će biti snaga SDS-a, ja ne mogu da govorim o tome. Mislim, ja znam da su oni protiv. (…) Mislim ovako, da je njima sad stalo da kontaktiraju isključivo na podjelu Bosne i Hercegovine. Na podjelu BiH gdje je armija (JNA) vrhovni arbitar. I Karadžić je prije dva dana na televiziji rekao: Tamo gdje ima pet posto Srba, tamo je Srbija. Gospodo, tko prihvaća takav žargon razgovora, njemu je sve jasno što to znači. Prema tome, mislim da BiH kao suverena, a unutra neka kantonizacija koja bi garantirala ljudska prava svima itd., to bi nešto bilo prihvatljivo. Ali podjela Bosne po srpskom receptu – prvo bi nas dovela u jedan minoran položaj, jer mi imamo u 14 općina preko 50 posto i u 5 imamo relativnu većinu. Od ukupno 190 općina. S druge strane, oni su već pomoću Armije napravili Banju Luku i Trebinje.
(Upadica: I Mostar).
KLJUJIĆ: Jeste. Mi cijenimo da danas ima oko 14 korpusa u Bosni i Hercegovini. Dakle, sve ono što se povuklo sa granice iz Slovenije, iz slovenskih kasarni, iz hrvatskih kasarni (…). Muslimani su spremni da razgovaraju o BiH, unutar nje kakav će biti modus života, ljudska prava, pa čak i neke regije, a Srbi su isključivo za podjelu BiH (…) Tako da oni, predsjedniče, inzistiraju na toj podjeli, a Muslimani su za suverenu BiH s određenim kompromisima da svaki ima vlast na svojoj teritoriji, a onda postoji neki centralni…
TUĐMAN: Dobro, da li ste u tim razgovorima u podjeli ušli u materiju?
KLJUJIĆ: Nismo, zato što oni neće da uđu u konkretno. Mi smo njih stalno dovodili u situaciju dobro, gospodo, pošto imate ideje i to sve, dajte napišite to na papir. I kada su napisali, bilo je BiH u federalnoj Jugoslaviji sa Srbijom i Crnom Gorom potpuno ravnopravni. Ja sam rekao taj papir je neprihvatljiv za nas.
TUĐMAN: Ne, o podjeli je riječ.
KLJUJIĆ: Ne, ne, kurvini su to sinovi, neće oni da kažu, idemo mi podijeliti pa vama ovo, nama ono. Neće oni to, nego kažu, tamo gdje je pet posto Srba to je Srbija, e sada vi izvolite. Oni točno znaju, draga gospodo, što nama nude, i tu nema nikakve razlike između bilo kojeg srpskog političara, od Šešelja koji je četnik do onog Mićunovića koji je tamo za demokrate, svi potpuno isto daju zapadnu Hercegovinu bez Stoca i Mostara, razumijete na granici Neretve, a ostalo je njihovo. (…) Mi bi prihvatili po mojoj procjeni kantonizaciju, a ako bi jedan kanton bio Livno, polovica Kupresa, Bugojno, Travnik, Gornji Vakuf, na toj teritoriji mi smo u apsolutnoj većini, ali oni to ne prihvaćaju jer kantoni bi morali imati neku logiku u komunikaciji, geofizičkom položaju itd. (…)
MATE BOBAN: Vama je svima poznato da odnedavna na prostoru BiH postoji i jedna druga alternativa, bolje reći jedan slijed kontinuiteta politike HDZ-a, hrvatskog naroda uopće, da egzistira nešto novo što se zove Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Hrvatska zajednica Posavina na sjeveru Bosne. U tom smislu postavljeno je da je to jedan okvir za izraz političke volje hrvatskog naroda, koju je na najoptimalniji način izrazila Hrvatska demokratska zajednica kojoj je narod povjerio sto posto vođenje, i to utemeljenje tih hrvatskih zajednica koje su dakle prostorno političko, kulturno, gospodarstveno određenje hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i za slučaj da BiH ostane nezavisna država, ali bez bilo kakvih veza sa bilo kakvom Jugoslavijom, ili ako bi došlo do njenoga raspada onda bi taj prostor u kojem živi otprilike 650.000 Hrvata, taj prostor bi dakle međunarodno priznatim metodama stvar elaborirao na način da se taj prostor proglasi nezavisnim hrvatskim prostorom i priključi državi Hrvatskoj (…). Mi smo u ponedjeljak u Tomislavgradu imali sastanak svih predsjednika općina, 30 općina konstituenata Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, predsjednika općinskih odbora HDZ-a, zastupnika u Parlamentu BiH s tih prostora… Predlažem da tajnik pročita zaključke.
IGNAC KOŠTROMAN: Ja sam tajnik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i u isto vrijeme i poslovni tajnik HDZ-a BiH. (Čita izvod iz zapisnika sastanka u Tomislavgradu 23. prosinca 1991.) Sjednicu je vodio predsjednik gospodin Mate Boban. U diskusiji su sudjelovali Boban, Božo Raić, Dario Kordić, Nenad Zed, Jozo Marić, Franjo Marić, Josip Perić, Anto Valenta, Franjo Petrović, Franjo Hrkać, Ivan Šarac, Nevenka Bošnjak-Mijatović, Bernard Čakalić, Ivan Bagarić, Ivo Lucić, Vinko Zorić, Martin Udovičić, Nikola Mandić, Željko Raguž, Boris Matišić, Ivan Markešić, Zdenko Ćosić, Ilija Petrović, Ivan Bender, Ljubo Šimunović, Ignac Koštroman, Marko Prskalo, Franjo Boras, Mijo Tokić i fra Ferdo Vlašić. Na temelju kvalitetne i sveobuhvatne rasprave doneseni su sljedeći zaključci:
1. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna čestita cjelokupnom narodu ostvarenje povijesnog nam zajedničkog cilja – stvaranje i konačno međunarodno priznanje Republike Hrvatske.
2. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna još jednom potvrđuje volju cjelokupnog hrvatskog naroda Herceg-Bosne izražene 18. studenog 1991. godine u Grudama, donoseći povijesnu odluku o uspostavi HZ HB, koja predstavlja pravnu podlogu za ulazak ovih teritorija u Republiku Hrvatsku.
3. HZ HB daje puni legitimitet gospodinu dr. Franji Tuđmanu, kao predsjedniku RH i predsjedniku HDZ, da zastupa interese HZ HB kod međunarodnih čimbenika, kao i kod međustranačkih i međurepubličkih dogovaranja o utvrđivanju konačnih granica RH. U pogledu lokalnih teritorijalnih dogovaranja i dalje ostaju ovlašteni za pregovore čelnici Herceg-Bosne, koji se u globalnim pregovorima daju na pomoć i raspolaganje predsjedniku gospodinu dr. Franji Tuđmanu. (…)
8. Predsjednik HDZ BiH Stjepan Kljujić nema legitimitet ni organa HDZ-a da samostalno nastupa u državnim i međustranačkim pregovorima sudbonosnim za interese Hrvata na ovim područjima, te mu se još jednom to pravo uskraćuje.
11. U slučaju eventualnog opstanka samostalne Republike Bosne i Hercegovine, HZ HB bi mogla prema BiH imati samo neki oblik konfederativnog ili kantonskog povezivanja, ali nikada više neće dopustiti da hrvatski narod bude u ropskom i podređenom položaju prema drugim narodima.
15. Naši zastupnici u Skupštini BiH s teritorije Herceg-Bosne su dužni slijediti upute Herceg-Bosne.
19. Pokreće se inicijativa da se u Tomislavgradu načini veliki spomenik kralju Tomislavu.
U potpisu, tajnik Mate Boban, dopredsjednik Božo Raić i dopredsjednik Dario Kordić.
TUĐMAN: Dobro, gospodo, ja nisam znao za ove zaključke, ali sam znao da ima razlika i među vama, u pogledu strategije hrvatske politike u Bosni i Hercegovini. (…) Poslije vas pitam, što sa Bosnom i Hercegovinom? …Prema tome, imate trećinu Srba u Bosni po prilici i imate jugoslavensku vojsku koja je na strani te i takve srpske politike, naime, srpsko-crnogorsku vojsku koja je na strani te i takve politike. Prema tome, sa perspektivom suverenosti Bosne i Hercegovine nema nekakvih izgleda. Čak i kada bi se mogla održati, gospodo, Bosna i Hercegovina kao posebna, što to znači?… Hoćemo li uspostaviti granice između Hrvatske i Hercegovine da Hrvat iz Hercegovine ne može ići u svoju Hrvatsku ili ovaj Hrvat tamo? Hoćemo li carine postaviti? (…) Osim toga, kada bi se Bosna i Hercegovina zadržala, kakve su perspektive hrvatske tamo? Gospodo, kod ulaska u zajedničku jugoslavensku državu hrvatskog stanovništva je bilo 24 posto, danas ima 17 posto… Mi smo bili za politiku održanja suverene Bosne i Hercegovine, baš zato što je velikosrpska politika postavila problem izdvajanja srpskih krajeva iz Hrvatske. Prema tome, u tim i takvim okolnostima bilo bi politički nepromišljeno da smo mi sami otvarali problem razgraničenja u Bosni i Hercegovini, ali smo, kao što se sjećate, još 1989. u svom proglasu, povijesnom proglasu HDZ-a, kazali da smo za suverenu BiH, ali ako se postavlja njezin opstanak da onda sa gledišta interesa hrvatskog naroda moramo postaviti pitanje, pitanje granica Hrvatske (…) i štoviše, gospodo, smatram da bi jedno političko razgraničenje, političko rješenje u Bosni i Hercegovini ubrzalo uopće i mir u Hrvatskoj i u cjelini, jer srpska politika ide za stvaranjem velike Srbije. (…) Znači, opstanak Bosne i Hercegovine u današnjim uvjetima sa hrvatskog gledišta je takav da se mi za nju ne samo ne moramo zauzimati, mi je ne smijemo otvoreno postavljati, ali zašto ne prihvatiti tu ponudu razgraničenja kad je to u interesu hrvatskog naroda. (…) Osim toga, jedan je od naših ljudi u Bosni napravio neki prijedlog o takvom jednom razgraničenju gdje bi Hrvatskoj pripala područja koja ste vi obuhvatili u ovoj zajednici Herceg-Bosni i zajednici Hrvatske Posavine, i vjerojatno još zbog geopolitičkih razloga i Cazinska, Bihaćka krajina, da bi to bilo gotovo optimalno zadovoljenje hrvatskih nacionalnih interesa, ne samo sada nego i za budućnost, a da bi se znači iz preostalog dijela, gdje bi ostali pretežito Muslimani i jedan dio Hrvata katolika, da bi se moglo znači oko Sarajeva stvoriti jedna državica koja bi podsjećala na onu povijesnu zemljicu Bosnu koja bi bila, znači, tampon onda između tog razgraničenja Hrvatske i Srbije, a koja bi se nužno onda u takvim uvjetima u većoj mjeri oslanjala na Hrvatsku. (…).
S toga gledišta nama ni nekakva kantonizacija sa ostankom Bosne i Hercegovine ne znači ono rješenje koje je znači rješenje – razgraničenje. (…) Prema tome, čini mi se da, kao što smo iskoristili ovaj povijesni trenutak da stvorimo samostalnu Hrvatsku, međunarodno priznatu. Tako mislim da je vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama. Da li bi to bilo baš i 30 općina ili 28 – to je čak sa toga gledišta od manje važnosti (…) a, znači, ostao bi jedan dio izvan toga u Bosni. Ali znači, to je ipak, to je nešto na što ne možemo računati u cjelini.
BOBAN: Općine utemeljiteljice HZ HB imaju sada po popisu 55 posto Hrvata sve zajedno, 27 posto ima Muslimana, 9 posto Srba. Međutim, kako su općine u BiH slično kao u Hrvatskoj stvarane na način da bi se komponiranjem srpskog i muslimanskog pučanstva u prostoru Hrvatske ili obrnuto, čišćenjem pograničnih područja, faktično pograničnih područja te Herceg-Bosne, stvara se otprilike 65 posto hrvatskog pučanstva u toj Herceg-Bosni. A oprostite, kao što znam – zadnji podaci su u Srbiji 63 posto.
TUĐMAN: (meni se čini da sa jednim pametnim razgraničenjem sa Srbima u Bosni možemo dovesti do toga da čak Armija bude zalog takvog razgraničenja). Molim, izvolite ako netko drugačije vidi…
BARAČ: Ja ću nekoliko riječi reći o radu zastupnika HDZ-a u Parlamentu bosanskohercegovačkom. Tamo sam dopredsjednik Kluba zastupnika. Mi smo dosad držali i zastupali jednu politiku za koju smo smatrali da je prihvaćena, odnosno da je dogovorena između vrhovništva u Hrvatskoj i vrhovništva HDZ-a BiH. Uglavnom, zastupali smo suverenu Bosnu u granicama koju ona ima. Smatrali smo da bi takva Bosna, ako bi ostala cjelovita, najviše koristila i Hrvatskoj i hrvatskom narodu u BiH…
TUĐMAN: Ja bih vas molio da u raspravi, jer nećemo završiti, idemo na sadašnju situaciju i kako je. Ja sam sada u svom izlaganju iznio mislim svoja gledišta koja mislim da su gledišta vodstva Hrvatske u cjelini ovdje.
BARAČ:…Dosad smo imali takav stav iz tih razloga i drugo je, jer Muslimani su stasali i stvorili naciju, mi to htjeli priznati ili ne. Oni ne prihvaćaju ideje podjele Bosne otprije 60 godina. Kako ćemo mi dobiti ovih 38 općina, odnosno općina s muslimanskim življem, ja to ne znam. Uopće se ne postavlja pitanje Zapadne Hercegovine gdje su Hrvati, u Grudama 99,8 posto, to uopće nije pitanje. Pitanje je ostalog dijela gdje smo mi izmiješani. Ovaj ostali dio Bosne, ako je u pitanju podjela, molim, mi ćemo raditi na tome, pa sada šta ćemo uspjeti, to je drugo pitanje…
TUĐMAN: Mene bi zanimalo da svatko kaže vaše osobno mišljenje u odnosu na to. (…) Da li bi se u takvom razgraničenju Cazinsko-bihaćka krajina opredijelila za Hrvatsku?
BOBAN: Ja mislim da bi, i oni su bliže koncepciji da se priključe Hrvatskoj nego da budu u Srbiji i to stoji.
STIPE MESIĆ: Ako bude muslimanska država.
TUĐMAN: Nemaju povezanosti jer je Krajina, nemaju kuda. Tko će dalje? Izvolite!
IKO STANIĆ: (predsjednik HZ Hrvatska Posavina, zastupnik) (…) Moj je prijedlog, govorim u ime većine, da se ide svakako na podjelu, a jedan minimum sa kojim bismo se možda zadovoljili ako bi to moralo biti, onda ta kantonizacija o kojoj se govori.
MIRO LASIĆ: (govori kako u BiH živi 850.000 Hrvata, 17,4 posto stanovništva). Priznati smo kao konstitutivni narod. Europa ne želi otvarati Pandorinu kutiju granica. Toga moramo biti potpuno svjesni – da su granice Pandorina kutija. (…) Rješenje koje u sadašnjem odnosu političkih snaga može izgledati kao optimalno jest održati Bosnu i Hercegovinu kao cjelinu, ne dirati njene granice. Njena konvergencija u budućnosti prema Hrvatskoj potpuno je izvjesna. Političko rješenje može da se nađe između, recimo, Hrvata i Srba. (…)
Teze iz ovog zapisnika Herceg-Bosne su meni potpuno prihvatljive, ali to su želje, ali one nisu stvarnost. Slušajte, Zapadnu Hercegovinu oni tretiraju kao Sloveniju, oni je svi guraju iz BiH… od 850.000 Hrvata mi ćemo izgurati 150.000…Mi sada trebamo naletiti na tu udicu, na taj danajski dar, izletiti sa Zapadnom Hercegovinom u Hrvatskoj i ostaviti oko 600.000 Hrvata u statusu nacionalne manjine. Ovdje se govori o nekim općinama, a to je fantastika. Ja ne znam koliko mi imamo općina, ali mi možemo reflektirati na najviše 20 od 109 ili 110 općina. A ne znam i da li 20.
BOŽO RAIĆ (govor o jedinstvu): Sastanak u Tomislavgradu 23. ovog mjeseca je to nedvojbeno pokazao, jer od preko 70 nazočnih legalnih predstavnika hrvatskog naroda, samo njih tri do četiri su iskazali rezervu. (…)
TUĐMAN: Ovaj je gospodin tražio.
MARTIN UDOVIČIĆ: Ja sam Martin Udovičić iz Travnika, član Predsjedništva naše stranke, ujedno i predsjednik Općinskog odbora Travnik… Ja sam inače povjesničar, umirovljeni profesor, koji sam zbog svojih hrvatskih stavova u Travniku bio zatvaran, osuđivan… mi priznajemo centar hrvatstva Mostar, a zatim je odmah Travnik na redu. (…) Nažalost, iseljavanje Hrvata s našeg područja, gdje smo predstavljali nekad 56 posto stanovništva, danas samo 37 posto. Kada se govori o Herceg-Bosni i o općinama na koje mi plediramo da su naše, evo vidite, ne možemo govoriti to ni o Travniku da je danas naš. Kada bi bilo riječi o razgraničenju, a mi smo već obavljali određene povjerljive razgovore sa Muslimanima, nismo ih uspjeli pridobiti na našu stranu. Oni i dalje od nas traže da se zalažemo za suverenu Bosnu i Hercegovinu skupa s njima, da bi se usprotivili Srbima, a da ćemo onda organizirati našu ravnopravnost međusobno po dogovoru. …Mi ovdje prihvaćamo sva načela i opredjeljenja Herceg-Bosne. Mi mislimo da možemo na njima graditi jednu našu politiku HDZ-a, ali ne ići do kraja sa ovim zahtjevima, jer bi nas to vodilo direktno u sukob sa Muslimanima koji su nam već to najavili. Već poslije proglašenja Herceg-Bosne oni su se toliko od nas ohladili da mi kada sazivamo međustranačke sastanke, onda oni izostaju.
DARIO KORDIĆ: Ja ću govoriti u ime dijela od Dobretića i Jajca do Kraljeve Sutjeske i Vareša. Hrvatski narod u travničkoj regionalnoj zajednici živi s idejom konačnog priključenja hrvatskoj državi i spreman je da to ostvari svim sredstvima, u mladićima vrije hrvatski duh. (…) Nisam pobornik lažnog mira, jer on bespotrebno traži trošenje energije.
DAMJAN VLAŠIĆ: Poštovani gospodine predsjedniče i poštovani svi nazočni, ja sam Damjan Vlašić, zastupnik u Saboru Herceg-Bosne i donedavni predsjednik Općinskog odbora u Mostaru. (…) Ako se govori o Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni u smislu političkih želja, tu nema nikakvog spora. … Međutim, ja moram reći da je politika ipak umijeće mogućeg, a ne umijeće željenog. (…) Moj prijatelj, ja ga takvim smatram bez obzira na ono kako on to smatra prema meni, i moj komšija i sumještanin Mate Boban bio je sa mnom pet dana prije formiranja Herceg-Bosne, da bi s televizije ja doznao da je u Grudama formirana Hrvatska zajednica Herceg-Bosna čije je sjedište u Mostaru, a eto po vragu, ja živim u Mostaru i po vragu sam ja predsjednik Općinskog odbora u Mostaru. (…) Nema bez legaliteta i legitimiteta, nema sreće u bilo kojem drugom. Što se tiče toga što hrvatski narod želi, za mene se ne postavlja pitanje želje, nego realizacije. Na ovaj način sigurno je da bi izgubili povjerenje Muslimana, ali upitnik je veći od brda da li bi pridobili povjerenje Srba ikad.
IVAN MARKEŠIĆ: Ja obnašam funkciju generalnog tajnika HDZ-a BiH (…). Ja vam mogu reći da sam sinoć bio i imao priliku sudjelovati u razgovorima najviših crkvenih dostojanstvenika, vrhbosanskog nadbiskupa i provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene. I ja sam jedan od đaka te provincije, to s ponosom ovdje ističem… Jedinstvena je poruka i ja na tome stojim, da cjelovita, suverena i samostalna Bosna i Hercegovina je najbolje rješenje za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. … Ja nisam mogao i to vam iskreno kažem, ne mogu ni danas prihvatiti ovakav način formiranja zajednica, iz jednog prostog razloga – na koji način, s kojim moralom mogu primiti Hrvate iz Banja Luke, njih 29 tisuća, iz Zenice gdje je 20 tisuća, iz Tuzle preko 20 tisuća, u Sarajevu preko 34 tisuće. Što je s rješenjem integralnog pitanja Hrvata u BiH? …Jer ja ne znam na koji način može Bugojno, Gornji Vakuf, Travnik da se tek tako odjedanput kaže – idemo mi u Herceg-Bosnu, bit ćemo priključeni Republici Hrvatskoj. (…) Fratri i svećenici s kojima kontaktiram imaju sasvim drugačije opredjeljenje. I sam fra Ferdo Vlašić je u Tomislavgradu jasno na kraju kazao, i tu je citirao gospodina Tuđmana, da je optimalno rješenje pitanja hrvatskog naroda u BiH suverena, nedjeljiva, samostalna Bosna i Hercegovina.
TUĐMAN: (o sukobu u HDZ-u BiH) I oni i vi, ali svaki na malo jednostrani način, bez dovoljne koordinacije između sebe provodili su opću politiku. A ta opća politika jeste bila, znači, za čuvanje suverenosti do određenog momenta, dok je to odgovaralo Hrvatskoj. Ali dalje ne odgovara. (…) Prema tome, to je put na koji trebamo doći do hrvatske države u boljem pogledu u svakom smislu.
JERKO DOKO: Nikad na ovakav način nećemo doći, predsjedniče.
TUĐMAN: Dragi Doko, tu dopustite da osim vas razmišlja i netko drugi…
DOKO: Ali vas lažu, gospodine predsjedniče, krivotvorili su zapisnike. (Objašnjava kako Damjan Vlašić nije bio na osnivanju Herceg-Bosne u Grudama, ali netko se potpisao kao Damjan Vlašić.) Gospodine predsjedniče, u Mostar se ne može ući već, a vi mislite da ćemo imati i Konjic, a u Mostar se ne može ući, blokirani smo sa svih strana.
TUĐMAN: Bila je i Hrvatska sva okupirana.
S poštovanjem,
Ivan Budimir
Dragi ivane, hvala ti na transkriptu, ali trebao si ga poslati mailom jer je predugačak za komentare a ja ne znam kako da ga skratim, čitav si roman napisao.
1. Profesora smo ja i Gordan pitali za Mirka Jurčevića i jasno i glasno je rekao da nisu ni u kakvom srodstvu, te da nema strica toga imena.
2. Nije jaka muslimanska armija ali jesu britanci koji su nam, a to govorim iz osobnog iskustva, puno sranja radili, a baš nikad nisu bili niti neutralni a kamoli na našoj strani. Uostalom pročitaj onaj moj tekst vezano za Ahmiće, možda dobiješ malo jasniju sliku. Znaš ja sam zapovijedao bojnom i ratovao po cijeloj Bosni, susretao se sa svačim, i Britanci su uvijek i definitivno bili protiv nas, jednostavno su nas mrzili, zašto, pitaj njih. Sad, jesu li neki njihovi pripadnici, a mogli su biti jedino SAS-ovci, sudjelovali u masakru u Ahmićima, ne znam, ali ono što znam je da je Blaškić (inače bivši kosovac i oficir JNA) noć prije pustio iz zatvora patološke kriminalce i ubojice i poslao ih u Ahmiće. A nije stradalo 116 civila, nego 38, ostalo su bili vojnici, a civile sigurno nisu pobili dečki koji su se rokali s ABiH.
3. To ne bih komentirao jer tu i tako nisam vidio ništa sporno, ljudi razgovaraju i imaju svoje viđenje stvari, ali sukob s muslimanima nismo mi prvi počeli, oni su nas napali u Prozoru, a ja sam svjedok toga jer sam, među ostalim, i ja sa svojim dečkima došao u Prozor kako bi ga vratili pod našu kontrolu, a u Vakufu, dva mjeseca kasnije se ponovila slična stvar. Nije da branim našu pogan iz kosovskog i udbaškog miljea koja se bahatila i radila sve što su mogli kako bi isprovocirali muslimane, ali ipak su muslimani prvi okrenuli oružje na nas. I opet UDBA, vidiš? i mogli smo mi biti manji od makova zrna u kontaktu s muslimanima, oni bi nas svejedno napali jer su imali 10 puta više udbaša i kosovaca u svojim redovima nego mi, a rat s njima baš je nama najmanje odgovarao i trebao.
I ono što mi nije jasno, ako jedan bivši obavještajac ne zna kako su se odvijale stvari na terenu kako očekivati da obični hrvatski ljudi znaju? Uostalom, članak sam prenio s HAZUD-ova portala, nisam ga ja pisao, osim uvoda.