Hrvatski Ratnik nikoga ne mrzi i ne psuje Boga ni svetinje
https://t.me/hrvatskiratnik [email protected]

Jesmo li mali ili nas se panično boje?!

Piše: Mario Škorin

Jesmo li mali ili nas se panično boje, iako, ili baš stoga, što su Hrvati ratnici svjetla, ratnici protiv Ahrimanove služinčadi?!

Rekli su nam da smo mali… počinje pjesma… No, zašto bi to uporno govorili? I tko? Jesmo li doista mali pa nam, nama nepismenim budalašima nesposobnima za bilo što konstruktivno, treba ukazati na činjenično stanje, ili smo mi vojnik kojem netko sustavno uništava moral i volju za samoodržanjem? Čemu te psihološke igre?

Nekom tko je doista mali, tko je nemoćan, glup, nesposoban, nedostojan normalnog života to ne govoriš! Zgaziš ga i kreneš dalje. To radiš nekome koga se bojiš, to radiš nekome tko je jači, sposobniji, veći i opasniji od tebe! I cijela se industrija psihologije zasniva na tome da urušiš moral. Jer boj ne bije svijetlo oružje već srce u junaka!

Pa jesmo li doista mali? Je li Hrvatska doista mala ili je, i danas, ovako raskomadana, pobijena, podijeljena, raseljena i opljačkana, itekako opasan protivnik? Slušajući između redaka trenera svih trenera i druge aktere u dokumentarcu o generaciji ’98-e, stječe se dojam da je „mala“ Hrvatska morala popustiti pod političkim pritiskom toliko da je Ćiro znao zašto nosi kapu francuskog policajca, i toliko da nas pobijedi francuski igrač koji u cijeloj karijeri nije zabio golova koliko u toj utakmici.

Obzirom da su nas pod plavim kacigama nadzirali europski kolonizatori i njihovi nekadašnji robovi, obzirom da se digla takva razorna oluja da su se i avioni u Italiji morali dići u zrak, da se engleske telefone moralo pokrivati mokrim krpama da se ohlade poput cijevi hrvatskih haubica, ne ulazeći u to koliko je u tome udjela imala domaća UDB-a, MI6 i major KNOJ-a, agent spavač i Titin general, Hrvatska je zauzdana na svim poljima pa je zadržala status quo „državnih“ granica i donijela doma broncu, kao nagradu za poslušnost. Ali je ipak zaključeno da su Hrvati opaki te im treba novo vodstvo, kao divljim pastusima, pa su koju godinu kasnije bili izbori i niz izbornika koji su redom, čast izuzecima, slijedili tu uguznu, podaničku politiku jer, ako se sjećate Ben Hura, koliko god konji koji vuku bili dobri, ako ih se ne posloži kako spada, ili ako je kočijaš loš, nikad dobrog rezultata! I zato drvljem i kamenjem na Vatrene, baraža iz svih oruđa, zato otpor i zakulisni rat protiv Zlatka Dalića, beskompromisnog domoljuba koji je znalački i s iznimnom ljubavlju, kao Ben Hur svojevremeno, uz stručne savjete Ćire i tihih pojedinaca, zauzdao Vatrene, posložio ih pobjednički i doveo ih pred vrata Raja! Bilo bi lijepo da Hrvatska pobijedi Francusku i donese kantu kući, kako to kaže naš Domagoj, imenjak hrvatskoga kralja, ali koga je to ustvari briga? Hrvatska je dokazala, Vatreni su dokazali, Zlatko Dalić je dokazao da nismo mali a dežurni dušebrižnik Puhovski to potvrđuje! Štoviše, apsurdno ustrajavajući na tome da Hrvatska više nema muda (nije to rekao – pjesnička sloboda čitanja između redaka) jer je očito toliko masakrirana i denuncirana, u emisiji gospodina koji se sada zove Šprajc i koji u posljednje vrijeme oko vrata nosi kravatu sa crveno-bijelim kockicama, izražava strah da drugorazredna ali ne neopasna desna prijetnja nadire velikim koracima u Europu, preko bijele Finske i bijelih crnaca hrvatske reprezentacije koja „prijeti“ da bi pobjedom bjelačke rase na SP-u mogla ugroziti status quo plan, te zatrovati i veliku Njemačku koja je do prije samo dvije godine bila cijepljena od toga! Ili se bar mislilo tako!

I sve je to napravila, ili veći dio, mala, nesposobna, rascjepkana, pobijena, raseljena i demoralizirana, mala Hrvatska! A da slučajno mala Hrvatska koja u ekstazi, u proboju dugo vremena gušenih domoljubnih emocija prema narodu, Državi, svojoj osobnosti i prepoznatljivosti ne bi postala velika, iako se slavi od Sutle do Drine, od Punta Arenasa do Toronta, od San Diega do Melburna i Sidneja, brinu se naši načelnici, gradonačelnici i čelnici kojekakvih jedinica (samo)uprave kojima ni na kraj pameti ne pada da svojemu (!!!) narodu koji ih, valjda, plaća da rade za njega i u ime njega, osiguraju navijačke zone jer, rekli bi psiholozi, te navijačke zone su ustvari kontrolirane demonstracije i relativno mirni narodni bunt! Pa, nema zona, nema demonstracija… a divertifikacija će se provesti putem inicijative vlasnika ugostiteljskih objekata, pa je vuk sit i ovce na broju.

A nije Šibenik jedini takav grad kojem je stigla naknadna uguzno-domoljubna pamet nakon kritike na društvenim mrežama, jer Hrvatska je puna Obersnela i Banića, Stazića i Pupavaca. Samo su nas uvjer(ava)ili da smo svoji na svome. Jesmo, istina… Još kad bismo svojim i gospodarili! I sve to zbog toga što smo mali… a oni koji su govorili da nismo, da smo veliki, da smo bili veliki i da ćemo takvi ostati, da imamo iznimnu bogatu kulturu koja seže u daleku prošlost, da se pjeva “Marjane, Marjane” u spomen na nešto mnogo davnije od brda ponad Splita koje je samo po tome dobilo ime, da se veliča i pjeva Šibeniku koji je emocionalni potomak pradavnog Šibenika u velikoj Hrvatskoj državi Mitani, o tome ne da samo prosječni Hrvat nema pojma! Nema pojma odakle NP-u Kornati ime! Veze rođene nemaju odakle ime Lada, Morana… Samo im se sviđa pa ga nadjenu ženskoj djeci, nemaju pojma tko je Svarog, a ako u školi nisu znali za Zeusa, Heru, Jupitera, Odina, Tora… kopije hrvatskih bogova, dobili bi keca iz tzv. „opće povijesne kulture“!

Diče se svojim pleterom, jedinstvenim u svijetu, a pojma nemaju zašto! Diče se brojnim hrvatskim uspjesima u sportu, kulturi, znanosti… Najnagrađivaniji smo narod na svijetu po glavi stanovnika i svi se pitaju zašto, iako se Hrvatima ne da ni njihov cjelokupni teritorij, niti im se da da izgrade moderne sportske dvorane, poštenog sportskog borilišta nemaju (do)prvaci svijeta u nogometu, u rukometu, u tenisu, u gimnastici, u robotici i računarstvu, i čemu sve ne! A gdje još da imaju uvjete kakve imaju drugi! I sve je to radi toga „što je Hrvatska bila u ratu pa se još nije oporavila“! Dakako! Oni koji to promiču i rade u tom smislu trebali bi završiti na dva mjesta s kartom u jednom pravcu, u Lepoglavi i Vrapču, ovisno o mentalnoj (ne)usklađenosti! O tome zašto Hrvati ili pobjeđuju ili vode pobjednike (sjetimo se Napoleona i Šljivarića, Zrinskih i Janka Šajatovića Krabata) svi raspredaju, svi ih se boje a nitko nikakav zaključak ne donosi, iako bi o tome satima mogao raspredati naš ugledni znanstvenik i doktor Primorac, kojem je genetika, posebice hrvatska, u malom prstu.

I sada, eto globalizma, koji se nekad zvao komunizam, sa svim svojim Ahrimanovim hordama, sa svim svojim oblicima ratovanja, sa svim svojim tumorskim metastazama koje poput Trojanca prodiru u sva društva, u sve države! Jer, globalizam je društvo bez granica, društvo bez država, društvo bez naroda i rasa! Nema Nijemaca, Rusa, Sudanaca, Hrvata… samo hibridi izrasli na njihovim temeljima! I što je onda Hrvatima koji su nekoć nastanjivali pola poznatog svijeta i dali mu jezik, kulturu i povijest, uključivo s legendama koje drugi svojataju, što je onda Hrvatima koji su danas razjedinjeni, rascjepkani teritorijalno, svjetonazorski i religiozno, što je danas Hrvatima, nekoć najmoćnijem narodu na svijetu, najstarijem narodu na svijetu koji nosi ta Božja obilježja i ne znajući to, što je onda Hrvatima opljačkanima do kosti u tzv. pretvorbi i privatizaciji dok su najbolji od nas ginuli u oslobađanju države koju su ionako odredili komunisti još 1943-e i Tuđman u prosincu 1990-e, što je onda Hrvatima, tom narodu koji se kao grudobran raširio nad Apeninskim poluotokom, od Alpa do Otranta u zaštiti nasada, mladice zvane Crkva usred strateški položenog Rima još prije 1700 godina?

Što je danas Hrvatima činiti? Jesmo li na pravoj strani Povijesti i ispunjavamo li Božje naputke da razaspemo vlastito sjemenje diljem svijeta, ili se pak moramo vratiti na tvorničke postavke, vratiti se u Međurječje, Raj iz kojeg smo potekli, barem moralno i emocionalno, priznati pogreške, ustvrditi anamnezu i dijagnozu, a potom i primjerenu terapiju? Razumom spoznati dobro i zlo i znati ih razlikovati! Potom se oporavak nameće sam po sebi, a svaka bolest gubi utjecaj! Ne zaštiti li Hrvat Hrvata, i ne udruži li se s njime, i sam Svevišnji dignut će ruke od nas! A ne zaboravimo, upravo komunisti, sušta suprotnost, koriste naš naziv KOMYN / komin, ognjište oko kojeg je rasla naša zajednica, za svoje polazište, put i odredište! Protiv nas! Pametnom dosta!

Bog i Hrvati!

Udruga Hrvatski Ratnik

Bez komentara
Ostavite vaš komentar