‘Još Hrvatska ni propala’ iliti džaba krečite leftardi!

Piše: Vjekoslav Krsnik

Kao što je Zagreb masovnim posjetom koncertu Marka Perkovića Thompsona pokazao kako Zagreb hrvatski diše, tako je i Split, nakon provokacije sa Srbima, masovnim skupom od 20.000 ljudi dokazao da hrvatski diše. Zagreb ide ljevičarskim smjerom, ali to je u prspektivi gubitnička pozicija, jer je većina i onih na Hipodromu i Sinju, a i ova na splitskoj Rivi predstavljala ‘mladu Hrvatsku’ koja je jamac hrvatske budućnosti…

Dok Split i Zagreb narodski brane hrvatstvo, Zagreb politički zagovara jugoslavenstvo i globalizam

Kao što se moglo očekivati, nakon što je 600.000 domoljubnih Hrvata i Hrvatica u Zagrebu i Sinju podržalo Marka Perkovića Thompsona s usklikom ‘Za dom spremni’, politička scena u državi u idućih nekoliko mjeseci stubokom se polarizirala.

Očigledno je da ‘vox populi’ šalje jasnu političku poruku tekućoj politici dirigiranoj s ultra ljevice, ali uz potporu protuhrvatskog SDP-a i sasvim ideološki raskrinkane globalističko-klošarske sekte ‘Možemo’. Ovo je prilika da se ‘sine ira et studio’ utvrdi zašto je SDP protuhrvatski, a zašto je ‘Možemo’ klošarska globalistička sekta.

Apsurdno je da u hrvatskoj političkoj strukturi i 35 godina nakon raspada komunističke Jugoslavije, koja je praktički bila tamnica naroda pod prikrivenom velikosrpskom dominacijom skrivenoj u paroli ‘bratstva i jedinstva’, još uvijek, i to kao prokomunistička vodeća oporbena stranka, postoji SDP.

Ta stranka pod okriljem demokracije u stvari prikriveno zagovara propalu komunističku federaciju. Brojni su primjeri da se SDP nikad nije riješio svojeg političkog jugokomunističkog naslijeđa, što se najizrazitije pokazalo kad su Ivo Josipović, kao predsjednik države, i Zoran Milanović kao premijer pokušavali spasiti od izručenja Njemačkoj dvojicu jugoslavenskih agenata umiješanih u ubojstvo političkog emigranta Stjepana Đurekovića te – da ne nabrajmo mnoge druge – glasovanje SDP-a u Hrvatskom saboru protiv Zakona o hrvatskom jeziku, dakle jednog od temelja hrvatskog identiteta.

Na međunarodnoj razini SDP nikad nije ni pokušao provesti brojne rezolucije Europskog parlamenta i Vijeća Europe o osudi komunizma kao totalitarnog sustava. Kod globalističke sekte ‘Možemo’, koja se pojavila doslovno kao uličarska ultraljevica, u pitanju su utjecaji stranih agentura koje pokušavaju subverzivno djelovati u Hrvatskoj uz pomoć brojnih nevladinih udruga rukovođenih mentalnim jugoslavenstvom.

Nije slučajno Sandra Benčić potpisala deklaraciju o jugoslavenskom jeziku a gradonačelnik Zagreba, Tomislav Tomašević, kojemu je to u biografiji prvo radno mjesto(!?) favorizira ‘Paradu ponosa’ a zabranjuje zastave ‘Hoda za život’. Konačno, ni ‘Možemovci’ nisu glasovali za Zakon o hrvatskom jeziku, ali za razliku od SDP-a nisu bili protiv nego su jednostavno bojkotirali glasovanje.

Te dvije ljevičarske i ultraljevičarske stranke uz obilatu pomoć brojnih nevladinih udruga na čelu s ‘Documentom’, na čijem je čelu politički opskurna Slovenka, Vesna Teršelič, orkestrirano godinama vode kampanju s krajnjim ciljem da se Domovinski rat proglasi građanskim ratom a ne velikosrpskom fašističkom agresijom, te da se ustrajavanjem na ustaškom porijeklu pozdrava ‘Za dom spremni’ Republika Hrvatska izjednači s Nezavisnom Državom Hrvatskom.

Tu kampanju logistički podržavaju vodeći tiskovni i elektronski mediji na čelu s ‘Jutarnjim listom’, ‘Večernjim listom’, ‘Slobodnom Dalmacijom’, RTL-om i ‘N1’, pa čak na određeni način i javnom Hrvatskom Radiotelevizijom.

Ta se protuhrvatska ofenziva u hibridnom ratu, što se već dugo vodi protiv Hrvatske, zahuktala i zaoštrila u posljednjih mjesec dana s incidentima što ih je izazvalo 12 posto Srpske nacionalne manjine kojoj je na čelu ‘državni neprijatelj br.1’ i vođa ‘pete kolone’ Milorad Pupovac kao predvodnik te velikosrpske četničke politike.

Nema nikakve sumnje da iza svega svojim prikrivenim djelovanjem stoji srbijanska obavještajna služba BIA.

Uzmimo samo primjer velikosrpske provokacije u Splitu. Cjelokupni kontrolirani mediji uključujući i HRT za tu provokaciju optužili su skupinu branitelja i pripadnike ‘Torcide’, a ne gostujuće provokatore iz Novog Sada koji su bez dozvole nadležnog tijela neovlašteno ušli u prostorije jednog gradskog kotara.

Budući da u Splitu nema mnogo Srba, jer ih po popisu stanovništva ima tek 0,9 posto jasno je da je dolazak djece i starijih iz Novog Sada bila čista provokacija iza koje je očito stajala BIA.

Ovdje se postavlja pitanje što uopće radi hrvatska obavještajna služba SOA koja je prije nekoliko godina u svojem godišnjem izvješću Saboru utvrdila da se bilježi porast četništva, a poslije toga o idućim godinama to SOA uopće nije registrirala iako su četničke provokacije posljednjih godina u stalnom porastu.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković svakako je suodgovoran za takvo stanje jer ne samo da tolerira godinama subverzivno djelovanje Pupovčeve skupine u srpskoj nacionalnoj manjini, nego štoviše potiče njezino subverzivno djelovanje financirajući iz Državnog proračuna otvaranje čak 40 srpskih kulturnih centara.

Kakvu ‘kulturu’ ti centri žele promovirati pokazali su upravo najnoviji slučajevi, uz ovaj u Splitu i onaj zagrebački gdje je u organizaciji srpskog društva ‘Prosvjeta’ otvorena izložba o Dejanu Medakoviću jednom od autora Memoranduma SANU na temelju kojeg je Srbija pokrenula sve ratove nakon raspada Jugoslavije, a posebno onaj protiv Hrvatske s ciljem da osvoji trećinu njezinog teritorija.

Unatoč toj svjesno ili nesvjesno pojačanoj protuhrvatskoj ofenzivi ključna stvar je ipak kako na sve to reagira po djelovanju ‘šutljiva Hrvatska’. Kao što je Zagreb masovnim posjetom koncertu Marka Perkovića Thompsona i pozdravom ‘Za dom spremni’ narodski pokazao kako Zagreb hrvatski diše, tako je i Split nakon te provokacije sa Srbima iz Novog Sada masovnim skupom od 20.000 ljudi na splitskoj Rivi, što su kontrolirani mediji snizili na 2.000, dokazao da narodski hrvatski diše.

Zagreb kao glavni grad Hrvatske politički ide drugim ultraljevičarskim i ljevičarskim smjerom, ali to je u perspektivi gubitnička pozicija, jer je pretežita većina i onih na zagrebačkom Hipodromu, i kasnije u Sinju, a potom i ova na splitskoj Rivi predstavljala ‘mladu Hrvatsku’.

Ona je garant hrvatske budućnosti koju karakteriziraju, po međunarodnim analizama, dvije značajne prednosti. Po jednoj od tih analiza Hrvatska spada među 20 najsigurnijih zemalja na svijetu, a po drugoj je, temeljem brojnih političkih, gospodarskih i socijalnih indikatora, 20. na svijetu po kvaliteti života. Dakle “još Hrvatska ni propala”.

Timoteju 1,7 “Jer Bog nam nije dao duha strašljivosti, nego sile i ljubavi i razbora.”

Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:

UHR – Viber

Udruga Hrvatski Ratnik