Piše: Ivica Bandalo
Ima jedna duga cesta koja vodi sve do raja… Tom cestom smo jučer, u njegovom rodnom Vukšiću, na vječni počinak ispratili našeg brata Ratnika, Ratka Despota, časnika pobjedničke Hrvatske vojske. Izdalo ga njegovo veliko ratničko srce, srce borca za pravdu i istinu, i uspostavu Hrvatske pravoslavne crkve, na čemu smo zajedno radili. Vijest kako je preminuo zatekla nas je nespremne za oproštaj od te čiste duše hrvatske…
U zadnje vrijeme previše često svjedočimo odlasku Hrvatskih branitelja, pripadnika oružanih snaga iz Domovinskog rata, na vječni počinak. Svi relativno mladi. Može li to biti samo slučajnost?
Gledam uplakane kćeri i unuke, uplakanu suprugu, sestru, brata i bližnje kako tuguju za istinskim herojem domovinskog rata, i bijaše mi teško oko srca. Ratko je za sebe govorio da je Hrvat pravoslavne vjere i da se nije dvoumio kada je trebalo braniti domovinu.
I danas slušam Ratkova suborca, i zapovjednika, i čujem kako ističu njegov izuzetan doprinos u odbrani Republike Hrvatske.
“Nama nije bilo lako primiti oružje i krenuti u obranu svojih ognjišta, a Ratku je bilo duplo teže,” reče njegov suborac.
I sigurno jest, jer se smatralo da bi se svi pravoslavci trebali priključiti velikosrpskoj agresiji prema svojim susjedima Hrvatima-katolicima. Ratko nije tako mislio i odlučno je stao u obranu svojeg doma i doma svojih susjeda.
Kako sam imao čast nedavno ga upoznati, reče mi jednom zgodom: “Ja sam svoju dicu krstio u katoličkoj crkvi jer nisan tija da mi dicu krste oni koji veličaju Dražu Mihajlovića.”, te dodaje: “Ovdi su mi rođeni roditelji, ja, brat, sestra, moja dica… i kako bi ja moga bit Srbin i mrzit Hrvatsku?”
Svoju energiju nakon završetka rata koristio je za spajanje i pomirenje svih vjera i nacionalnosti, pa je tako bio jedan od nekolicine istaknutijih pravoslavaca koji je zagovarao i radio na osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve. Uz to je i osnivač i predsjednik udruge Hrvatskih branitelja pravoslavne vjere.
Ratko je vjerovao da će kad-tad doći neka bolja politička opcija koja će omogućiti da se ovakav nakaradni trgovačko koalicijski ološ, kakav trenutno imamo, nikad više ne ponovi. Na žalost, nije to doživio. Srpsko-hrvatska trgovačka koalicija možda neće biti dio iduće vlade, ali on svoju satisfakciju nije dobio na ovom svijetu.
Ratko je, poput svojih roditelja, sahranjen na katoličkom groblju, po katoličkom obredu s katoličkim svećenikom, s hrvatskom zastavom na lijesu i počasnim plotunom Hrvatske vojske. Nije želio popove Srpske pravoslavne crkve, a našu, od države priznatu, Hrvatsku pravoslavnu crkvu nije doživio.
Mogao bih ovako u nedogled, jer Ratko je to zaslužio i tako je uistinu živio.
Na ispraćaj Ratku došlo je mnoštvo ljudi, rodbine, suboraca, prijatelja, susjeda… i svi su u tišini i dostojanstveno ispratili Ratnika na posljednji počinak.
U ime Udruge Hrvatski Ratnik hvala svima koji su došli ispratiti Ratka, obitelji iskrena sućut, a njemu pokoj vječni daruj Gospodine.
Primio ga Gospodin u svoje kraljevstvo, licem svojim neka ga obasja, milostiv neka mu bude… Počivao u miru Božjem.
Photos by Ivica Bandalo
Udruga Hrvatski Ratnik
Pokoj vječni daruj mu Gospodine.
Nek’ mu Bog da postelju koju je zaslužio. Koliko mi je poznato g. Bandalo, i vi ste suosnivač Udruge Hrvatskih Branitelja Pravoslavne Vjere, barem ove “nove”, što, valjda zbog vaše “skromnosti”, niste spomenuli. Nu. Bilo je tu još zanimljivih suosnivača predmetne Udruge, ali ih niste spomenuli, ili zato što ste “zaboravili”, ili zato što izbjegavaju istaknuti svoj “ne mali” doprinos nastanku Udruge Hrvatskih Branitelja Pravoslavne Vjere.