Kako demografski obnoviti Hrvatsku?

Piše: Miro Perković

Od kad je stvorena samostalna hrvatska država, iz godine u godinu dolazi do stalnog pada broja stanovnika. Tako je po popisu iz 1991. godine u Hrvatskoj živjelo 4.784.265 stanovnika, dok je po popisu iz prošle godine u Hrvatskoj živjelo svega 3.888.529 stanovnika što je  895.736 duša manje.

Vjerojatno je i znatno veći odljev stanovnika ako znamo da se dosta onih koji su odselili u inozemstvo nisu odjavili sa svojih adresa u Lijepoj našoj, najviše poradi zdravstvenog osiguranja, dok neki računaju da je to samo privremeno, a onda odvedu cijelu obitelj. Zabrinjavajuće je i da se prazni bazen Hrvata u BiH iz koje je Hrvatska nadomještala gubitak stanovništva, a kojih je tamo preostalo cca 300.000 s trendom da ih bude još manje. Svim vladama i premijerima su bila puna usta priče o potrebi demografske obnove Hrvatske, ali je sve ostalo upravo na tome – priči. I dok naši vrli političari samo pričaju, u susjednoj nam Mađarskoj Orban i te kako dela.

Dakle, samo je nekoliko uvjeta potrebno da bi se ljudi odlučili na rađanje djece: stambeni kvadrati, dostupnost škola i vrtića, a sve ostalo se uglavnom svodi na novac. 

Ispod je prijedlog demografskih mjera koje bi zacijelo doprinijele demografskoj obnovi Hrvatske:

Točka 6.

1. Donijeti zakon o olakšavanju stjecanja državljanstva za sve one koji žive u inozemstvu a imaju hrvatske korijene, svima koji se žele vratiti olakšati povratak, a osobito poticati povratak mladih u domovinu.
2. Izvan sustava financiranja iz sredstava državnog proračuna povećati minimalnu radničku plaću na 6.000 kuna.
3. Svakom djetetu koje živi u obitelji, ako obitelj zadovoljava uvjete vezano za imovinsko stanje, osigurati doplatak u visini 2.000 kuna mjesečno, maksimalno 10,000 kuna, od rođenja pa sve do završetka školovanja, bilo srednjeg, višeg ili visokog, do navršenih maksimalno 26 godina starosti.
4. Djeci iz domova za nezbrinutu djecu, po navršenoj punoljetnosti, odnosno po završetku srednje škole, ako djeca zadovoljavaju uvjete za upis na više škole i iskažu želju za nastavak školovanja, osigurati besplatan smještaj i hranu u studentskim domovima i 2.000 kuna mjesečno do završetka školovanja do maksimalno 28 godina starosti. Istoj djeci osigurati 800 kuna džeparca mjesečno kroz čitavo srednjoškolsko obrazovanje.
5. Osigurati obiteljski dodatak za obitelji lošijeg imovinskog statusa tako da npr. obitelj s dvoje djece i jednim zaposlenim roditeljem ima sveukupna minimalna primanja od 11.000 kuna /4.000 doplatak za djecu, 6.000 neto plaća jednog roditelja + 1.000 obiteljski dodatak/, s troje djece i zaposlenim jednim roditeljem 13.000 kuna, s četvero djece i jednim zaposlenim roditeljem 15.000 kuna itd.
6. Ako dohodak kućanstva prelazi okvir iz stavka 5. neće se dodjeljivati obiteljski dodatak na te iznose.
7. Obiteljima čiji su neto prihodi u rasponu od minimalnih primanja do praga od 150% minimalnih primanja doplatak će se određivati po kliznoj skali-ključu tako da se ne može desiti da netko zbog 100 kuna većih neto prihoda sveukupno s doplatkom imaju manji prihod od obitelji s manjim prihodima.
8. Pravo na doplatak za djecu nemaju obitelji čiji ukupni neto prihod prelazi 150% minimalnih primanja. Primjer četveročlana obitelj s dvoje djece neće imati pravo na doplatak za djecu ako njihova neto primanja prelaze 16.500 kuna.
9. Sukladno člancima 5. i 7. potrebno je napraviti logaritamski izračun visine doplatka na djecu tako da se zadovolji kriterij pravednosti i izbjegnu manipulacije visinom dohotka.
10. Samohrane majke i samohrani očevi imaju ista primanja kao obitelji iz članka 5. i 7. umanjena za 1.000 kuna.
11. Samohranim roditeljima, ukoliko rade, osigurati besplatan smještaj za djecu u vrtićima i topli obrok u školi, a ukoliko ne rade, osobito ako imaju više djece, osigurati profesionalni status roditelja-odgojitelja s istim primanjima kao obitelji iz članka 5. i 7. umanjena za 1.000 kuna. Znači, samohrana majka s dvoje djece, koja ima profesionalni status roditelja-odgojitelja, imala bi mjesečna primanja 9.000 kuna, dok bi majka s troje djece, koja ima profesionalni status roditelja-odgojitelja, imala 11.000 kuna.
12. Da bi se izbjegle zloporabe takvog sustava potrebno je uvesti kontrolu rada roditelja tako da u obiteljima s dva roditelja jedan mora raditi, dok drugi može brinuti o djeci. U slučaju da nijedno od roditelja ne žele raditi, osim ako nisu potpuno nesposobni za rad, i 3 puta za redom odbiju ponuđene poslove gube sva prava koja proizilaze iz ovog zakona, a skrb o djeci preuzima država. Država se treba pobrinuti da se teško zaposlivi pojedinci kroz doobuku, prekfalifikaciju ili zaposlenje u firmama koje imaju ugovor s državom uspješno uključe u tržište rada.
13. Djeci u obiteljima s minimalnim prihodima osigurati besplatan prijevoz do škole i besplatan topli obrok u školi.
14. Kod primanja u vrtiće uvesti kliznu skalu plaćanja vrtića sukladno prihodima kućanstva tako da onima s najmanjim primanjima vrtić bude besplatan.
15. Majkama ili očevima koji zbog obitelji ne rade, odnosno, bave se odgojem djece, priznati sve godine, od rođenja prvog djeteta do završetka srednjeg školovanja najmlađeg djeteta, u radni staž s neto primanjima jednakim broju djece množeno s 2.000 kuna. Tako bi se majci s troje djece kao osnovica za visinu mirovine priznavala neto primanja od 6.000 kuna kroz, recimo 30 godina radnog staža u odgoju djece.
16. Svim obiteljima s troje i više djece država mora osigurati odgovarajuće trajno stambeno zbrinjavanje, za obitelji boljeg imovinskog statusa čak i ako ne ostvaruju pravo na doplatak za djecu zbog visine prihoda, putem povoljnih kredita, a za obitelji koje su na minimalnim primanjima subvencionirati stambene kredite u visini od 40 do 100%, ovisno o logaritmu primanja.
17. Kriminalizacija pobačaja. Majke koje ne žele roditi i odgajati svoju djecu, odgoj djece mogu prepustiti državi odricanjem od roditeljskih prava. Država će, preko svojih institucija preuzeti brigu za neželjenu djecu, te putem kontrolnih i nadzornih instrumenata se pobrinuti da ta djeca dobiju svu potrebnu skrb kako bi izrasli u normalne ljude.
18. Liberalizirati zakon o posvajanju djece tako da se bračnim parovima bez djece omogući lakše posvajanje djece iz domova za nezbrinutu djecu.
19. Sredstva za pobrojane demografske mjere na godišnjoj razini, u trenutnim uvjetima, iznose cca 10-12 milijardi kuna, od čega se kroz potrošnju, najvećim dijelom preko PDV-a, trošarina i prireza, više od polovice vrati u proračun tako da bi u proračunu za tu svrhu trebalo osigurati cca 4-5 milijarde kuna.

Demografske mjere nisu trošenje javnog novca, one su investicija u budućnost, ali zato financiranje nebrojenih udruga i organizacija civilnog društva je čista potrošnja, odnosno bacanje našeg novca. Jedna od mjera koje se trebaju i moraju donijeti u nekom budućem državnom uređenju je i zabrana financiranja javnim novcem svih udruga i organizacija civilnog društva osim onih koje se bave isključivo humanitarnim radom. Udruge i organizacije civilnog društva neka se financiraju iz članarina i privatnim donacijama.

Svi prijedlozi vezano za ovu točku su dobrodošli i možete ih iznijeti u komentarima ispod teksta.

Udruga Hrvatski Ratnik